Slonolika juka — neobično prilagodljiva biljka
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KOSTARIKE
IMA svojstva biljke i sapuna, veoma je ukusna i hranjiva. Ova je egzotična biljka sve to i još puno više! Srednjoamerikancima je dobro poznata, ali ne pod imenom slonolika juka. Kad biste taj naziv upotrijebili u Srednjoj Americi, većina bi ljudi vjerojatno odgovorila ljubaznim i upitnim pogledom. No kad biste spomenuli itabo, izote ili daguillo, imena po kojima je ta biljka općenito poznata u Gvatemali, Hondurasu, Kostariki i Nikaragvi, odmah bi se pojavio širok osmijeh odobravanja. Kostarikanci i drugi Srednjoamerikanci s tekom jedu njene cvjetove u raznoraznim jelima.
Pripadnica ugledne porodice
Taksonomi su nakon svojevrsnog povuci-potegni nadmetanja svrstali slonoliku juku među pripadnike porodice Liliaceae, a u novije vrijeme među pripadnike porodice Agavaceae. Ova druga kategorija hrapavih biljaka obuhvaća otprilike 550 vrsta iz reda Liliales (ljiljana). Botaničari su dali juki znanstveno ime Yucca elephantipes.
Procjenjuje se da u sklopu roda Yucca postoji 40 vrsta, koje se većinom mogu naći u Sjevernoj Americi, Meksiku te Srednjoj i Južnoj Americi. U dobro poznate srodnike spadaju ogromno Jozuino drvo (Yucca brevifolia) te nešto manja španjolska sablja (Yucca aloifolia). Kako je samo velika ta porodica!
Koje su neke specifičnosti te svestrane biljke? Izgleda obično, a opet egzotično i pruža svoje kruto, duguljasto lišće oko jedan metar od stabljike. Zdepasta, drvenasta stabljika, vlaknastih šara i sivkastosmeđe boje, podsjeća na slonovu prednju nogu — otuda i dolazi njeno znanstveno ime elephantipes.
Slonolika juka, koja naraste od četiri i po do preko sedam metara, može se na prvi pogled lako zamijeniti s drvetom. Kad u Kostariki nastupi sušno razdoblje, naročito u veljači i ožujku, biljku itabo okrunjuju stotine zvonastih, žućkastobijelih cvjetova. Prodaju ih ljudi na tržnicama i ulični prodavači i izgleda da ih istovremeno ima praktički na svakom mjestu! U oštroj suprotnosti s biljkinim čvrstim, sabljastim lišćem, ti meki i nježni cvjetovi cvatu u kiticama, odvažno zauzimajući samu sredinu biljke, uspravno i u stavu mirno.
Itabo je jedna od omiljenih vrsta juke među vrtlarima i uređivačima zelenih površina, budući da se prilagođava različitim klimatskim uvjetima i vrstama tla te ima egzotičan, tropski izgled. Budući da se nekada u Kostariki koristila kao prirodna ograda za obilježavanje parcela, nije neobično da plodne biljke itabo ima u izobilju u gotovo svim krajevima te zemlje.
Ovdašnji ljudi itekako iskorištavaju svestranost te biljke. Naprimjer, vlakna dobivena iz lišća koriste se za izradu slamnatih prostirki, remenja i naprtnjača. Osim toga, ako se lišće zagrijava dok ne postane elastično, vrtlarima može dobro poslužiti za trake kojima vežu svoje poljoprivredne proizvode. Čini se da nema kraja tome što sve možete učiniti s tom biljkom!
Veoma ukusna za jelo!
Frances Perry, autorica knjige Flowers of the World, piše: “Pupoljke vrste Yucca jedu Indijanci, a plodovi i korijenje imaju saponifikacijska [sapunska] svojstva, tako da se mogu koristiti za pranje odjeće.” Srednjoamerikanci dobrano koriste jukina svojstva u kulinarstvu i čišćenju. Oni uživaju u njenom kiselkastom, a opet pikantnom okusu. Od cvjetova se spremaju hladne salate ili ih kuhaju s jajima i krumpirom, što je omiljeno jelo među Kostarikancima i drugim Srednjoamerikancima. Juka je hranjiva jer je bogata vitaminima i mineralima, kao što su kalcij, željezo, tiamin, fosfor i riboflavin.
Juka također ima važna ljekovita svojstva; tonik koji se dobiva prokuhavanjem i namakanjem cvjetova ublažava želučane tegobe. Lišće se može upotrijebiti za liječenje albuminurije i upale debelog crijeva, a ujedno može služiti kao diuretik. A to biljno, sapunasto, veoma ukusno i hranjivo raslinje predstavlja samo jednu u nizu kreacija na Zemlji u kojima naši okusni pupoljci mogu uživati!
[Slika na stranici 26]
Jukini cvjetovi kuhani s jajima i krumpirom omiljeno je jelo u Srednjoj Americi
[Slika na stranici 27]
Juke koje rastu u divljini nalikuju drveću