Vršili su Jehovinu volju

Otac koji je spreman opraštati

NAZIVA je se najvećom novelom koja je ikad napisana — i to s dobrim razlogom. Isusova usporedba o očevoj ljubavi prema svom izgubljenom sinu jest poput prozora s kojeg imamo izvrstan pogled na Božju samilost prema pokajničkim grešnicima.

Izgubljen i nađen

Jedan je čovjek imao dva sina. Mlađi mu je rekao: ‘Želim svoje nasljedstvo sada, umjesto da čekam dok umreš.’ Otac mu je udovoljio tako što mu je vjerojatno dao trećinu svega što je posjedovao — zakonski dio za mlađeg od dvojice sinova (5. Mojsijeva 21:17). Mladić je žurno skupio svoju imovinu i otputovao u daleku zemlju gdje je potrošio sav svoj novac, vodeći raskalašen život (Luka 15:11-13).

Tada je nastupila velika glad. U očaju, mladić je prihvatio posao čuvara svinja — zanimanje vrijedno prezira u očima jednog Židova (3. Mojsijeva 11:7, 8). Hrana je bila tako oskudna da je počeo čeznuti za mahunama rogača kojima su se hranile svinje! Konačno je mladić došao k sebi. ‘Sluge moga oca bolje se hrane od mene!’ razmišljao je. ‘Vratit ću se kući, priznati svoje grijehe i moliti da postanem kao jedan od najamnika mog oca’a (Luka 15:14-19).

Mladić se umornim hodom vratio kući. Bez sumnje, njegov se izgled znatno promijenio. Pa ipak, otac ga je prepoznao “kad je još podaleko bio”. Potaknut sažaljenjem, potrčao je svom sinu, zagrlio ga i “cjeliva[o] ga” (Luka 15:20).

Taj srdačan doček olakšao je mladiću da se rastereti. “Oče!”, rekao je, “sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj [“Učini me jednim od svojih najamnika”, NW].” Otac je pozvao svoje robove. “[“Hitro!”, NW]”, naredio im je, “iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nadje se” (Luka 15:21-24).

Raskošna je gozba započela, zajedno s muzikom i plesom. Stariji sin je čuo zvuk muzike i plesa dok se vraćao s polja. Kad je saznao da se njegov brat vratio kući i da je to razlog veselja, postao je ogorčen. ‘Služim te toliko godina, i nikad ti nisam bio neposlušan, a nikad mi nisi dao jare da bih se radovao sa svojim prijateljima’, žalio se ocu. ‘Ali sad, čim se vratio tvoj sin koji je rasipao tvoje bogatstvo, napravio si gozbu za njega.’ ‘Dijete’, obzirno je odgovorio otac, ‘ti si oduvijek sa mnom, i sve je moje tvoje. Ali naprosto smo se morali radovati jer je tvoj brat mrtav bio i oživio je. Izgubljen je bio i onda je pronađen’ (Luka 15:25-32).

Pouke za nas

Otac iz Isusove usporedbe predstavlja našeg milosrdnog Boga, Jehovu. Poput izgubljenog sina, neki ljudi za jedno vrijeme napuste sigurnost Božjeg kućanstva, ali se kasnije vrate. Kako Jehova gleda na takve osobe? Oni koji se vrate Jehovi s iskrenim kajanjem, mogu biti sigurni da se on “ne gnjevi (...) jednako, niti se do vijeka srdi” (Psalam 103:9). U usporedbi, otac je potrčao da bi srdačno dočekao povratak sina. Isto tako, Jehova nije samo voljan nego jedva čeka da oprosti grešnicima koji se kaju. On je “spreman oprostiti”, a “prašta mnogo” (Psalam 86:5, NW; Izaija 55:7; Zaharija 1:3).

U Isusovoj usporedbi, očeva iskrena ljubav olakšala je sinu da skupi hrabrost za povratak. No razmisli: Što bi se dogodilo da se otac odrekao mladića ili da mu je u izljevu bijesa rekao da se nikad ne vrati? Takav bi stav vjerojatno zastalno otuđio mladića. (Usporedi 2. Korinćanima 2:6, 7.)

Dakle, u stanovitom smislu otac je položio temelj za povratak svog sina još u vrijeme kad je sin odlazio. Danas kršćanski starješine ponekad moraju iz skupštine ukloniti grešnike koji se ne pokaju (1. Korinćanima 5:11, 13). Čineći to, oni mogu početi pripremati put za povratak grešnika, ističući s ljubavlju korake koje on može poduzeti da bi ponovno bio primljen u budućnosti. Sjećanje na takve iskrene molbe kasnije je potaklo mnoge duhovno izgubljene da se pokaju i navelo ih je da se vrate u Božje kućanstvo (2. Timoteju 4:2).

Otac je također pokazao samilost kad se njegov sin vratio. Nije mu trebalo puno da osjeti mladićevo iskreno kajanje. Umjesto da tada uporno pokušava saznati svaki detalj o prijestupima svog sina, prihvatio se posla oko srdačnog dočeka i pokazao je veliko zadovoljstvo čineći to. Kršćani mogu oponašati taj primjer. Oni se trebaju radovati što je pronađena jedna izgubljena osoba (Luka 15:10).

Očevo vladanje jasno je pokazalo da je on dugo očekivao povratak svog svojeglavog sina. Naravno, to je tek sjena čežnje koju Jehova ima prema svima koji su napustili njegovo kućanstvo. On “neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (2. Petrova 3:9, St, naglašeno od nas). Oni koji se pokaju za svoje grijehe mogu zbog toga biti sigurni da će biti blagoslovljeni ‘vremenima odmaranja od lica Gospodinova’ (Djela apostolska 3:19).

[Bilješka]