‘Propovijedanje riječi’ donosi okrepu

ON JE bio savršen čovjek na jednom važnom zadatku. Njegove metode poučavanja bile su tako djelotvorne da je ‘mnoštvo bilo zapanjeno njegovim načinom poučavanja’ (Matej 7:28). Ujedno je bio i neumorni propovjednik. Svoje vrijeme, energiju i sredstva koristio je prvenstveno da bi propovijedao o Božjem Kraljevstvu. Doista, Isus Krist proputovao je svoju domovinu uzduž i poprijeko kao propovjednik i učitelj bez premca (Matej 9:35).

Isusov hitan zadatak uključivao je ‘propovijedanje dobre vijesti o kraljevstvu’ suvremenicima i školovanje svojih učenika za to isto djelo u svjetskim razmjerima (Matej 4:23; 24:14; 28:19, 20). Hoće li se njegovi nesavršeni sljedbenici skromnih mogućnosti slomiti pod teretom takvog zahtjevnog i hitnog, a k tome još i kolosalnog propovjedničkog zadatka?

Ni u kom slučaju! Nakon što je uputio svoje učenike da mole “Gospodara žetve”, Jehovu Boga, za još radnika, Isus ih je poslao da poučavaju ljude (Matej 9:38; 10:1). Isus je nakon toga zajamčio da će odgovornost koja proizlazi iz toga što je netko njegov učenik — uključujući i zadatak propovijedanja — donijeti pravo olakšanje i utjehu. Isus je rekao: “Dođite k meni (...) i ja ću vas okrijepiti” (Matej 11:28).

Izvor radosti

Kako je samo samilostan, pun ljubavi i dobrohotan taj poziv! Izražava Isusovu istinsku brigu za svoje sljedbenike. Njegovi učenici zaista nalaze okrepu ispunjavajući svoju odgovornost propovijedanja ‘dobre vijesti’ o Božjem Kraljevstvu. To im donosi istinsku radost i zadovoljstvo (Ivan 4:36).

Davno prije nego što je Isus bio na Zemlji, u Božjoj Riječi isticalo se da radost mora biti obilježje svete službe Bogu. To se jasno vidi u riječima psalmista, koji je pjevao: “Raduj se Jehovi, sva zemljo! Služite Jehovi veselo; idite pred lice njegovo pjevajući!” (Psalam 100:1, 2). Danas se ljudi iz svih naroda raduju u Jehovi, a njihovi su izrazi hvale poput trijumfalnog klicanja pobjedničke vojske. Oni koji su istinski odani Bogu dolaze pred njega “pjevajući”. A to je zaista i razumljivo, budući da je Jehova ‘sretan Bog’ koji želi da njegovi sluge pronađu radost dok žive u skladu sa svojim predanjem (1. Timoteju 1:11).

Božji sluge koji nalaze okrepu

Kako je moguće da nas naporan rad u službi propovijedanja ne iscrpljuje, već, zapravo, krijepi? Pa, vršenje Jehovinog djela za Isusa je bilo poput okrepljujuće hrane. Rekao je: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Ivan 4:34).

Slično tome, revni kršćanski propovjednici danas nalaze radost dok ‘propovijedaju riječ’ (2. Timoteju 4:2). Connie, kršćanka srednjih godina koja provodi više od 70 sati mjesečno u službi propovijedanja, kaže: “Kad se vratim iz službe propovijedanja, osjećam zadovoljstvo i ispunjenost, pa čak ako sam i umorna na kraju dana.”

Što ako nema pozitivne reakcije na poruku o Kraljevstvu? Connie nastavlja: “Bez obzira na reakciju, ni u jednom trenutku nisam požalila što sudjelujem u službi propovijedanja. Osim što znam da činim ono što je ugodno Jehovi, užitak mi je govoriti o istini, budući da to i u mom vlastitom srcu jača divnu biblijsku nadu.”

Ostali su ustanovili da pomaganje drugima da steknu točnu spoznaju o Bogu daje smisao i njihovom vlastitom životu. Meloney, mlada žena koja svakog mjeseca provede više od 50 sati u službi propovijedanja, zapaža: “Služba propovijedanja okrepljujuća je zato što mi omogućuje da vodim sređen i smislen život. Osobni problemi i svakodnevni stresovi u drugom su planu kad sam u službi.”

Millicent, jedna druga revna propovjednica Jehovinih svjedoka, kaže: “Služba propovijedanja pridaje značaj svakom danu u kojem ljudima govorim o Božjem naumu s čovječanstvom te o tome kako će Raj biti obnovljen na Zemlji. Ona mi pomaže u tome da mi Jehova svakoga dana bude stvaran te mi daje mir i usrećuje me tako kako me ne bi moglo usrećiti ništa drugo.”

Oni koji slušaju nalaze okrepu

Objavitelji poruke o Kraljevstvu nedvojbeno nalaze okrepu u kršćanskoj službi, a oni koji prihvaćaju tu životodavnu poruku u njoj pronalaze utjehu. Iako su jednu učiteljicu iz Portugala školovale opatice i svećenici, osjećala je da joj duhovne potrebe nisu zadovoljene u njenoj crkvi. Nije pronašla odgovore na svoja biblijska pitanja. Proučavajući redovito s jednom Jehovinom svjedokinjom, sve je bolje razumjela Bibliju. Ta je učiteljica bila oduševljena. Rekla je: “Željno sam iščekivala studij koji se održavao svake srijede, jer sam uz uvjerljive biblijske dokaze dobivala odgovor na jedno pitanje za drugim.” Danas je ta žena predani Jehovin sluga i ona isto tako druge krijepi biblijskom istinom.

Dakle, sasvim je očito da Jehovini svjedoci nisu shrvani ozbiljnošću svog propovjedničkog zadatka niti veličinom svog područja koje obuhvaća čitavu Zemlju. Ne daju se obeshrabriti ni ravnodušnošću ni protivljenjem. Zdušno su se posvetili tome da ispune svoj zadatak propovijedanja o Kraljevstvu. Oni prenose dobru vijest gdje god ima ljudi — na stajalištu kamiona u Sjedinjenim Državama (1), na aerodromu u Koreji (2), u Andama (3) ili u trgovini u Londonu (4). Današnji Isusovi sljedbenici širom svijeta radosno ustraju u svom korisnom djelu. A Isus ih u skladu sa svojim obećanjem krijepi te ih koristi kako bi okrijepio još mnoge druge (Otkrivenje 22:17).