Kontakt s duhovnim svijetom
U SREDIŠTU tipičnog zapadnoafričkog grada stajala je privlačna prizemnica, obojena u bijelo i zeleno. U prijemnom uredu dvije su sekretarice radile kao daktilografkinje. Nekoliko ljudi zavalilo se u stolice, čekajući da vide babaláwoa, vrača.
Za radnim stolom u susjednom uredu, pored telefaksa sjedio je sâm babaláwo. Krupan i prosijede kose, bio je odjeven u duge bijele haljine — skupe i izvezene. “Moj je otac bio vrač”, rekao je. “Od rođenja sam bio predodređen da nastavim tradiciju. Odrastao sam u tome. Od svoje pete godine života pratio sam oca kad bi on išao vračati. Gledao sam kako to radi, i oponašao ga sve dotle dok to nije postalo sastavnim dijelom mene.”
Babaláwo je pokazao rukom prema velikoj drvenoj ploči na kojoj je u kratkim crtama bio izložen zamršeni sustav vračanja kojim se njegov narod služio kroz tko zna koliko generacija. Riječ je o sustavu koji se zasniva na bacanju 16 palminih sjemenki, a koji je proširen po čitavoj zapadnoj Africi i izvan nje. “Ljudi mi dolaze sa svim mogućim problemima”, rekao je. “Problemima sa ženama, sterilitetom, nezaposlenošću, ludilom, zdravljem i drugim problemima. Ovisno o tome što se želi postići vračanjem, molba se upućuje ili precima ili nebeskim osobama [božanstvima]. O čemu god da se radi, mora se obaviti neka vrsta žrtvovanja.”
Tradicionalni religiozni običaji, među ostalim i vračanje, čvrsto su ukorijenjeni u tom području, ali su i crkve kršćanstva čvrsto ukorijenjene. Nedaleko od ureda babaláwoa nalaze se bijelo obojene zgrade sa sljedećim natpisima na pročelju: Crkva kralja Salamuna II, Kerubi i Serafi, Nebeska crkva Kristova, Kristova apostolska crkva i Crkva Kristovih glasnika. Ove crkve egzistiraju usporedo s običajima tradicionalnih religija, a ponekad ih i usvajaju. Babaláwo je rekao: “Nedavno sam razgovarao s biskupom. On je došao ovamo. Nakon što smo oko 30 minuta razgovarali o raznim stvarima, rekao je kako bi želio da isplaniramo neku vrstu dijaloga prilikom kojeg bi kršćani i tradicionalisti mogli zajedno sjesti i razmijeniti ideje te izgladiti nesporazume.”
Vrata u duhovni svijet
Takvi nesporazumi često uključuju identitet onih koji prebivaju u duhovnom području. Širom Afrike južno od Sahare, rašireno je vjerovanje da postoje dvije grupe bića koja borave u duhovnom svijetu. Prvu grupu tvore božanstva, ili bogovi, koja nikada nisu bila ljudi. Druga grupa sastoji se od predaka, ili duhova mrtvih, čija je odgovornost da svojim obiteljima na Zemlji osiguraju opstanak i blagostanje. Vjeruje se da i božanstva i preci imaju moć ili da pomognu ili da naude onima na Zemlji. Posljedica toga jest da se i jednima i drugima mora iskazivati dolično poštovanje i čast.
Slična se vjerovanja susreću u mnogim dijelovima svijeta. Koristeći razne načine, ljudi posvuda obraćaju se natprirodnim silama, želeći doznati budućnost te dobiti pomoć i vodstvo u svakodnevnim životnim problemima. Je li zaista moguće dobiti pomoć iz duhovnog područja? Isus Krist, koji je tamo živio, ukazao je da je to moguće. Rekao je: “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!” (Matej 7:7, St). Ali da bismo dobili tu pomoć, moramo moliti pravu osobu, tražiti na pravi način i kucati na prava vrata. Ako pokucamo na kriva vrata, mogao bi ih otvoriti netko tko će nam učiniti zlo, a ne dobro.
Stoga je presudno da saznamo tko živi u duhovnom svijetu, a tko ne. Također trebamo znati kako se razlikuju oni koji će nam pomoći i oni koji će nam nauditi. Konačno, trebamo znati što moramo napraviti da bismo dobili pomoć od onih koji su nam je u stanju pružiti. Sljedeći članci istražit će ova pitanja.
[Zahvala na stranici 3]
Fotografija na stranicama 3-4: The Star, Johannesburg, Južnoafrička Republika