Roditelji, zaštitite djecu!
ŠTO bi uradio ako bi ti sin ispričao da u školi drugovi vrše na njega pritisak da uzme drogu? Ili, kako bi reagirao kada bi ti kćerka ispričala da joj dosađuju mladići u školi?
Sigurno ne bi gubio vrijeme, već bi odmah nešto poduzeo, zar ne? Pokušao bi saznati činjenice i potrudio bi se da zaštitiš dijete. Osjećao bi se da trebaš reagirati kao otac ili majka. Ali, u praksi nije uvijek tako. Obično je već prekasno kada roditelji saznaju o tome. Prečesto je jedina reakcija: “Kako se je to moglo dogoditi mom djetetu?”
Mladi pod pritiskom
Znaš li, kao otac ili majka, kakvom pritisku mora odolijevati tvoje dijete? Jesi li svjestan da ono mora svakodnevno odolijevati? Apostol Petar je upozorio: “Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere”! (1. Petrova 5:8, ST). Iako sotona ima za cilj pobijediti i zarobiti cijelo čovječanstvo, ipak postoji veća opasnost da će mu podleći neiskusni mladi. Zato ih sotona stavlja pod naročito težak pritisak.
Razmotrimo nekoliko primjera. Pod naslovom “52 posto svih zločina izvršeno je od maloljetnika”, izvjestile su japanske novine Mainichi Daily News “da zločini izvršeni od četrnaestgodišnjaka predvode na listi zločina mladih”. U SAD su 3,3 milijuna mladih između 14. i 17. godine teški pijanice, a svaki šesti omladinac redovito uzima drogu i gotovo pola milijuna djece rađaju svake godine maloljetne i neudate majke. Činjenica je da tvoja djeca — bez obzira gdje živiš — nisu imuna na val omladinskog kriminala, nasilja i nemorala, koji se valja zemljom.
Ti im možeš pomoći
Sve to ukazuje da su današnji mladi upleteni u tešku borbu. Da bi iz nje izišli kao pobjednici — priznali oni to ili ne — potrebna im je pomoć od iskusnih, odraslih ljudi. Možeš li kao otac ili majka pružiti svojoj djeci takvu pomoć? I jesi li spreman uložiti potrebne napore da bi im pomogao?
Mnogo je rečeno i pisano o tome kako pomoći djeci; o toj temi ima savjeta na pretek. Problem je zapravo u tome, koje od tih mnogih proturječnih mišljenja treba slijediti. Jedan ekspert može na primjer reći da dijete treba kazniti batinama. Drugi pak savjetuje roditeljima da nikada ne tuku djecu. Neki specijalist možda objašnjava da roditelji ne smiju djecu nikada nagraditi ako ih ne žele pokvariti. Drugi pak tvrde kako je neophodno pohvaliti i nagraditi dijete, jer bi inače postalo nesigurno. Nije čudno da mi — kako je rekao službenik dječje bolnice u Torontu (Kanada) — “imamo generaciju roditelja koji se gotovo plaše biti roditeljima.”
Kad uzmeš u obzir tešku situaciju i mnoge neuspjehe, mogao bi se pitati je li uopće moguće u ovo vrijeme odgojiti djecu koja će postati zreli, uravnoteženi i, prije svega, Bogu dopadljivi ljudi? No, prije nego se pomiriš s mišljenjem da to nije moguće, sjeti se riječi koje je apostol Pavao napisao: “A vi očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom (Jehovinom)” (Efežanima 6:4, ST). Bog sigurno ne bi dao roditeljima takvu odgovornost ako je oni ne bi mogli nositi.
Primjerna obitelj
Noa i njegova obitelj živjeli su u nemirno vrijeme poput našega. Biblijski izvještaj o tom vremenu glasi: “Jehova je vidio kako je čovjekovo nevaljalstvo na zemlji veliko i kako je svaka pomisao srca njegova uvijek samo zla. I pogleda Bog na zemlju, i gle, ona bješe pokvarena, jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji” (1. Mojsijeva 6:5, 12, NS).
Kako bi se osjećao kada bi morao odgajati djecu pod takvim okolnostima? Na temelju 1. Mojsijeve 5:32 i 1Mo 7:6 možemo utvrditi da su svi Noini sinovi rođeni u razdoblju od 100 godina prije potopa. A već 120 godina prije potopa stanje je bilo tako loše da je Jehova Bog rekao: “Neće se moj duh u nedogledno vrijeme boriti s čovjekom, ta on je tijelo. Tako, neka mu se dani kreću do stotinu dvadeset godina” (1. Mojsijeva 6:3, NS).
Usprkos tim teškim okolnostima, Noa i njegova žena odgojili su svoja tri sina kao bogobojazne mlade ljude. Zato što su poslušno surađivali sa roditeljima, preživjeli su potop u kojem je bila uništena ta bezbožna generacija.
Što je bio ključ Noinog uspjeha? Apostol Pavao je pod nadahnućem napisao riječi koje čitamo u Jevrejima 11:7: “Vjerom je Noa pokazao bogobojaznost nakon što je primio božansku opomenu o stvarima koje se nisu još mogle vidjeti, te je izgradio arku za spasenje svoje čeljadi” (NS). Uistinu, iz 1. Mojsijeve 6:22 saznajemo: “Noa je učinio sve onako kako mu je zapovjedio Bog, sve je onako učinio.”
Noa je nedvojbeno svojom vjernošću Jehovi kao i revnošću čvrsto urezao svojim sinovima, koliko je važno za njih da pokažu jednake osobine u životu. Za vrijeme gradnje arke Noa je proveo dosta vremena sa sinovima jer je s njima radio i razgovarao, te je tako obitelj zajednički sudjelovala u izvršavanju svog zadatka. Budući da je bio “propovjednik pravde”, sigurno je poučio svoju obitelj o Jehovinim zakonima i zahtjevima. Rezultat toga bio je da je Noina obitelj preživjela kraj ondašnjeg “svijeta bezbožnih ljudi” (2. Petrova 2:5).
Što možeš ti učiniti?
Dakle, sasvim je očigledno da primjer roditelja igra važnu ulogu u uspješnom učenju i školovanju djece. Kad su upitali nekog pisca novinskih rubrika koja je najveća prepreka sa kojom su suočeni roditelji u odgoju djece, odgovorio je jednostavno: “Oni sami”. Roditelji koji ne rade ono što govore, rade protiv svojih interesa i interesa djece. (Usporedi Rimljanima 2:21-23.) Ovdje je dosljednost neophodna. Zato se roditelji moraju pitati: koje stvari su za mene najvažnije u životu? Koji su moji osobni ciljevi?
U 5. Mojsijevoj 6:7 pozivaju se roditelji: “I često ih (riječi Jehovine) napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.” Zato je neophodna razmjena misli. No, svaki razgovor nije bezuvjetno razmjena misli. Neki sedamnaestogodišnjak pričao je da je dvaput pokušao razgovarati sa majkom o problemu narkomanije u školi. Pri tome je rekao: “Majka mi je rekla da se ne družim s narkomanima.” Da li mu je to pomoglo? Očito ne, jer je taj mladić još uvijek osjećao pritisak i nije znao kako da ga se oslobodi.
Ako mladi imaju probleme koje ne mogu riješiti, obično se najprije obrate roditeljima za pomoć; i to je dobro. Međutim, povjerenje se može lako poremetiti ako roditelji ne pokažu razumijevanje za situaciju svoje djece. Pa i onda, kada se ne može odmah naći rješenje — iako se pokaže razumijevanje — ostaje spremnost da se razgovara o takvim problemima.
Daljnji važan činilac u odgoju djece je ukor. Jedna biblijska poslovica glasi: “Prut i kar daju mudrost, a dijete prepušteno samo sebi, sramoti mater svoju” (Priče Salamunove 29:15, NS).
Nedavno je policija u Houstonu (Teksas) dijelila letke sa naslovom “Dvanaest pravila za odgoj prijestupničke djece”. Ironičan stil pisanja izaziva smijeh, ali gotovo svako od jasnih “pravila” ima veze sa ukorom ili propuštanjem ukora. Evo nekoliko primjera:
◻ “Dajte djetetu već od malena sve što poželi. Navest ćete ga da povjeruje da mu svijet duguje životno izdržavanje.”
◻ “Smijte se kad koristi nepristojne riječi. Tako će steći utisak da je dražesno.”
◻ “Nikada mu nemojte pružiti školovanje na duhovnom polju. Sačekajte dok napuni 21 godinu i pustite da onda ‘sam odluči’.”
◻ “Izbjegavajte upotrebu riječi ‘pogrešno’. To bi kod njega moglo izazvati kompleks krivice. ...”
Sasvim je prirodno da su kršćanski roditelji zainteresirani za odgoj svoje djece ‘u karanju i ozbiljnoj opomeni Jehovinoj’ (Efežanima 6:4, NS). To pak zahtijeva napore — i te kako velike. Međutim, nikakva investicija vremena i truda nije prevelika kada je krajnji rezultat život za roditelje i djecu (5. Mojsijeva 6:2).
Zadatak koji se nagrađuje
“Evo djeca su nasljeđe koje od Boga (Jehove) dolazi; nagrada je plod utrobe materine” rekao je psalmista (Psalam 127:3, BA) Iako je od te izjave prošlo mnogo vremena i izmijenili se mnogi društveni običaji, ipak je ona još uvijek točna. Dokaz za to su mnogi mladi u organizaciji Jehovinih svjedoka, koji su odrasli i postali odgovorni, pristojni i snalažljivi mladi ljudi. To se na njih pozitivno odrazilo, a i odaje čast njihovim roditeljima i, prije svega, njihovom stvoritelju, Jehovi Bogu.
I ti možeš imati uspjeha u odgoju svoje djece i na taj način biti nagrađen za svoj trud ako sada poduzmeš korake da ih školuješ i štitiš.