Pernati klaun s Viktorijinog jezera
Od dopisnika Probudite se! iz Kenije
NAŠ čamac klizi po mirnim vodama Viktorijinog jezera kad odjednom, pogled nam se zaustavlja na jednoj stvari. Tamo, uglavljeno na mjestu gdje se račvaju dvije najveće grane jednog stabla koje se nadvija nad jezerom, nalazi se ogromno ptičje gnijezdo. Promjer mu je skoro dva metra — što je dovoljno veliko da probudi strah kako u tom gnijezdu sigurno stanuje neko stvorenje nalik pterodaktilu.
No ipak, odlučni da vidimo gnijezdo, privezujemo svoj čamac za veliku stijenu u blizini masivnog stabla te se svi zajedno penjemo do tih grana kako bismo mogli bolje promotriti gnijezdo. Svi, to jest, svi osim vozača našeg čamca. Ljudi s jezera izbjegavaju svaki kontakt s tom pticom. Čak i njeno ime zvuči prijeteće — batoglavka!
Dok se približavamo gnijezdu, primjećujemo da nije nalik niti jednom gnijezdu koje smo ikada vidjeli. Mužjaku i ženki batoglavke potrebna su tri do četiri dana napornog rada samo da bi postavili “temelj” svog doma — prilično labavo konstruiranu platformu nalik tanjuru. Sastavljena je od trstike, šiblja i slame. Kad je završena ova faza konstrukcije, oni podižu zidove svuda uokolo te zatim od stražnje strane počnu graditi krov. Kad je krov do pola završen, ženka se useljava. Ona ostaje u gnijezdu dok mužjak odlazi u potragu za novim građevinskim materijalom.
Kad je prednja strana završena, oni gnijezdo izvana i iznutra oblažu blatom. Zatim se na zidove i krov dodaju različiti lagani materijali koji pomažu da gnijezdo bude nepromočivo i toplo. Konačno, obavlja se “dekoracija” njihovog doma. Limene konzerve, zmijske kožice, krpe — uistinu sve što mužjak može naći — dodaju se na vrh gnijezda. Cijeli projekt traje pet ili šest tjedana.
Pošto smo završili razgledavanje gnijezda, spuštamo se u čamac i čekamo. Nismo dugo čekali na veličanstveni dolazak batoglavke koja je sletjela pravo na krov. No, na naše iznenađenje, to nije gigantska ptica. Dugačka je oko pola metra, tamnosmeđe je boje i prilično običnog izgleda. Samo je njena glava malo neobična. Masivni kljun i velika kresta na zatiljku daju joj izgled glave čekića s račvastim krajem za vađenje čavala. Otuda i njeno ime batoglavka.
Batoglavka ubrzo počinje svoj ples koji joj je i donio reputaciju pernatog klauna. Mužjak se prodorno zahihoće i počinje plesati i skakati svuda uokolo. Odjednom, pojavljuje se njegova partnerica skočivši mu na leđa i pridružuje mu se u ovoj suludoj koreografiji. Međutim, ples te ptice nije završen. Sada se sa svoje palače na jezeru obara i slijeće na leđa uspavanog nilskog konja. Kad se nilski konj pomakne, uskomeša se pjeskovito dno jezera. Preplašene žabe isplivaju na površinu — da bi ih tu ščepala batoglavka. Malene ribice, crvi, insekti i račići također su na batoglavkinom jelovniku.
Nazvali je mi klaunom ili velikim graditeljem, batoglavka je zaista fascinantna — još jedan primjer beskrajne mašte našeg Stvoritelja.
[Slika na stranici 31]
Batoglavka i njeno gnijezdo