Pjesma nad pjesmama
6 “Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama?+ Kamo je krenuo dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?”
2 “Dragi je moj otišao u vrt svoj,+ ka gredicama bilja mirisnoga,+ da stado pase+ među vrtovima i da ljiljane bere. 3 Ja pripadam dragome svojem, a dragi moj pripada meni.+ On stado pase+ među ljiljanima.”
4 “Lijepa si, ljubljena moja,+ kao Divni Grad,*+ krasna kao Jeruzalem,+ strašna kao čete+ pod zastavama okupljene.+ 5 Odvrati oči svoje+ od mene, jer sam zbog njih nemiran. Kosa ti je kao stado koza koje skakuću niz Gilead.+ 6 Zubi su ti kao stado ovaca što s kupanja dolaze — svaka blizance nosi, nijedna nije bez janjadi ostala.+ 7 Kao kriške šipka sljepoočnice su tvoje pod koprenom tvojom.+ 8 Neka je i šezdeset kraljica i osamdeset inoča* i djevojaka bez broja,+ 9 ali jedna je samo golubica moja,+ ona koja mane nema.+ Miljenica je majke svoje, čista u roditeljice svoje. Vidjele su je djevojke i sretnom nazivale, kraljice i inoče, i hvalile je:+ 10 ‘Tko je ova+ koja odozgo poput zore+ gleda, lijepa kao puni mjesec,+ čista kao sunce što sja,+ strašna kao čete pod zastavama okupljene?’”+
11 “U vrt+ oraha otišla sam da vidim pupoljke u dolini,+ da vidim je li loza potjerala mladice, je li šipak procvjetao.+ 12 Nisam ni shvatila što se događa, a želja* me moja odvela na kola naroda mojega plemenitog.”
13 “Vrati se, vrati se, Sulamko! Vrati se, vrati se da te gledamo!”+
“Što vidite na Sulamki?”+
“Nešto poput plesa dva tabora!”*