U posjeti planinskim gorilama
Od dopisnika Probudite se! iz Tanzanije
U VULKANSKOM području na granici između Ruande i Demokratske Republike Kongo živi ih samo oko 320. Daljnjih 300 živi u neprohodnim šumama Ugande. To su planinske gorile — koje spadaju u najkritičnije ugrožene sisavce na svijetu!
Američki zoolog gđa Dian Fossey dala je veliki doprinos pobuđivanju pažnje javnosti za budućnost tih stvorenja. Gđa Fossey došla je u Afriku krajem 1960-ih da bi proučavala planinske gorile. U to vrijeme njihov se broj uslijed krivolova rapidno smanjivao. Odvažna znanstvenica prihvatila je pustinjački život u gorju Virunga i brzo se sprijateljila s gorilama koje su tamo živjele. Gđa Fossey je objavila svoja otkrića u člancima nekih časopisa i u knjizi Gorillas in the Mist (Gorile u magli). Kako je vrijeme prolazilo u njoj je sve više rasla odlučnost da zaštiti svoje krznate prijatelje, pa je vodila pravi rat protiv krivolovaca. Međutim, postala je žrtva svoje vlastite kampanje te je 1985. poginula od ruke nekog nepoznatog napadača.
Motivirani nadom da ćemo svojim očima vidjeti ta miroljubiva stvorenja, moja supruga i ja odlučili smo 1993. krenuti na područje gdje žive gorile. Dopustite nam da ponovo proživimo svoju pustolovinu.
Ona počinje kad nas naši vodiči vode na jednosatni uspon od podnožja 3 700 metara visokog vulkana Visoke do samog ruba Nacionalnog parka Volcanoes u Ruandi. Za vrijeme dobrodošlog predaha vodiči nam objašnjavaju kako se trebamo ponašati u blizini gorila. Rečeno nam je da konkretno ovaj čopor životinja dnevno smije posjetiti samo osam posjetilaca. Time se smanjuje opasnost da dođu u kontakt s bolestima, a ujedno se sprečava da dođe do poremećaja u njihovom ponašanju.
“Kad uđemo u šumu”, opominje nas jedan od vodiča, “moramo tiho govoriti. To će nam omogućiti da vidimo i druge šumske životinje i ptice, jer ovdje osim planinskih gorila ima i zlatnih zamoraca, dujkera, vijorogih antilopa, slonova, pa čak i afričkih bivola.”
Također nam daju na znanje da u parku ima ljutih kopriva i mrava te da ćemo možda morati pješačiti kroz maglovit i blatnjav prašumski teren. Supruga i ja gledamo jedno u drugo. Mi nismo opremljeni za takvo što! No ljubazni vodiči priskaču u pomoć posuđujući nam kišnu odjeću i čizme.
Vodič nam potom objašnjava da su gorile krajnje neotporne na ljudske bolesti i da zbog njihove zaštite svatko tko je bolestan ili možda zna da nosi klicu neke zarazne bolesti mora odustati od daljnjeg puta. “Ako vam dođe da zakašljate ili kihnete dok ste u blizini gorila, molimo vas da se okrenete od životinja i nastojite staviti ruku na nos i usta”, kaže jedan od vodiča. “Ne zaboravite! Mi smo gosti u njihovom maglovitom domu.”
Oni su nam nadohvat ruke!
Uspon postaje sve strmiji. Dolazimo na nadmorsku visinu od 3 000 metara. Zrak je rijedak pa se prilično teško diše, a putevi su uski. No možemo uživati u ljepoti drveta hagenie, koje horizontalno širi svoje grane, gusto obrasle mahovinom, paprati i orhidejama. Ono daje šumi rajsku ljepotu.
Vodiči sada počinju tražiti mjesto na kojem su gorile bile viđene dan ranije, premda se one stalno sele u potrazi za svježom hranom. “Pogledajte tamo preko!” netko usklikne. Na tlu se nalazi ležaj, ili gnijezdo, srebrnoleđeg gorile načinjen od zgaženog mekog raslinja.
“Zove se Umugome”, objašnjava naš vodič. “Kada mužjak gorile navrši otprilike 14 godina, leđa mu posijede i izgledaju srebrnasto. Otada ga se smatra vođom čopora. Samo se srebrnoleđi gorila pari sa svim ženkama. Mlađi gorile koji to pokušaju budu odmah odbijeni! Međutim, ako neki suparnik uspije ubiti srebrnoleđog, onda ubija i čitavo njegovo potomstvo. Tada taj novi vođa preuzima vlast i stvara potomstvo sa ženkama iz čopora.”
“Koliko gorila može živjeti?” pita netko iz naše grupe dok idemo za vodičima u predivnu bambusovu šumu.
“Po 40-ak godina”, glasi tihi odgovor.
“Psst! Psst!” netko prošapuće kad se začuje zvuk dubokog brundanja. “Što se to čulo? Gorila?” Ne, to jedan vodič brunda kao gorila, nastojeći izmamiti odgovor. Mora da smo veoma blizu!
Zaista, samo pet metara od nas ima ih oko 30! Rečeno nam je da čučnemo i budemo tihi. “Nemojte prstom upirati u njih”, umoljava nas vodič, “jer bi mogle pomisliti da bacate nešto na njih. Molimo vas, nemojte vikati. Kad ih fotografirate, krećite se polagano i oprezno i nemojte koristiti fleš.”
Nalaze nam se nadohvat ruke! No prije nego što se bilo tko uspije povesti za porivom da ih dotakne, vodič prošapuće: “Ne dirajte ih!” Čim je to rekao, nekoliko malih gorila pristupa nam kako bi nas pobliže razgledalo. Vodič ih nježno udari nekom grančicom, a zatim se ti znatiželjni mladunci otkotrljaju niz padinu, koškajući se poput male djece. “Mama” intervenira onda kad igra postane pregruba.
Srebrnoleđi nas promatra iz daleka. A onda iznenada krene prema nama, pa sjedne samo nekoliko metara od mjesta gdje mi sjedimo. Ogroman je i sigurno ima oko 200 kilograma! Previše je zaokupljen jedenjem da bi nam posvetio pažnju, mada nas ipak prati okom. Ustvari, jedenje je glavni gorilin posao! Srebrnoleđi zna dnevno pojesti i do 30 kilograma hrane. A svaka životinja iz čopora zaokupljena je traženjem hrane od jutra do večeri. Ponekad ih se može vidjeti kako se bore za “poslastice” koje su pronašle.
Njihova omiljena hrana jest srž ogromnog kostriša. Također vole divlji celer, korijenje određenih biljaka i bambusove mladice. Ponekad si čak naprave “salatu”, miješajući bambusove grančice sa zelenim lišćem čkalja, koprive i broćike te s raznim korijenjem i lozama. “Zašto se gorile ne opeku koprivama dok ih kidaju i čiste?” netko pita. Vodič objašnjava: “Oni imaju na dlanovima debeo sloj kože.”
Tako uživamo u spokojnom krajoliku, kadli ogromni mužjak iznenada staje na noge, počne se udarati šakama o prsa i ispusti zastrašujući krik od kojeg vam se kidaju živci! Nasrnuo je na jednog vodiča i zaustavio se naglo mrvicu prije nego što ga je dohvatio. Opasno zuri u vodiča! No naš vodič ne paničari. Umjesto toga, on čuči, brunda pa polako kreće unatrag. Izgleda da nas je srebrnoleđi samo htio impresionirati svojom snagom i moći. Vjerujte nam, uspio je!
Sada nam vodiči daju signal da se spremimo za polazak. Proveli smo malo više od sat vremena s tim predivnim, miroljubivim stvorenjima, kao njihovi gosti “u magli”. Iako kratka, ova nam je posjeta bila jedna od najupečatljivijih dogodovština. Ne možemo a da ne pomislimo na biblijsko obećanje o predstojećem novom svijetu u kojem će čovjek i životinja trajno biti jedno s drugim u miru! (Izaija 11:6-9).
[Karte na stranici 18]
Područje planinskih gorila
DEMOKRATSKA REPUBLIKA KONGO
Jezero Kivu
UGANDA
RUANDA
AFRIKA
Uvećano područje
[Zahvala na stranici 18]
Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.