Mladi pitaju...
Što učiniti ako je moja obitelj siromašna?
JUŽNOAFRIČKO sirotinjsko predgrađe u kojem je George odrastao ne budi u njemu radosne uspomene. On se prisjeća: “Stanovali smo u tipičnom mukhukhuu — što nije ništa drugo nego mali limeni kućerak s dvije sobe.” Jednu od soba dijelio je s osmero svoje braće i sestara. Tokom zimskih mjeseci morao je prkositi hladnom vjetru da bi donio vodu iz jedine slavine koja je opskrbljivala cijelo naselje. “No, što mi je bilo najmrskije dok sam odrastao u siromaštvu”, kaže George, “bilo je to što sam morao gledati kako se moj otac do krajnosti iscrpljuje radom samo da bi nas prehranio. U ojađenosti mi se činilo da nema izlaza iz te situacije.”
Ekonomske teškoće su u zemljama u razvoju način života. A čak i bogate zemlje Zapada imaju zapanjujuće visok broj siromašnih. Možda si jedan od njih. Poput Georga, možda čak imaš osjećaj da ne postoji izlaz iz siromaštva. Iako su takvi osjećaji razumljivi, mogu te navesti da reagiraš na način koji će probleme siromaštva otežati umjesto olakšati.
Zamka bijega
Zabrinjavajući broj siromašnih omladinaca pokušava bježati od problema siromaštva tako što otupljuje svoju svijest alkoholom ili drogom. Istraživač Jill Swart kaže da djeca s ulice jednog južnoafričkog grada “ne udišu isparine ljepila samo ‘užitka’ radi. Čine to da bi (...) umakli zimi, usamljenosti i gladi”.
No, što osjećaju ovi mladi kad dođu k sebi nakon što je trans popustio? Jill Swart je ustanovila simptome kao “teške depresije”, “agresije”, “brze promjene raspoloženja”, “oštećenje vida” i bezbroj drugih fizičkih oboljenja koja se teško mogu označiti dobrim “izlazom” iz siromaštva.
Mudri kralj Salamun je rekao: “Jer će pijanica (...) osiromašiti, a dremljivost će obući čovjeka u puke prnje” (Poslovice 23:21, New World Translation). Problem se neće riješiti pokušajima da se bježi od stvarnosti siromaštva mijenjajući duševno raspoloženje pomoću alkohola, ljepila ili droge. (Usporedi Priče Salamunove 31:7.) Maria, 16-godišnja djevojka iz siromašne obitelji s jednim roditeljem u Južnoafričkoj Republici primijetila je: “Pokušaj da se bježi od stvarnosti uzrokuje više problema nego što ih riješi.” Osim toga, visoki troškovi takvih pogubnih navika vode do još većeg siromaštva. Samo kad se siromašni omladinac otvoreno suoči sa svojom situacijom može se nadati da će s njom izaći na kraj.
Gnjev i razočaranje
Ljuti što moraju živjeti u siromašnoj sredini, mnogi mladi ispoljavaju svoj bijes nasiljem, vandalizmom, krađom i drugim vrstama maloljetničke delinkvencije. The World Book Encyclopedia kaže da to takvi mladi smatraju “jedinim izlazom iz dosade, siromaštva i drugih problema”. George, koji je spomenut na početku, sjeća se da su neki od njegovih vršnjaka postali gnjevni i razočarani, te su se priključili bandama koje su terorizirale susjedstvo. Dodaje da se “ponajčešće tuku i kradu za životne potrebe”. Drugi mladi pokušavaju svladati siromaštvo upuštanjem u unosne protuzakonite djelatnosti, kao što je preprodaja droge.
Daleko od toga da bi olakšalo siromaštvo, delinkventno postupanje samo pogoršava stvari. Snaga koju se moglo usmjeriti u produktivne djelatnosti — kao što je učenje korisnih vještina ili zvanja — uzalud je potrošena. Umjesto da bi popravio svoju situaciju, svojeglavi omladinac izlaže se samo daljnjim fizičkim i emocionalnim traumama. Neki mladi završavaju u zatvoru — ili zbog nasilja izgube život. Kralj Salamun je upozorio: “Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu” (Priče Salamunove 13:18).
Bespomoćni i beznadni
Vjerojatno najštetnije posljedice koje siromaštvo ostavlja na mlade jesu dugotrajni osjećaji bezvrijednosti i podređenosti. Mnogi su, zbog velikog siromaštva na svakom području života, izgubili svu nadu u poboljšanje svog životnog standarda. Djelo World Book Encyclopedia objašnjava da mladi često “stječu iste osjećaje bespomoćnosti i beznadnosti koje su razvili njihovi roditelji”. Konačno može nastupiti “kultura siromaštva”, njene žrtve se pomire s doživotnom bijedom.
No, hoće li se tvoja situacija poboljšati ako se predaš osjećajima bespomoćnosti i beznadnosti? Ne! To će bezizlaznu situaciju siromaštva samo ovjekovječiti. Kao što jedna stara poslovica kaže: “Ko pazi na vjetar, ne će sijati, i ko gleda na oblake, ne će žeti” (Propovjednik 11:4). Ako se zemljoradnik usredotoči samo na negativne izglede — na vjetar koji može odnijeti njegovo sjeme ili na kišu koja može uništiti njegov usjev — propustit će poduzeti potrebne radove. Slično tome, kad se usredotočiš samo na negativno razmišljanje, možeš onemogućiti sve napore da poboljšaš svoju situaciju.
Kralj Salamun je stoga dao sljedeći savjet: “Ujutro sij sjeme svoje i do uveče nemoj da ti počivaju ruke! Jer ne znaš, da li će uspjeti ovo ili ono” (Propovjednik 11:6, Šarić). Umjesto da si ukočen strahom od neuspjeha ili misliš da je sve bezizlazno, poduzmi nešto! Ti možeš nešto učiniti što će ti postupno pomoći nadomjestiti negativne osjećaje pozitivnim.
Izgraditi samopoštovanje
Uzmi za primjer 11-godišnjeg Jamesa. Sa svojom majkom i sestrom živi u jednom naseljeničkom logoru kod Johannesburga u Južnoafričkoj Republici. Materijalno ne posjeduju gotovo ništa. James pomaže svakog vikenda dobrovoljno kod izgradnje mjesne Kraljevske dvorane Jehovinih svjedoka. Ne samo da je na taj način ispunio vrijeme u koje bi mu inače bilo dosadno, već mu to također daje osjećaj ispunjenosti. James kaže s vedrim osmjehom: “Nakon takvog dana gradnje dvorane imam duboki osjećaj zadovoljstva!” Iako je ovaj mladić tako siromašan, posjeduje ipak nešto dragocjeno: vrijeme i snagu.
Druga produktivna djelatnost je djelo biblijskog obrazovanja od vrata do vrata (Matej 24:14). Mnogi mladi Svjedoci Jehove sudjeluju redovito u tom djelu. Čineći to, daju ne samo drugima nadu u bolji život u budućnosti, nego jačaju i svoj osjećaj samopoštovanja, vrijednosti i dostojanstva. Istina, radeći to ne zarađuju novac. No, sjeti se poruke koju je Isus dao kršćanima u drevnoj skupštini u Smirni. Materijalno su bili dosta siromašni, no zbog njihove duhovnosti Isus im je mogao reći: “Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo (ali si bogat).” Na kraju će zbog svog aktivnog iskazivanja vjere u Isusovu prolivenu krv, postati vrhunski bogati, primajući krunu vječnog života (Otkrivenje 2:9, 10).
Nije lako odrastati u siromaštvu. Međutim, nema razloga da se zbog toga stidiš ili osjećaš bespomoćnim ili beznadnim. Siromaštvo postoji zato što “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Svi su dokazi tu da će Bog uskoro preuzeti upravljanje zemaljskim poslovima i ukloniti siromaštvo i njegove pogubne posljedice (Psalam 37:9-11). Njegov Sin, Krist Isus, uvest će milijarde ljudi u zemaljski Raj, baš kao što je obećao ožalošćenom zločincu koji je iskazao vjeru u njega kad su umirali na stupu pogubljenja (Luka 23:43). U međuvremenu, međutim, postoji mnogo toga što možeš učiniti da bi izašao na kraj sa siromaštvom. To će se razmatrati u sljedećem broju.
[Okvir na stranici 18]
‘Osjećao sam se kao u zamki siromaštva’
George je bio mladić iz Afrike koji je jako želio ostati u školi i završiti svoje osnovno obrazovanje. Mislio je da će na taj način naći dobro plaćen posao koji će njega i njegovu obitelj izvući iz siromaštva. Međutim, stvari su krenule drugim putem. Njegova obitelj je upala u tako tešku financijsku krizu da se George nakon samo šest godina školovanja osjećao obaveznim napustiti školu i potražiti posao. Konačno je našao posao u jednoj tvornici gdje je pakirao boce u sanduke; zarađivao je samo 14 randa (5 američkih dolara) tjedno. Sva zarada išla je na uzdržavanje njegove obitelji.
“Iako sam se osjećao kao u zamki siromaštva”, kaže George, “uvidio sam da mi ništa ne bi pomoglo ako bih se priključio nekoj bandi ili krao za svoje uzdržavanje. Danas su mnogi od mojih vršnjaka koji su to učinili beznadno odbačeni od društva, odani piću i drogi ili su u zatvoru. Neki su zbog svog načina života bili čak ubijeni.”
George je zatim upoznao Jehovine svjedoke. “Jedna od prvih stvari koje sam primijetio”, kaže George, “bilo je to da su mi na kršćanskim sastancima svi pristupili i s poštovanjem razgovarali sa mnom.” On dodaje: “Postupno sam stjecao pouzdanje i samopoštovanje koje mi je prije nedostajalo.” George je također našao mnogo utjehe u biblijskim recima kao što je Psalam 72:12, 13, gdje stoji: “On [Mesijanski Kralj] će spasiti siromaha koji uzdiše (...) smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku” (St). Biblijska obećanja ispunila su ga obnovljenim zanimanjem za život i nadom.
Gledajući Georga danas, nikad ne bi pomislio kakva je to za njega bila borba promijeniti svoje osjećaje bespomoćnosti i beznadnosti u pozitivno gledište na život. Kao sretno oženjen čovjek, danas služi kao predsjedavajući nadglednik u skupštini Jehovinih svjedoka u Sowetu, u Južnoafričkoj Republici.
[Slike na stranici 17]
Koristiti svoje vrijeme i snagu da učiniš nešto korisno mnogo je bolje nego pomiriti se s osjećajima beznadnosti