Buduća klima
ONEČIŠĆAVANJE atmosfere samo je jedan od ekoloških problema koje su prouzročili ljudi. Drugi uključuju masovno krčenje šuma, uništavanje životinjskih vrsta te zagađivanje rijeka, jezerâ i oceanâ. Svaki od ovih problema pažljivo se analizira i daju se prijedlozi za njihovo rješavanje. Budući da su problemi globalne naravi, oni zahtijevaju i globalna rješenja. Svijet se općenito slaže i oko problema i oko poteza koje je potrebno napraviti da bi se riješilo probleme. Godinu za godinom oglašavaju se pozivi na akciju. No godinu za godinom malo se toga poduzima. Vodeći političari vrlo često žalosno konstatiraju da problemi postoje i slažu se da se nešto mora poduzeti, ali kao da istovremeno dodaju: “No mi ne možemo ništa poduzeti, niti je vrijeme da se sada nešto poduzme.”
Godine 1970. prilikom prvog obilježavanja Dana Zemlje, demonstranti u New York Cityu nosili su jedan veliki transparent. Na transparentu je bila prikazana planeta Zemlja kako vrišti: “Upomoć!” Hoće li se itko odazvati na ovaj očajnički poziv? Božja Riječ pruža odgovor: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. Izidje iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove” (Psalam 146:3, 4). Psalmist potom usmjerava pažnju na Stvoritelja, budući da samo On posjeduje moć, mudrost i želju da riješi sve složene probleme s kojima se suočava čovječanstvo. U nastavku čitamo: “Blago onome (...) kojemu je nadanje u Gospodinu, Bogu njegovu. Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima” (Psalam 146:5, 6).
Stvoriteljevo obećanje puno ljubavi
Zemlja je dar od Boga. On ju je zamislio i stvorio, zajedno sa svim složenim i izvanrednim mehanizmima koji omogućuju ugodnu klimu na Zemlji (Psalam 115:15, 16). Biblija navodi: “[Bog] stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih” (Jeremija 10:12, 13, St).
Stvoriteljevu ljubav prema čovječanstvu opisao je apostol Pavao ljudima iz drevne Listre. Rekao je sljedeće: “[Bog] ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17).
Budućnost naše planete ne ovisi o naporima koje poduzimaju ljudi i sporazumima koje sastavljaju. U pogledu klime, Onaj koji ima moć da upravlja njome obećao je svom drevnom narodu: “Davat ću vam kiše u pravo vrijeme te će zemlja rađati rodom a stabla po polju donositi plodove” (3. Mojsijeva 26:4, St). Ljudi će uskoro širom Zemlje živjeti u ovakvim prilikama. Poslušno čovječanstvo više nikad neće strahovati od razornih oluja, plimnih valova, poplava, suša ili bilo kojih drugih prirodnih katastrofa.
Valovi, vjetar i vrijeme bit će pravi užitak. Ljudi će možda još uvijek pričati o vremenu, ali ništa neće činiti u tom pravcu. U budućnosti koju će Bog stvoriti, život će biti toliko predivan da neće imati ni potrebe da nešto poduzmu.