Vižljasti vodenkos

‘VIŽLJAST’ je riječ koja odgovarajuće opisuje vodenkosa. To znači ‘uredan i pristalog izgleda, veselih i živahnih kretnji i ponašanja’. Ako ste, međutim, više za dostojanstvenost, možete ga zvati njegovim latinskim imenom Cinclus c. gularis.

Prvi put ugledao sam vodenkosa kako sjedi na velikoj stijeni u sredini brzog potoka na sjeveru Engleske. Od vrha kljuna do kraja repa bio je dugačak svega 18 centimetara. Besprijekorno odjeven u tamnosmeđe perje, vodenkos se dičio čistim bijelim podbratkom koji se protezao od donje strane kljuna naniže sve do polovice grudi, oštro odudarajući od vlažne zelene mahovine koja je prekrivala stijene.

Ne obraćajući pažnju na pljuštanje obližnjeg vodopada, ptica je stajala kao okovanih nogu, gnjureći glavu i naklanjajući se. Naglo je zaronio u potok i pohitao do dna. Potom je prošetao uzvodno u potrazi za hranom koju sačinjavaju ličinke tulara, vodeni kukci, vodene bube, pauci, punoglavci, ličinke vodencvijeta ili konjica, a ponekad i sitna riba. Dok tako šeće, oči vodenkosa zaštićene su trećim očnim kapkom. Kada se ptica nalazi na kopnu, ovaj očni kapak može se ponekad vidjeti kako brzo prijeđe preko oka, stvarajući dojam da ptica namiguje.

Nagib leđa vodenkosa stvoren je tako da snaga vodene bujice zadržava njegovu glavu nadolje. Također se koristi krilima kako bi suzbio prirodni uzgon svoga tijela. Povremeno izranja na površinu da uzme zraka te pluta na vodi ili se možda odluči za plivanje, mada nema plivaće opne na nogama. Kada se ponovo pojavi vrativši se na stijenu, izgleda potpuno besprijekorno, baš kao što je izgledao kad je tek uronio u potok!

Moj je vodenkos vjerojatno završio potragu za hranom i vratio se da nahrani svoje mlade. Prekrasno nadsvođeno gnijezdo napravljeno je od mahovine, protkano vlaknima suhe trave na samoj stijeni ispod korijenja drveća i plosnatih grebena, ili je pak uvučeno ispod viseće paprati. No, gnijezdo je tako dobro prikriveno da možete stajati točno ispod njega a da ne opazite da je ondje. Neko sam vrijeme tražio gnijezdo ove ptice, no uzalud.

A tada, dok sam i dalje promatrao, u jednom je trenu vodenkos uletio ravno u vodopad! Polagano sam se pomicao uz obalu potoka da pogledam iza vodopada. Sagradio je gnijezdo u pukotini stijene iza slapa. Kako je to bio uzbudljiv prizor vidjeti pticu kako leti kroz vodu da bi nahranila svoje mlade!

Ovaj vižljasti mali vodenkos učinio mi je dan nezaboravnim. (Prilog suradnika.)