Može li obiteljski život biti sretniji bez televizije?
U VELJAČI ove godine u The Wall Street Journalu izašao je članak: “Život bez malog ekrana: Neke obitelji cvjetaju bez televizora.” List je izvijestio: “Što se tiče razmjerno malog broja američkih obitelji koje su televiziji rekle zbogom, posttelevizijski život nastavlja se — i to prilično sretno.”
O djelovanju televizije na obitelj također se nedavno razgovaralo na proslavi 40. godišnjice prvog pretrčavanja jedne milje za manje od četiri minute od strane Rogera Bannistera. Prema Jimu Ryunu, koji je 1960-ih bio šampion u trčanju na jednu milju, ova tema iskrsla je dok je uoči Olimpijade 1968. večerao s Rogerom.
“U to smo vrijeme moja žena Anne i ja bili zaručeni i trebali smo se vjenčati”, objasnio je Ryun, “tako da nam je Roger ispričao kako je otkrio nešto što je uistinu poboljšalo kvalitetu njegovog obiteljskog života. Naravno, pretvorili smo se u uši. Rekao je da je izbacio televizor iz kuće te da im je to omogućilo da kao obitelj više vremena provode zajedno, da razgovaraju, da zajedno čitaju.”
Ryun je ispričao: “To što je rekao izvršilo je snažan utjecaj na nas. Počeli smo shvaćati: ‘Zapravo nam i ne treba televizija.’ ”
Brojni ljudi došli su do istog zaključka. Zašto? Zbog hipnotizirajućeg utjecaja koji televizija može imati, naročito na mlade. Jedna majka iz Marylanda, SAD, ispričala je da kad bi god svoju kćerkicu dojila pred televizorom, beba bi “okrenula glavu od mene i netremice buljila u ekran. Zaključili smo da ako to radi u toj dobi, što će tek raditi kad bude starija?” Stoga se ta obitelj riješila svog televizora.
Ako već nećete u potpunosti izbaciti televiziju, ne bi li imalo smisla barem kontrolirati njeno korištenje? Karen Stevenson, prva crnkinja koja je dobila stipendiju Rhodes za studij na Sveučilištu Oxford u Engleskoj, opisala je svoj prijašnji život: “U toku tjedna nije nam bilo dopušteno gledati televiziju. Ako je [bilo] nešto što smo naročito željeli vidjeti (...) morali smo u nedjelju prije o tome porazgovarati s [majkom] te to isplanirati.”
Što je s gledanjem televizije u vašoj obitelji? Uviđate li vrijednost toga da ga na neko vrijeme ograničite, ili čak i potpuno izbacite?