Pjesma nad pjesmama

7 “Kako su krasne tvoje noge u sandalama,

kćeri plemenita!

Tvoja obla bedra nalik su nakitu,

djelo su umjetničkih ruku.

Trbuh ti je kao kup pšenice

okružen ljiljanima.

 3 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta,

gazelina blizanca.+

Oči+ su ti kao jezera u Hešbonu,+

kod batrabimskih vrata.

Nos ti je kao libanonska kula,

koja gleda prema Damasku.

 5 Glava ti je kao Karmel,+

a uvojci*+ kao purpurna vuna.+

 6 Kako si lijepa, kako si ljupka,

ljubljena moja, najveća od svih divota!

 7 Stas ti je nalik palmi,

a grudi su ti kao grozdovi datulja.+

 8 Rekao sam: ‘Popet ću se na palmu

da dohvatim njene grane s datuljama.’

Neka tvoje grudi budu kao grozdovi grožđa,

miris tvog daha kao jabuke

 9 i tvoja usta* kao najbolje vino.”

“Neka ono glatko klizi niz grlo mog dragog,

poput vina koje čovjeku lagano teče preko usana i uspavljuje ga.

10 Ja pripadam svom dragom,+

a on žudi za mnom.

11 Dođi, dragi moj,

pođimo u polje!

12 Ustanimo rano i pođimo u vinograde

da vidimo je li loza potjerala mladice,

jesu li se cvjetovi otvorili,+

je li šipak procvjetao.+

13 Mandragore+ šire svoj miris,

kraj naših vrata ima svakojakog biranog voća.+

I svježe i sušeno* voće

sačuvala sam za tebe, dragi moj.