Čileanska drama potiče kršćansku ljubav

Od dopisnika Probudite se! iz Čilea

SJEVERNI ČILE je poznat po svojoj suhoj pustinji Atacama, s dugim nenastanjenim prostranstvima koja nestaju u daljini. Kiše su tako rijetke da ono što bi većina ljudi označila kao maglu klasificira se kao kiša u ovom opustošenom prostoru između Tihog oceana i Anda. Zbog ovakvih klimatskih uvjeta, većina kuća nije pripremljena za kišu, pa čak i tamo gdje postoje povremene oborine — možda jednom u pet godina — većina ljudi se ne opterećuje time da provjeri prokišnjava li im krov sve dok ne dođe kiša. Ova činjenica vjerojatno je sačuvala živote mnogih ljudi u Antofagasti, gradu sa oko 250 000 stanovnika.

U ponedjeljak navečer, 17. lipnja 1991. mnogi ljudi su se pripremali za počinak kad su obilne kiše počele pljuštati. Krovovi mnogih kuća su prokišnjavali i tako su ljudi, umjesto da idu u krevet, pokušavali popraviti rupe ili smanjiti oštećenje — ne očekujući da će se za nekoliko sati dogoditi nešto daleko gore.

Rano sljedećeg jutra, tri ogromna klizišta blata, koja su nosila milijune tona zemlje brzinom od 30 kilometara na sat, prouzročila su smrt oko 85 ljudi, povrijedila oko 700 i uništila ili oštetila domove više od 30 000 ljudi!

Tjeskoba u moru blata

U Antofagasti ima deset skupština Jehovinih svjedoka, sa oko 1 400 pripadnika, tako da je postojala istinska zabrinutost za njihovu dobrobit. Kako smo samo bili sretni kad smo čuli da nitko nije izgubio život, iako je jedna sestra bila ozbiljno povrijeđena dok ju je blato nosilo skoro 3 kilometra. Kad su je spasilačke ekipe pronašle, mislili su da je mrtva sve dok jedna medicinska sestra nije primijetila da diše i približavajući se čula njeno dozivanje “Jehová, Jehová”. Progutala je prilično veliku količinu blata, zato su je brzo odvezli u bolnicu da je liječe od infekcije.

U skupštini Oriente, oko 70 posto obitelji izgubilo je svoje domove ili su bili ozbiljno oštećeni. I domovi drugih obitelji iz skupština Costanera i Corvallis pretrpjeli su teža oštećenja, kad je blato u nekim područjima došlo do visine krovova ili je procurilo u kuće, puneći sobe do visine od 1,5 metara. U jednom domu su majka i njeno dvoje male djece plutali na krevetu po moru blata, blato ih je polako guralo do stropa; spasio ih je ženin otac jer je uspio probiti krov. Drugi koji su bili na relativno sigurnim mjestima mislili su da je blizu kraj dok su slušali tutnjavu klizišta blata koja su rušila sve na svom putu i slušali krike tjeskobe negdje daleko u hladnoj tamnoj noći.

Nešto mnogo vrednije od posjedâ

Iako su izgubili mnogo svojih posjedâ, Svjedoci su ispoljili izvanredan duh. Jedna Svjedokinja je komentirala kako su prijatelji i kolege s posla bili iznenađeni gledajući njen radostan duh unatoč velikom materijalnom gubitku. Rekla im je da bi materijalne stvari, kad bi ih svrstala u abecedni red po važnosti, zauzimale mjesto slova z. Bila je sretna što je preživjela i što je sa cijelom svojom obitelji.

Druga majka, koja je bila otrgnuta od svojih kćeri i skoro izgubila dvije od njih kao i svoj život, usrdno je molila Jehovu ako je može vratiti u život na početku uskrsnuća, i da bi voljela služiti kao kuharica dok drugi rade na obnavljanju Zemlje! Preživjela je i što mislite gdje je bila zamoljena da služi u danima nakon klizanja blata? Da, u kuhinji koju su podigli Svjedoci, pripremajući stotine obroka Jehovinim svjedocima i obiteljima susjeda koji su izgubili svoje domove!

Kršćanska ljubav u akciji

Svjedoci puni ljubavi u Calami i Iquiqueu napravili su pripreme za slanje kruha, vode, odjeće i drugih neophodnih stvari u Antofagastu. I podružnica Društva Kula stražara je pripremila pomoć, te su uskoro počele pristizati deke, odjeća, kreveti, kuhinjska oprema, hrana i druge stvari. Kako je dirljivo bilo vidjeti da mnoge poklonjene stvari nisu bile rabljene stvari i ostaci, već novo kupljena roba! Uskoro su dva kamiona Društva i treći iz Rancague bili na putu za Antofagastu, oko 1 400 kilometara sjeverno, sa oko 14 tona robe. Iako je bilo rečeno da više nije potrebno poklanjati stvari, one su i dalje stizale. I kao rezultat, morali su iznajmiti dodatni kamion da vozi drugih 16 tona! Te zalihe podijeljene su velikodušno sa susjedima koji nisu bili Svjedoci.

Iako je kuća jedne obitelji Svjedoka bila smještena na jednom od najugroženijih područja, ostala je u dobrom stanju. Oni su brzo pokazali svoju ljubav prema bližnjima, primajući u svoj dom 9 obitelji Svjedoka kao i 70 drugih susjeda koji nisu bili Svjedoci, mnogi od onih koji su stigli bili su prekriveni blatom i bez odjeće. Svjedoci su stavili na raspolaganje svu odjeću i deke koje su imali.

Mnogi su uložili svoje vrijeme, sredstva i snage da bi pomogli. Iako je to za Čile bila tragedija velikih razmjera, Jehovin narod je još jednom pokazao svoje jedinstvo i bratsku skrb, šaljući novčane poklone čak iz velike daljine kao što je Texas u Sjedinjenim Državama. Jedna osoba je ovako ukratko opisala dva tjedna oporavka od nesreće u Antofagasti: “Nikad nismo imali kongres od 13 dana, s tako mnogo pravih drama, s tako mnogo manifestacija ljubavi, s tako mnogo davanja samog sebe kao što je to bilo očito tijekom nekoliko proteklih dana.”