Asteroidi, kometi i Zemlja — predstoji li sudar?

SELJANI koji su tamo živjeli nisu uopće shvatili da je iznad njihovih glava upravo eksplodirao objekt koji je doletio iz svemira. Danas, nakon više od 90 godina, jedno od najneobičnijih predviđanja o kraju naše planete govori o katastrofi koju će uzrokovati neki asteroid ili komet. Skraćenice kao što su NEO-i (objekti koji se kreću u blizini Zemlje) i PHO-i (potencijalno opasni objekti) spominju se u vezi s apokaliptičnim predviđanjima o tome da će Zemlja biti uništena u sudarima s nebeskim tijelima. Hollywood je brže-bolje takva strahovanja pretvorio u filmske hitove, kao što su Žestoki udar i Armageddon, koji su punili kino-dvorane širom svijeta.

No koliko zaista ima šanse da vas ili vašu djecu uništi vatrena kugla s neba? Da li uskoro očekivati kišu željeznih ili ledenih krhotina koje će zasuti vaše dvorište? Ako živite u priobalnom području, hoće li vaš dom sravniti sa zemljom ogromni plimni val koji će nastati nakon što dolutali asteroid padne u more?

Kružeći usred krhotina koje lutaju

Naš Sunčev sustav ne tvori samo Sunce, devet planeta i njihovi mjeseci. Kometi (tvorevine od leda i prašine), asteroidi (mali ili manji planeti) i meteoroidi (najčešće komadi asteroida) također kruže u Sunčevom sustavu. Znanstvenicima je već odavno poznato da se Zemlju neprestano bombardira iz svemira. Trebamo samo pogledati izbrazdanu površinu Mjeseca da bismo shvatili da živimo u kaotičnoj okolini. Da nema atmosfere i neprestanog mijenjanja Zemljine površine zbog tektonike ploča i erozije, površina naše planete bila bi sva posuta kraterima kao što je Mjesečeva površina.

Znanstvenici procjenjuju da se svakog dana čak 200 milijuna meteora može primijetiti u Zemljinoj atmosferi. Većina objekata koji dospiju u atmosferu mala je i izgori, a da ih nitko praktički i ne primijeti. Međutim, neki od ovih objekata prežive intenzivnu vrućinu prilikom ulaska u atmosferu, a brzina kretanja tih objekata se zbog trenja sa zrakom smanji na oko 320 kilometara na sat. Ono što od njih ostane padne na zemlju kao meteorit. Kako većina njih padne u oceane ili na nenastanjena područja, rijetko kad naude ljudima. Procjenjuje se da objekti koji uđu u atmosferu svakoga dana povećaju Zemljinu masu za stotine tona.

Osim toga, astronomi procjenjuju da postoji možda oko 2 000 asteroida koji imaju promjer veći od jednog kilometra, a koji ili presijecaju Zemljinu putanju ili dolaze u njenu blizinu. Astronomi su otkrili i prate kretanje samo dvjestotinjak takvih asteroida. Također se procjenjuje da postoji oko milijun asteroida koji imaju promjer veći od 50 metara, a koji se znaju opasno približiti Zemljinoj putanji. Asteroidi te veličine mogu udariti u Zemlju i prouzročiti štetu. Takav razmjerno mali projektil ima energiju od oko deset megatona — što je ravno snazi velike nuklearne bombe. Zemljina atmosfera može nas zaštititi od manjih udara, ali ne može zaustaviti one s deset megatona energije ili još više. Neki istraživači tvrde da bismo, statistički govoreći, u prosjeku otprilike svakog stoljeća mogli očekivati udar jačine deset megatona. Prema nekim procjenama, učestalost udara objekata promjera oko jednog kilometra iznosi jednom u 100 000 godina.

Krateri, eksplozije i sudari pružaju uvid

Nije teško povjerovati da su našu planetu u prošlosti pogodili veliki objekti koji su doletjeli iz svemira. Dokaz o takvim udarima pruža više od 150 otkrivenih kratera koji su izbrazdali površinu Zemlje. Neki od njih jasno su vidljivi krateri, drugi se mogu zapaziti jedino iz aviona ili satelitâ, dok su treći već davno nestali pod zemljom ili se nalaze na dnu oceana.

Jedan od najpoznatijih takvih kratera, koji nazivaju Chicxulub, napravio je ožiljak na Zemljinoj površini promjera 180 kilometara. Vjeruje se da je ovaj ogromni krater, smješten u blizini sjevernog vrha meksičkog poluotoka Yucatán, mjesto gdje je udario komet ili asteroid velik deset kilometara. Neki tvrde da su zbog klimatskih promjena koje su nastale kao posljedica ovog udara izumrli dinosauri i druge kopnene i morske životinje.

U Arizoni (SAD), jedan je željezni meteorit izdubio spektakularni Meteorski krater — rupu gotovo 1 200 metara široku i 200 metara duboku. Što bi se dogodilo ako bi takav meteorit pogodio neki grad? Na jednom popularnom panou koji se nalazi u Američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku prikazano je da bi takav objekt, kad bi pogodio Manhattan, potpuno uništio ovaj gusto naseljeni dio grada.

Kao što smo već spomenuli u uvodu, dana 30. lipnja 1908. jedan je asteroid ili komad kometa, koji je prema procjenama bio manji od 100 metara u promjeru, uz veliku buku uletio u atmosferu i eksplodirao na visini od nekih 10 kilometara iznad Tunguske, rijetko naseljenog područja u Sibiru. Eksplozija jačine otprilike 15 megatona, uništila je područje od 2 000 kvadratnih kilometara; oborila je drveće, prouzročila požare te ubila sobove koji su tamo živjeli. Koliko bi ljudi poginulo da se ta eksplozija zbila nad gusto naseljenim područjem?

U srpnju 1994. teleskopi širom svijeta bili su usmjereni na Jupiter, kad su fragmenti kometa Shoemaker-Levy 9 pogodili u taj planet. Privremeni ožiljci koji su nastali na Jupiteru duboko su se usjekli u pamćenje onih koji su direktno promatrali te sudare. Gledajući kako Jupiter doživljava udar za udarom, i znanstvenici i laici počeli su se pitati što bi se dogodilo da je umjesto Jupitera Zemlja bila meta ovog kometa.

Kako se zamišlja katastrofa

Uznemireni znanstvenici razmišljali su o tome kakve bi stravične posljedice bile ako bi neki komet ili asteroid udario u našu planetu. Evo kako oni zamišljaju izravne posljedice takvog velikog sudara. Prvo bi uslijed eksplozije poletjelo kamenje i prašina. Komadi koji bi nastali tom eksplozijom proizveli bi meteorsku kišu od koje bi se užarilo nebo i zapalile šume i travnjaci, uslijed čega bi nestala većina života na kopnu. Čestice prašine raspršene u atmosferu duže bi vrijeme onemogućavale dotok sunčeva svjetla, zbog čega bi temperature naglo pale i zaustavio bi se proces fotosinteze, jer bi na Zemlji vladala tama. Zaustavljanjem procesa fotosinteze prekinuo bi se i hranidbeni lanac u morima, čime bi većina živih bića u moru bila osuđena na smrt. Prema ovom scenariju, ekološka katastrofa bila bi upotpunjena globalnom kiselom kišom i uništenjem ozonskog omotača.

Ako bi takav asteroid pao u ocean, prouzročio bi tsunamije, plimne valove ogromne razorne moći. Tsunamiji bi dospjeli puno dalje od mjesta udara nego početni udarni val te bi gotovo potpuno uništili obalna područja udaljena tisuće kilometara. Astronom Jack Hills kaže sljedeće: “Tamo gdje su prije bili gradovi, prostirali bi se samo muljeviti sprudovi.”

Međutim, takve tvrdnje treba uzeti s rezervom. Većina ovih teorija čista su nagađanja. To je razumljivo, budući da nitko još nije vidio ili proučavao asteroid koji bi se sudario sa Zemljom. Osim toga, današnji mediji uvijek su željni senzacija, pa su brzo spremni smisliti neke bombastične naslove temeljene na nepotpunim ili čak netočnim podacima. (Pogledajte gornji okvir.) Ustvari, kaže se da su šanse da vas usmrti neki objekt iz svemira znatno manje nego šanse da poginete u automobilskoj nesreći.

Što bi se trebalo poduzeti?

Mnogi stručnjaci smatraju da bi najbolja strategija za sprečavanje katastrofe izazvane kometom ili asteroidom koji bi se sudario sa Zemljom bilo lansiranje rakete koja bi presrela ovog opasnog putnika i barem mu promijenila putanju. Ako je asteroid mali i otkrije se mnogo godina prije proračunatog udara, takva bi akcija možda bila dovoljna.

Međutim, za veće objekte koji bi se mogli sudariti sa Zemljom neki znanstvenici predlažu upotrebu nuklearnog oružja. U tom slučaju, vjeruje se da bi se pažljivim odabirom mjesta nuklearne eksplozije poguralo asteroid u sigurniju putanju te bi se time spriječio sudar sa Zemljom. Veličina asteroida i njegova udaljenost od Zemlje odredila bi veličinu potrebne nuklearne eksplozije.

Problem je u tome što nijedna od mogućih obrambenih mjera ne može biti djelotvorna bez pravovremenog upozorenja. Astronomske grupe kao što su Spacewatch i Near Earth Asteroid Tracking isključivo se bave traženjem asteroida. Mnogi ljudi smatraju da bi se u tom pogledu trebalo više poduzeti.

Naravno, nesavršeni ljudi imaju ograničen uvid u smještaj i kretanje tih nebeskih tijela. No nema potrebe da se silno brinete ili pretjerano plašite misleći da je budućnost Zemljinog živog svijeta ugrožena. Najsigurnije jamstvo da se nikad neće dozvoliti da bilo kakav asteroid ili komet uništi sav živi svijet na Zemlji pruža Stvoritelj svemira, Jehova Bog.a Biblija nas uvjerava: “Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj do vijeka” (Psalam 37:29; Izaija 45:18).