Stijene koje lete

JESTE li ikada vidjeli zvijezdu krijesnicu kako u vedroj noći sjaji preko neba? Možda je samo pitanje vremena kada ćete je ugledati. Prema znanstvenicima, ovi vatrometi prirode ostavljaju svoje tragove na Zemljinom nebeskom svodu nekih 200 000 000 puta svakoga dana!

Što su one? To su obični grumeni materije od kamena ili metala, poznati pod imenom meteoroidi, koji se zapale i zagriju sve do bijelog usijanja kada uđu u Zemljinu atmosferu. Sjajna pruga svjetla, kako se vidi sa Zemlje, koju ostavljaju za sobom na nebu poznata je kao meteor.

Većina meteoroida potpuno izgori prije no što dođe do Zemlje, ali neki prežive tu silnu vrućinu te dospiju do Zemljine površine. Oni su poznati kao meteoriti. Neki znanstvenici procjenjuju da svakoga dana nekih 1 000 tona ove leteće stijene padne na Zemlju.a

Ovi su udari rijetko opasni za ljude, uglavnom zbog relativno male veličine ovih letećih stijena. Ustvari, većina meteora prouzročena je meteoritima koji nisu veći od zrnca pijeska. (Vidi okvir: “Stijene iz svemira”.) A što je s tisućama većih stijena koje lete u svemiru? Uzmimo naprimjer stijenu poznatu pod imenom Ceres, koja ima promjer od 1 000 kilometara! Poznato je i oko 30 drugih stijena kojima je promjer veći od 190 kilometara. Ove veće stijene ustvari su mali planeti. Znanstvenici ih nazivaju asteroidima.

Što bi se dogodilo ako bi neki od ovih asteroida udario u Zemlju? Ova očigledna prijetnja važan je razlog zašto znanstvenici proučavaju asteroide. Iako većina asteroida kruži u pojasu između Marsa i Jupitera, neki, koje su otkrili astronomi, zapravo sijeku putanju Zemlje. Opasnost od sudara još je više potkrijepljena postojanjem ogromnih kratera poput Meteorskog kratera (poznat i kao Barringerov krater) u blizini Flagstaffa u Arizoni (SAD). Jedna od teorija u vezi s izumiranjem dinosaura kaže da je jedan veliki udar promijenio atmosferu i gurnuo Zemlju u dugačak period hladnog vremena koji dinosauri nisu mogli preživjeti.

Danas bi takav kobni sudar vjerojatno uništio čovječanstvo. Međutim, Biblija pokazuje da će ‘pravednici naslijediti zemlju, i živjeti na njoj do vijeka’ (Psalam 37:29).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 23]

Plamena kugla na videotraci

Neki su meteori neobično blistavi i veliki. Poznati su kao plamene kugle. Plamena kugla prikazana na gornjoj fotografiji proletjela je nebom 9. listopada 1992. iznad nekoliko država u Sjedinjenim Državama. Plamena je kugla prvo viđena iznad Zapadne Virginije, a mogla se vidjeti u rasponu od 700 kilometara. Jedan fragment, težak oko 12 kilograma, sletio je na parkirani automobil u Peekskillu (New York).

Ono što je jedinstveno u vezi s ovim događajem jest to da je zbog blagog kuta pod kojim je meteoroid ušao u atmosferu proizvedena blistava plamena kugla koja je trajala više od 40 sekundi. To je pružilo nečuvenu mogućnost da se napravi video snimka događaja i to je učinjeno s najmanje 14 različitih kuteva gledanja. Prema časopisu Nature, “to su prvi filmski zapisi plamene kugle na temelju kojih se meteorit može ponovno vidjeti”.

Plamena kugla raspala se na najmanje 70 dijelova, koji se na nekim videotrakama vide kao pojedinačni užareni projektili. Iako je pronađen samo jedan meteorit iz ovog događaja, znanstvenici vjeruju da je jedan ili više dijelova možda prošlo kroz Zemljinu atmosferu i palo na zemlju. To je možda sve što je preostalo od velikog meteoroida koji je prethodno težio oko 20 tona.

[Okvir na stranici 24]

Stijene iz svemira

Asteroid: Poznat je i kao planetoid ili mala planeta. Ove izrazito male planete putuju u orbiti oko Sunca. Većina je nepravilnog oblika koji može ukazivati da su to fragmenti nekad velikih tijela.

Meteoroid: Relativno malen grumen kamene ili metalne materije koja plovi svemirom ili leti kroz atmosferu. Neki znanstvenici smatraju da su većina meteoroida fragmenti koji su nastali kolizijom ili od kamenih krhotina ugaslih kometa.

Meteor: Kada meteoroid uđe u Zemljinu atmosferu, uslijed trenja sa zrakom dođe do velike vrućine i dobije jarki sjaj. Ovaj trag vrućih užarenih plinova može se odmah vidjeti kao pruga svjetla na nebu. Ta pruga svjetla poznata je kao meteor. Mnogi ga zovu zvijezdom krijesnicom ili zvijezdom padalicom. Većina meteora prvi se put opaža na oko 100 kilometara iznad Zemljine površine.

Meteorit: Ponekad je meteoroid toliko velik da ne izgori u potpunosti kad uđe u našu atmosferu, nego udari u Zemlju. Takav se meteoroid naziva meteorit. Neki mogu biti vrlo veliki i teški. Jedan meteorit u Namibiji (Afrika), teži više od 60 tona. Drugi veliki meteoriti koji teže 15 ili više tona pronađeni su na Grenlandu, u Meksiku i u Sjedinjenim Državama.

[Okvir/slika na stranici 24]

Ida i njen mali mjesec

Dok je fotografirala asteroid po imenu Ida, svemirska je letjelica Galileo, na svom putu za Jupiter, postigla jedno neočekivano otkriće — prvi dokumentirani primjer mjeseca koji kruži oko asteroida. Kako je Sky and Telescope izvijestio, znanstvenici procjenjuju da ovaj mjesec jajolikog oblika, nazvan Dactyl, ima dimenzije 1,6 sa 1,2 kilometra. Njegova putanja je oko 100 kilometara udaljena od središta asteroida Ide, kojemu su dimenzije 56 sa 21 kilometar. Njihova infracrvena boja navodi na pomisao da su i Ida i njen sićušni mjesec dio Koronisa, skupine asteroida, za koju se pak smatra da su dijelovi jedne jedine, velike stijene koje se rasprsnula prilikom sudara u svemiru.

[Zahvala]

NASA photo/JPL

[Slika na stranici 25]

Meteorski krater, u blizini Flagstaffa u Arizoni (SAD), promjera je 1 200 metara, a dubine 200 metara

[Zahvala]

Fotografija: D. J. Roddy i K. Zeller, U.S. Geological Survey

[Zahvala na stranici 23]

Sara Eichmiller Ruck