Što kaže Biblija?

Hoće li neka kozmička katastrofa uništiti svijet?

DANA 12. ožujka 1998. novinski naslovi, televizijski ekrani i stranice Interneta diljem zemaljske kugle prenosili su zloslutnu vijest: “Asteroid promjera 1,5 kilometara kreće se putanjom koja prolazi tik do Zemlje.” Znanstvenici i laici pohitali su procijeniti stvarnu opasnost. Astronomi su ubrzo zaključili da ne postoje nikakvi izgledi za sudar.

Međutim, usred sveg tog meteža rodila se jedna nova svijest. “Možda je najfascinantnija stvar u vezi s tom lažnom uzbunom to da je, ma koliko bila zastrašujuća, mnogi ljudi nisu smatrali velikim iznenađenjem”, pisao je U.S.News & World Report. “Ideja o tome da bismo mi koji živimo na Zemlji trebali ubuduće očekivati još takvih tijela — i planirati da nešto poduzmemo u vezi s njima — bila bi krajnje neobična prije deset ili više godina, no danas znanstvenici, pa čak i neki političari, smatraju da je ta prijetnja, premda mala, ipak realna.”

Neki astronomi smatraju da oko 2 000 nebeskih tijela, koja su dovoljno velika da bi prouzročila globalnu katastrofu, juri putanjama koje se ili križaju sa Zemljinom orbitom ili joj se približavaju. Čak i kad bi neko relativno malo takvo tijelo udarilo o Zemlju, kažu istraživači, eksplozija bi bila jednaka snazi istovremene eksplozije mnogih nuklearnih bombi. Takav bi sudar imao katastrofalne posljedice po našu planetu i njene stanovnike, kako ljude tako i životinje.

Jedno mišljenje koje se obično zanemaruje kod takvih zloslutnih predviđanja i spekulacija jest mišljenje Stvoritelja svemira, Jehove Boga (Psalam 8:3; Priče Salamunove 8:27). On je u Bibliji jasno objavio svoju volju i svoj naum sa Zemljom i ljudskim rodom. Hoće li on dopustiti da neka kozmička katastrofa uništi naš svijet?

Svemir pod božanskom kontrolom

Budući da je Jehova svemoćni Stvoritelj svemira, razumno je zaključiti da je on sposoban potpuno kontrolirati sile koje upravljaju nebeskim tijelima. Mudri je kralj Salamun rekao da je Jehova “utvrdio nebo razboritošću” (Priče Salamunove 3:19, Šarić). Prorok Jeremija objavio je da je Bog “razumom svojim razapeo nebesa” (Jeremija 51:15).

Jehova je pokrenuo zakone i sile koji upravljaju kretanjem nebeskih tijela, među kojima su i zvijezde, planete, komete i asteroidi (Izaija 40:26). No on izgleda dopušta da zvijezde i planete prolaze kroz svoje prirodne cikluse metaforičkog rođenja, života i smrti bez njegove neprestane intervencije. To uključuje i neke zastrašujuće sudare nebeskih tijela. Jedan nedavni primjer jest sudar koji se desio u srpnju 1994, kad su fragmenti komete Shoemaker-Levy 9 udarili o planet Jupiter.

Postoje geološki dokazi koji govore o tome da su veliki komadi kamenja iz svemira udarali o Zemlju u predljudskoj povijesti. No hoće li se takav događaj ikada zbiti na našoj planeti sad kad je nastanjena? Što bi se moglo dogoditi kad bi se, naprimjer, asteroid promjera 1,5 kilometara sudario sa Zemljom? Astronom Jack Hills predviđa da bi se kod tog udarca oslobodila energija milijunima puta veća od energije bombe koja je Hiroshimu sravnila sa zemljom. Kad bi asteroid pao u ocean, plimni bi valovi poplavili obalna područja. “Tamo gdje su prije bili gradovi”, kaže Hills, “prostirali bi se samo muljeviti sprudovi.” U najcrnjem scenariju predviđa se potpuno uništenje ljudskog roda. Kako se to pretkazivanje sudnjeg dana slaže s voljom našeg Stvoritelja s obzirom na Zemlju? Biblija pokazuje da ova planeta ima posebno mjesto u Jehovinom naumu.

Zemlja — stvorena sa svrhom

U vezi s našom planetom psalmist kaže: “Nebo je nebo Gospodinovo, a zemlju je dao sinovima čovječijim” (Psalam 115:16). Izaija opisuje Jehovu kao onog koji je “oblikovao (...) zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje” (Izaija 45:18, St). Jehova je dao Zemlju ljudima u nasljedstvo. A budući da naš Stvoritelj misli na vječnu budućnost bogobojaznih ljudi, Zemlja će zauvijek postojati kao njihov trajni dom. Psalam 104:5 (St) pruža nam jamstvo: “Zemlju [je Jehova] stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova.”

Istina, Bog je dopustio da na našoj planeti dođe do nekih velikih katastrofa, koje su znale prouzročiti smrt velikog dijela čovječanstva. Neke od tih katastrofa — kao što su ratovi, gladi i epidemije — u cijelosti su ili pak djelomično prouzročile ljudska pohlepa, nerazumnost i okrutnost (Propovjednik 8:9). Druge katastrofe — kao što su potresi, erupcije vulkana, poplave ili oluje — prouzročile su neke prirodne pojave koje čovječanstvo ne razumije u potpunosti. Suprotno Božjem prvobitnom naumu, ljudi više nisu savršeni; oni su grešni. Zbog toga u današnje vrijeme ne možemo kao pojedinci računati na božansku zaštitu od takozvanih prirodnih katastrofa.

Međutim, Jehova nipošto nije dopustio da se ozbiljno ugrozi čovjekov opstanak na Zemlji. Otkako je čovjek stvoren, dokumentirana povijest nije zabilježila niti jedan slučaj da je neka prirodna katastrofa ugrozila opstanak čitavog čovječanstva.a

Preživljavanje ljudskog roda je zajamčeno

Od početka ljudske povijesti naum našeg Stvoritelja bio je da čovjek ‘napuni zemlju i vlada njome’ (1. Mojsijeva 1:28; 9:1). On je obećao da će ‘pravednici naslijediti zemlju i živjeti na njoj do vijeka’ (Psalam 37:9, 11, 22, 29). U vezi sa svojim obećanjima Jehova daje potvrdu: “Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja” (Izaija 46:10; 55:11; Psalam 135:6).

Biblija ne isključuje potpuno mogućnost da na Zemlji dođe do nepogode manjih razmjera koja bi bila uzrokovana kozmičkim fenomenima. Međutim, možemo biti uvjereni da Jehova neće dopustiti da bilo kakva kozmička katastrofa osujeti njegov objavljeni naum sa Zemljom i čovječanstvom. Na temelju biblijskih obećanja možemo biti sigurni da će se na našoj planeti zauvijek moći živjeti — da, ona će čovječanstvu biti dom do nedoglednog vremena! (Propovjednik 1:4; 2. Petrova 3:13).

[Bilješka]