Louis Pasteur — što je pokazalo njegovo djelo
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ FRANCUSKE
MOŽE li život nastati spontanom generacijom? Neki znanstvenici 19. stoljeća bili su tog mišljenja. Smatrali su da je život mogao sam nastati iz nežive tvari, bez uplitanja nekog stvoritelja.
No jedne proljetne večeri u travnju 1864, slušateljstvo koje se nalazilo u dvorani za sastanke na Sveučilištu Sorbonne u Parizu čulo je nešto što se razlikovalo od toga. Louis Pasteur je u svom autoritativnom iznašanju pred komisijom znanstvenika, korak po korak, uspio pobiti teoriju spontane generacije.
Zahvaljujući tom predavanju i kasnijim otkrićima postao je “jedan od najvećih svjetskih znanstvenika”, kako piše u djelu The World Book Encyclopedia. No čime je taj čovjek toliko impresionirao svoje suvremenike i kako se proslavio širom svijeta? Kako nama danas koriste neka njegova otkrića?
Rani istraživački radovi
Louis Pasteur rođen je 1822. u malom mjestu Dôle na istoku Francuske. Njegov otac, koji je bio kožar, gajio je ambicije u pogledu svog sina. Premda je Louis imao sklonosti prema umjetnosti i bio istinski talentiran za umjetnost, posvetio se prirodnim znanostima. U svojoj 25. godini postao je doktor prirodnih znanosti.
U svojim ranim istraživačkim radovima bavio se vinskom kiselinom, spojem koji nalazimo u talogu koji se skuplja u vinskim bačvama. Nekoliko godina kasnije drugi su istraživači iskoristili rezultate tih istraživanja da bi položili temelje modernoj organskoj kemiji. Pasteur se zatim posvetio proučavanju uzročnika vrenja.
Prije Pasteurovih istraživanja, znalo se za fermente kao što je kvasac. No mislilo se da su oni rezultat fermentacije. Međutim, Pasteur je dokazao da fermenti nisu rezultat fermentacije već zapravo njen uzročnik. On je pokazao da svaki pojedini tip fermenta uzrokuje drugačiju vrstu fermentacije. Izvještaj koji je 1857. objavio o toj temi danas se smatra “rodnim listom mikrobiologije”.
Od tog momenta njegovo djelo i otkrića dobili su na zamahu. Zahvaljujući njegovoj reputaciji, proizvođači octa iz Orléansa zamolili su ga da im riješi brojne probleme tehničke prirode. Pasteur je dokazao da sredstvo koje je odgovorno za preradu vina u ocat jest ono što se danas naziva mikroorganizam, koji se nalazi na površini tekućine. Privevši kraju svoje istraživanje, održao je pred proizvođačima octa u tom gradiću i pred dostojanstvenicima svoju čuvenu “Lekciju o vinskom octu”.
Pasterizacija
Istraživanje fermentacije omogućilo je Pasteuru da dođe do zaključka kako većinu problema s kvarenjem hrane u prehrambenoj industriji uzrokuju mikrobi. Mikrobi su bili prisutni u zraku ili u neadekvatno opranim spremnicima. Pasteur je pretpostavio da bi se bakterijsko kvarenje prehrambenih proizvoda moglo spriječiti poboljšanjem higijenskih uvjeta te da se kvarenje tekućina može spriječiti time da ih se nekoliko minuta zagrijava na temperaturi između 50 i 60 stupnjeva Celzija. Taj je postupak prvi put primijenjen na vinu u svrhu sprečavanja abnormalne fermentacije. Glavni mikrobi bili su uništeni, a da se pritom nije puno promijenio okus niti buke vina.
Taj proces, nazvan pasterizacija, koji je patentirao Pasteur, napravio je revoluciju u prehrambenoj industriji. Danas se ova tehnika više ne koristi kod vina, ali je još uvijek adekvatna za brojne druge proizvode, kao što su mlijeko ili voćni sokovi. Međutim, mogu se koristiti i druge metode, kao naprimjer sterilizacija, koja se vrši na puno višoj temperaturi.
Jedna druga velika industrija kojoj su koristila Pasteurova istraživanja bila je pivska industrija. U to vrijeme Francuska je imala mnogo problema u proizvodnji piva i imala je žestoku njemačku konkurenciju. Pasteur se dao na posao i pružio proizvođačima piva mnoge savjete. Predložio im je da obrate pažnju čistoći pivske juhe i općenito čistoći okolnog zraka. Odmah su postignuti dobri rezultati, a on je nakon toga prijavio mnoge patente.
Život nastaje iz života
Od davnine se predlagalo najnemogućije ideje kojima bi se objasnio nastanak insekata, crva ili drugih stvorenja u tvari koja se razgrađuje. Naprimjer, u 17. stoljeću jedan se belgijski kemičar hvalio kako je prouzročio pojavu miševa tako da je u vrč pun pšenice nagurao jednu prljavu košulju!
U Pasteurovo vrijeme bilo je u znanstvenim krugovima žučnih debata. Suprotstaviti se onima koji su zagovarali spontanu generaciju bio je pravi izazov. No Pasteur je, na temelju onog što je naučio iz svog istraživanja o fermentaciji, stekao samopouzdanje. Stoga se upustio u eksperimentiranje s namjerom da jednom za svagda raskrsti s idejom o spontanoj generaciji.
Jedan od njegovih najpoznatijih eksperimenata jest onaj u kojem je koristio tikvice s grlom u obliku slova S. Kada se tekuću hranjivu tvar ostavi na zraku u tikvici otvorenog tipa, brzo se zagadi mikrobima. No kada se tu istu tekuću hranjivu tvar pohrani u tikvicu koja ima grlo u obliku slova S, ona ostane čista. Zašto je to tako?
Pasteurovo objašnjenje bilo je jednostavno: Dok prolaze grlom u obliku slova S, bakterije iz zraka talože se na stijenkama stakla, tako da zrak postane sterilan dok stigne do tekućine. Bacile koji se razvijaju u tikvici otvorenog tipa ne proizvodi spontano tekuća hranjiva tvar već se prenose zrakom.
Da bi pokazao koliko je važna uloga zraka kao prenosioca mikroorganizama, Pasteur je otišao na Mer de Glace, glečer u Francuskim Alpama. Na nadmorskoj visini od oko 1 800 metara otvorio je svoje hermetički zatvorene tikvice i izložio ih zraku. Od 20 tikvica samo se jedna zagadila. Potom je otišao u podnožje planine Jure i ponovio taj eksperiment. Ovdje, na puno manjoj nadmorskoj visini, zagadilo se osam tikvica. Time je dokazao da na većim nadmorskim visinama zbog čišćeg zraka postoji manja opasnost od zagađenja.
Na temelju takvih eksperimenata Pasteur je uvjerljivo pokazao da život nastaje jedino iz već postojećeg života. Nikada ne nastaje spontano, to jest, sam od sebe.
Borba protiv zaraznih bolesti
Budući da je za fermentaciju potrebna prisutnost mikroorganizama, Pasteur je razmišljao da to isto mora vrijediti i kod zaraznih bolesti. Njegova istraživanja o bolesti dudovog svilca, koja je proizvođačima svile na jugu Francuske predstavljala ozbiljan ekonomski problem, pokazala su da je bio u pravu. U roku od nekoliko godina otkrio je uzročnike dviju takvih bolesti i predložio striktne metode izoliranja zdravih dudovih svilaca. Time bi se spriječilo epidemiju.
Proučavajući kokošju koleru, Pasteur je zapazio da od kulture bacila stare svega par mjeseci kokoši ne obolijevaju već da ih ona štiti od bolesti. Ustvari, otkrio je da bi mogao imunizirati kokoši pomoću atenuiranog, ili oslabljenog, oblika bacila.
Pasteur nije prvi čovjek koji je upotrijebio cjepivo. Englez Edward Jenner upotrijebio ga je prije njega. No Pasteur je bio prvi utoliko što je upotrijebio sam uzročnik bolesti u atenuiranom obliku, umjesto da upotrijebi srodni mikroorganizam. Također je uspio naći cjepivo protiv antraksa, zarazne bolesti toplokrvnih životinja kao što su goveda i ovce.
Potom je krenuo u svoju posljednju i najčuveniju bitku, bitku protiv bjesnoće. Kada se suočio s bjesnoćom Pasteur je, premda to nije ni znao, imao posla sa svijetom puno drugačijim od svijeta bakterija. Sada se bavio virusima, svijetom koji nije mogao vidjeti mikroskopom.
Dana 6. srpnja 1885. jedna je majka dovela svog devetogodišnjeg sina u Pasteurov laboratorij. Dijete je prije kratkog vremena ugrizao bijesan pas. Unatoč majčinom umoljavanju, Pasteur je oklijevao pružiti dječaku pomoć. Nije bio liječnik i time bi se izložio opasnosti da ga optuže za ilegalno bavljenje medicinom. Povrh toga, dotada još nije bio isprobao svoju metodu na čovjeku. No eto, zamolio je svog asistenta, dr. Granchera, da cijepi malog dječaka. On je to i učinio, i to uspješno. Od 350 ljudi liječenih u nepunu godinu dana samo jedan — koji je bio doveden prekasno — nije preživio.
U međuvremenu, Pasteur se posvetio bolničkoj higijeni. U pariškom je rodilištu svake godine velik broj žena umirao od babinje groznice. Pasteur je preporučio primjenu aseptičnih postupaka i strogu higijenu, naročito higijenu ruku. Kasnijim istraživanjima engleskog kirurga Josepha Listera i drugih dokazana je ispravnost Pasteurovih zaključaka.
Dragocjeno djelo
Godine 1895. Pasteur je preminuo. No njegovo je djelo bilo dragocjeno, a mi još dan-danas imamo koristi od nekih aspekata tog djela. To je razlog zbog kojeg su ga prozvali “dobrotvorom čovječanstva”. Njegovo se ime još uvijek povezuje s cjepivima i postupcima čiji se izum općenito njemu pripisuje.
L’Institut Pasteur, zavod koji je još za Pasteurovog života osnovan u Parizu za liječenje bjesnoće, danas je ugledni centar za proučavanje zaraznih bolesti. Institut je veoma poznat po svom radu na cjepivima i lijekovima — a naročito otkako je 1983. tim znanstvenika, predvođen profesorom Lucom Montagnierom, prvi put izolirao virus AIDS-a.
Debata o spontanoj generaciji života, u kojoj je Pasteur sudjelovao i iz koje je izašao kao pobjednik, nije bila samo znanstveno nadmudrivanje. To nije bila tek zanimljiva ideja o kojoj bi nekolicina znanstvenika ili intelektualaca međusobno raspredala. Bila je daleko značajnija — povlačila je za sobom dokaze koji se tiču postojanja Boga.
François Dagognet, francuski filozof koji se posebno bavio prirodnim znanostima, komentira da su Pasteurovi “protivnici, i materijalisti i ateisti, mislili kako mogu dokazati da jednostanični organizam može nastati razgradnjom molekula. Time su si omogućili negiranje da Bog postoji. Međutim, što se Pasteura tiče, nije bilo nikakve šanse da se iz smrti prijeđe u život.”
Do današnjeg dana svi dokazi na temelju eksperimenata, povijesti, biologije, arheologije i antropologije kontinuirano pokazuju ono što je i Pasteur demonstrirao — da život može nastati jedino iz već postojećeg života, a ne iz nežive tvari. Osim toga, dokazi nedvojbeno pokazuju da se živa bića razmnožavaju “po svojim vrstama”, kao što stoji u biblijskom izvještaju iz 1. Mojsijeve. Potomstvo uvijek pripada istoj ‘vrsti’, ili kategoriji, kao i njegovi roditelji (1. Mojsijeva 1:11, 12, 20-25).
Tako je Louis Pasteur, svjesno ili nesvjesno, svojim radom dao snažne dokaze i svjedočanstvo protiv teorije o evoluciji, a u korist toga da je apsolutno morao postojati neki stvoritelj da bi na Zemlji mogao nastati život. Njegovo djelo podsjeća na ono što je priznao ponizni psalmist: “Spoznajte da je Jehova Bog. On nas je stvorio, a ne mi sami” (Psalam 100:3, NW).
[Slike na stranici 25]
Gornja aparatura koristila se za pasterizaciju vina, ubijanje neželjenih mikroorganizama; obilježena je na donjem crtežu
[Slika na stranici 26]
Pasteurovi eksperimenti pobili su teoriju o spontanoj generaciji
[Zahvala na stranici 24]
Fotografije na stranicama 24-6: © Institut Pasteur