Labirinti — zašto su toliko zanimljivi?

Od dopisnika Probudite se! iz Velike Britanije

Labirinti nisu uvijek istog oblika. Neki od njih imaju oblik zamršenih spirala, odnosno isprepletenih meandara, što vode do središta. Drugi se sastoje od spleta hodnika i prostorija, od kojih su neki bez izlaza, a ispravan put, kad ga se pronađe, obično vodi kroz labirint i izlazi na drugom mjestu.

Labirinti mogu izazvati strah, zbunjenost ili frustraciju kod onih koji uđu u njih. No drevni su labirinti također povezani s praznovjernim legendama. Zašto onda graditelji kršćanskih crkava rado prikazuju labirinte u svojim građevinama? Odgovor je zanimljiv.

ŠTO je bio najveći građevinski pothvat drevnih Egipćana? Neki pisci kažu da to nisu bile piramide, kao što se općenito vjeruje, već egipatski golemi Labirint. Bio je sagrađen blizu jezera Moeris, danas poznatog kao jezero Qarun, koje se nalazi zapadno od rijeke Nila i 80 kilometara južno od suvremenog grada Kaira.

U petom stoljeću pr. n. e. grčki povjesničar Herodot napisao je: “Posjetio sam to mjesto [Labirint] i shvatio da ga se riječima ne može opisati; jer kad bi se sve zidine i druga velika djela Grka mogla stopiti u jedno, ne bi bila ravna tom Labirintu, ni po trudu ni po trošku.” Dodao je: “Labirint nadmašuje piramide.” Četiri stoljeća kasnije, Strabon, još jedan grčki povjesničar, rekao je da je Labirint “djelo jednako veliko kao piramide”, iako je do tog vremena uvelike oronuo.

To je područje 1871. posjetio povjesničar F. Barham Zincke, a 1888. njegov je položaj konačno locirao arheolog Flinders Petrie. Dotad su od Labirinta ostali samo dijelovi, a danas ga turistički prospekti gotovo i ne spominju. No, nekoć je Labirint bio jako poznat. Kako je izgledao i zbog čega je sagrađen?

Opis i namjena

Labirint je sagrađen vrlo rano u egipatskoj povijesti, možda čak i prije nego što su Hebreji došli u Egipat (1. Mojsijeva 46:1-27). Kaže se da je imao 3 000 prostorija jednako raspoređenih na dva nivoa — od kojih se jedan nalazio ispod zemlje. Zauzimao je područje od nekih 70 000 metara kvadratnih.

Zamršen sistem prolaza, hodnika, prostorija i kolonada u Labirintu bio je toliko kompliciran i zbunjujuć da onaj tko se u njemu prvi put našao nikada bez vodiča ne bi mogao pronaći izlaz — ili ulaz. Veliki dio bio je u potpunoj tami, a kad bi se neka vrata otvarala, ona su navodno stvarala zastrašujući zvuk, poput grmljavine. Nakon pada egipatske svjetske sile, impresivni stupovi od crvenog granita, ogromne kamene ploče i pomno ispolirani vapnenac Labirinta opljačkani su i upotrijebljeni u druge svrhe.

Iako je Labirint, prema izvještajima, služio kao centar iz kojeg su egipatski kraljevi upravljali zemljom, njegova prava svrha postojanja bila je religioznog karaktera. Bio je to hramski kompleks gdje su se prinosile žrtve svim egipatskim bogovima. Niti jedan posjetilac nije smio vidjeti donje prostorije Labirinta u kojima su se nalazili grobovi kraljeva i svetih krokodila.

Mitsko značenje Labirinta najbolje se može razumjeti u povezanosti s religioznim ritualima u čijem je centru bio egipatski bog Oziris, za kojeg su Egipćani smatrali da je u prošlosti bio kralj Egipta. Oziris je bio bog mrtvih, odnosno bog podzemlja.

Mitologija i besmrtnost

Ozirisova smrt svake se godine prikazivala u egipatskoj misterijskoj predstavi. Apis, sveti bik, bio je ceremonijalno zaklan umjesto Ozirisa, što je bilo popraćeno jadikovanjem i oplakivanjem. To se oplakivanje pretvorilo u radost kad bi svećenik ljudima prenio vesele vijesti o Ozirisovom uskrsnuću. Ti su misteriozni događaji za Egipćane predstavljali centralnu točku njihove nade u život. Vjerovali su da se prilikom smrti svaki čovjek, a ne samo kralj, poistovjećuje s Ozirisom.

U knjizi The Labyrinth, profesora S. H. Hookea, stoji: “U Egiptu rani mit o Ozirisu ukazuje na postojanje sila koje su ugrožavale život kralja-boga, kako na Zemlji tako i na nekom drugom svijetu.” Zbog toga se mislilo da Labirint, sa svojim zbunjujućim sistemima prolaza, štiti boga-kralja od njegovih neprijatelja u ovom i budućem životu — čak i od same smrti.

S vremenom se vjerovanje u ljudsku besmrtnost duboko ukorijenilo u drevnom Egiptu i po cijelom drevnom svijetu. Doista, učenje o besmrtnosti ljudske duše koje se razvijalo kroz naredna stoljeća ubrzo su prihvatili ne samo kraljevi nego i čitavo čovječanstvo.

Kretski labirint

Izgleda da je labirint u Knososu, na otoku Kreti, bio sagrađen nekoliko godina nakon egipatskog. Iako njegov položaj još uvijek nije točno lociran, izvještaji pokazuju da je po obliku nalikovao egipatskom, no bio je puno manji.a Možda naša riječ “labirint” ima veze s riječi lábrys, što je naziv za dvosjeklu sjekiru koja predstavlja dva roga svetog bika. Taj je bik imao važnu ulogu u minojskom (kretskom) obožavanju, na koje je uvelike utjecala mitologija.

Kretski je labirint u mitologiji bio poznat po svom stanovniku Minotauru — mitološkom čovjeku s glavom bika. To je stvorenje navodno rodila Pasifaja, žena Minosa, kralja Krete — pa tako njegovo ime Minotaur znači “Minosov bik”. Mit kaže da je Atena izgubila u ratu s Kretom i da su njeni stanovnici morali svakih devet godina za Minotaura žrtvovati 14 mladih — 7 mladića i 7 djevojaka. Te se mlade puštalo u labirint, gdje bi se izgubili i onda bi ih navodno požderao Minotaur.

Međutim, nakon nekog vremena mladić po imenu Tezej prihvatio je izazov i ušao u labirint da ubije to mitsko čudovište. Kad se susreo s njim, Tezej je navodno Minotaura ubio svojim mačem. Da bi izašao, slijedio je zlatni konac koji je ostavljao za sobom od ulaza u labirint. Taj mu je konac dala Arijadna, kći kralja Minosa.

Michael Ayrton, koji je na temelju pretpostavki sagradio model kretskog labirinta, objasnio je: “Život svakog čovjeka je labirint u središtu kojeg je njegova smrt, a on čak i nakon smrti može proći kroz zadnji hodnik prije nego što mu dođe kraj.” U tom smislu bijeg mitološkog lika Tezeja iz labirinta simbolizirao je njegovo ponovno rođenje, njegov bijeg od smrti. Učenje o ljudskoj besmrtnosti još jednom izlazi na vidjelo.

Grčka i Rim

Uzorak klasičnog kretskog labirinta pojavljuje se na kovanicama pronađenima u Knososu. Uskoro su taj uzorak kopirali Grci i Rimljani. Plinije spominje labirint na mediteranskom otoku Samosu i još jedan na otoku Limnosu, koji je bio čuven po ljepoti svojih 150 stupova. Ukazuje i na jedan raskošan etruščanski grob o kojem je pisao Varon, pisac iz ranijeg razdoblja, a u kojem se navodno nalazio podzemni labirint.

Grad Pompeji, uništen u erupciji planine Vezuv 79. n. e., imao je barem dva dekorativna labirinta. Jedan od njih, Kuća labirinta, poznat je po svom izvanrednom podnom mozaiku koji prikazuje borbu Tezeja i Minotaura. Pisac Marcel Brion tvrdi da je to “alegorija ljudskog života i mukotrpnih putovanja koja duša mora proći u ovom i budućem svijetu prije nego što stekne blagoslovljeno stanje besmrtnosti”.

U drevnom rimskom svijetu djeca su igrala igre na uzorcima labirinta koji su bili napravljeni izvan kuće ili na pločniku. Danas diljem Evrope u iskopanim rimskim vilama i drugim rimskim civilnim zgradama postoje brojni ostaci podnih mozaika u obliku labirinta. No mitološke ideje uskoro su se proširile još dalje.

U mnoge zemlje

Na jednom fragmentu friza na hramu u Halebidu (Mysore, Indija) nalazi se labirint. Napravljen je oko 13. stoljeća n. e., a prikazuje ulomak iz Mahabharate.

Kinezi su vjerovali da zli duhovi lete samo ravno, pa su ulaze gradili u obliku jednostavnog labirinta da bi ih držali podalje od svojih kuća i gradova.

U Skandinaviji na obalama Baltičkog mora ima više od 600 kamenih labirinata. Kaže se da su mnoge od njih sagradili domaći ribari koji su iz praznovjerja prolazili kroz njih kako bi osigurali dobar ulov i siguran povratak.

Na St. Agnesu, otočiću kraj jugozapadne obale Cornwalla (Engleska), postoji labirint koji je 1726. obnovio jedan svjetioničar i to na istom mjestu gdje se i prvobitno nalazio.

Mnogima je posebno zanimljivo to što se labirinti nalaze u crkvama kršćanstva. Razmotrite nekoliko primjera.

Labirinti svijeta kršćanstva

Od mnogih upečatljivih labirinata u religioznim zdanjima kršćanstva, mora da je najmanji u drvu izrezbareni okrugli ukras koji se nalazi visoko na krovu crkve St. Mary Redcliffe u Bristolu (Engleska). Obojen je zlatnom i crnom bojom, a ima promjer od samo 20 centimetara. Najpoznatiji labirint nalazi se u francuskoj katedrali u Chartresu. Napravljen je 1235. od plavog i bijelog kamena, a promjer mu je 10 metara.

Veliki podni labirinti postavljeni su i u druge srednjovjekovne francuske i talijanske katedrale i crkve, uključujući i one u Amiensu, Bayeuxu, Orléansu, Ravenni i Toulouseu. Onaj u Reimsu uništen je prije 200 godina, a u sredini labirinta u katedrali u Mirepoixu nalazi se prikaz Minotaura.

S obzirom na to što istaknuta religiozna zdanja sadrže labirinte, jedan izvor piše: “Srednjovjekovne crkve kršćanstva prihvatile su poganski labirint i prilagodile ga svojoj upotrebi tako što su u njegov oblik ubacile kršćanske simbole.” Dakle, labirinti su se u crkvama kršćanstva očito koristili da bi se prikazalo kršćanski život, u skladu s mitologijom koju su utemeljili drevni Egipćani.

Crkveni su se labirinti koristili i da bi se prikazalo križarska putovanja do Jeruzalema. Doći do centra značilo je doći do Jeruzalema i zadobiti spasenje. Za neke obožavatelje labirint je bio pokajnička ruta, bilo da ga se obilazilo na koljenima radi postizanja oproštenja grijeha bilo da ga se ritualno prohodilo umjesto hodočašća u Svetu zemlju.

Travnati labirinti

U 12. i 13. stoljeću, naročito u Engleskoj, izrađivali su se labirinti plitko iskopani u zemlji, poznati kao travnati labirinti. Kasnije su se mnogi vjerojatno koristili za rekreaciju, no budući da su nalikovali crkvenim labirintima, neki su im ljudi pridavali i religiozno značenje. Najveći travnati labirint na svijetu, za koji neki izvori smatraju da je star više od 800 godina, javna je površina u Saffron Waldenu, u grofoviji Essex. Neobično je to što na sva četiri ugla ima velike bastione. Staza je duga skoro dva kilometra.

W. H. Matthews povezuje s time povijesno/mitski aspekt, zapažajući da se labirinti koji imaju religioznu konotaciju “mogu smatrati simbolom zamršenih iskušenja ovog svjetovnog života, kroz koji se može sigurno proći samo uz pomoć Arijadninog konca božanske milosti” (Mazes and Labyrinths—Their History and Development).

Jeste li se iznenadili kad ste saznali da se labirinti, iako su poganskog porijekla, vrlo često nalaze u crkvama kršćanstva? Je li pravo kršćanstvo spojivo s poganskim praznovjerjem?

Spojivo s kršćanskom vjerom?

Mada je povijest labirinta zadivljujuća, vjerovanja povezana s njim nespojiva su s kršćanskom vjerom. Biblija nigdje ne uči da je ljudska duša odvojena i različita od tijela te da nastavlja živjeti nakon što osoba umre. Za razliku od toga, Biblija uči da je ljudska duša smrtna. Ona kaže: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezehijel 18:4).

Božja Riječ, Biblija, snažna je i uspoređuje ju se s mačem, ‘mačem duha’. Kršćani vješto koriste to oružje da bi nadvladali stvarno, nadljudsko, nevidljivo duhovno stvorenje i njegove demone, a ne mitskog Minotaura (Efežanima 6:12, 17). Zbog toga imaju nepobjedivu vjeru i sigurnu nadu u spasenje. To će ih voditi kroz kraj sadašnjeg sustava stvari do pravednog novog svijeta — a to je nešto što vjerovanje u mitologiju nikada neće moći učiniti (2. Petrova 3:13).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 22]

Labirinti za zabavu

Prije 600 godina napravljena je nova vrsta labirinta. Ona nije imala religiozno značenje, već je trebala služiti kao ukras. Jednostavne vrtne labirinte uskoro se moglo vidjeti diljem Engleske. Na koncu su dobivali sve zamršenije oblike, a njihove su staze bile omeđene šimširom, koji se moglo uredno šišati.

U zadnje vrijeme moderni i zamršeni labirinti pojavljuju se širom svijeta. Vole ih i djeca i odrasli. U njima može biti zabavno!

[Okvir/slika na stranici 24]

Korištenje labirinta u crkvama kršćanstva

U londonskoj Vestminsterskoj opatiji nedavno se pojavio ovaj novi izvezeni pokrivač za oltar. Zapazite labirint između slova “A” (alfa, “POČETAK”) i “Ω” (omega, “KRAJ”). U sredini labirinta vide se riječi “JA JESAM”, koje ukazuju na Jehovu, a nalaze se u 2. Mojsijevoj 3:14, King James Version. To je zanimljivi suvremeni primjer koji pokazuje koliko je labirint danas tijesno povezan s religijom.

[Zahvala]

Fotografija: David Johnson

[Slike na stranici 21]

Kovanice iz četvrtog i petog stoljeća pr. n. e. pronađene u Knososu na Kreti. Zapazite uzorak labirinta i glavu bika, koji predstavlja Minotaura

[Zahvala]

Copyright British Museum

[Slika na stranici 23]

Najveći travnati labirint na svijetu nalazi se u Saffron Waldenu u Engleskoj

[Zahvala]

Ljubaznošću Saffron Walden Tourist Office