Vijesti i njihovo značenje
Zebrine pruge
“Milijuni godina evolucije” dali su zebri njene pruge, tvrdi britanski časopis World of Wildlife. S kakvim obrazloženjem? Neki znanstvenici kažu da su se pruge razvile u svrhu kamufliranja, i to kao zaštita pred zvijerima. U prilog ovog gledišta govorila bi činjenica da pruge, promatrane iz daljine, vrše raspad kontura. Ipak, svi znanstvenici se ne priključuju ovom mišljenju. Dr. Gerrie de Graaff, znanstveni savjetnik južnoafričkog časopisa prirode Custos na to kaže: “Ne smijemo smatrati da životinje vide stvari isto tako kao i mi.” U ovom objašnjenju izlaže dr. de Graaff da ponašanje zebre nije suglasno s teorijom kamuflaže razvoja pruga. Kako to? Jer se zebre ne skrivaju kao životinje koje se oslanjaju na svoju kamuflažu bojom. Ne ponašaju se baš mirno, a time što pasu travu na otvorenim ravnicama privlače na sebe pažnju.
Drugi evolucionisti zastupaju teoriju da različite crne i bijele linije zebre izazivaju optičku varku. Tako dr. de Graaff između ostalog tvrdi da “lavovi koji napadaju, nisu u stanju napasti ni jednu zebru pojedinačno, jer se stapa s ostalim životinjama stada”. Nasuprot tome, “drugi smatraju da se lav time zbunjuje ili da krivo procijeni svoj zadnji skok”. No, kako dr. de Graaff utvrđuje, “ove teorije padaju na onom što je samo po sebi očigledno, da lavovi ubijaju zebre”.
Dr. de Graaff zato dolazi do zaključka da “mi još uvijek ne znamo zašto zebra ima pruge”. No, istraživači Biblije znaju razlog. Iz 1. Mojsijeve 1:20-25 saznajemo da je Bog stvorio sva stvorenja Zemlje “po svojim vrstama”. Tako prirodan biološki proces prouzročuje da zebra ima pruge. Pruge pripadaju nevjerojatnoj raznolikosti oblika Božjih djela stvaranja.
Zaposleni svećenici?
Neki svećenici očekuju u bliskoj budućnosti drastične promjene u svom zvanju. To je izrazio evangelistički župnik Jean-Pierre Jornod u švicarskom protestantskom časopisu Reformirertes Forum. On je rekao: “Župnik 2000-te godine će — kao što se usuđujem proreći — u većini slučajeva pored svoje župne službe imati zaposlenje sa skraćenim radnim vremenom.” Zašto? Nastavio je: “Ne samo iz financijskih razloga, nego prije svega što naše društvo treba sve više i više župnika koji su u doticaju sa svakidašnjim životom.”
Jornod je dalje izložio o ovoj potrebi: “Župnik 2000-te bit će čovjek ili žena, koji/koja je dobro upoznat/a s vještinom komunikacije. Ne želim tvrditi da će crkve tada biti prazne; ali ljudi koje župnik želi dostići bit će daleko od crkvi, kao što je to već danas djelomice slučaj. Dakle, njegova će vijest morati biti jasnija, razumljiva i izravnija.”
Vrijedno je zapaziti da su kod kršćana prvog stoljeća plaćeni pastiri bili nepoznati. Apostol Pavao, primjerice, svjetovnim se poslom kao izrađivač šatora sam brinuo za svoje materijalne potrebe. Nadalje, do ljudi je dopirao na jako djelotvoran način, naime tako što ih je poučavao “javno pred narodom i po kućama” (Djela apostolska 18:3; 20:20, 21, 33, 34). Nasuprot današnjim plaćenim svećenicima, starješine, ili pastiri, među Jehovinim svjedocima pridržavaju se biblijskog primjera kršćana prvog stoljeća.