Bijeg iz ropstva — nekad i danas

Bellaa je došla u Europu jer su joj obećali da će ondje raditi kao frizerka. Međutim, ubrzo je uslijedio stravičan šok. Nakon što je deset dana stalno trpjela batine i prijetnje da će joj stradati obitelj, koja je ostala u njenoj domovini, bila je prisiljena raditi kao prostitutka.

Od Belle se očekivalo da za jednu noć zaradi 200 do 300 eura kako bi voditeljici bordela otplatila “dug” od preko 40 000 eura. “Često sam pomišljala na bijeg”, kaže Bella, “ali bojala sam se da bi mogli nauditi mojoj obitelji. Osjećala sam se kao da imam omču oko vrata.” Nažalost, takvu priču moglo bi ispričati četiri milijuna žrtava koje su doslovno postale robovi zbog globalne seksualne eksploatacije.

Prije gotovo 4 000 godina Josipa su, dok je još bio tinejdžer, njegova braća prodala u ropstvo. Nakon toga morao je raditi kao sluga u kući jednog uglednog i moćnog Egipćanina. Za razliku od Belle, Josipa njegov gospodar u početku nije zlostavljao. No kad je Josip odbio nemoralne ponude gospodareve žene, ona ga je lažno optužila za pokušaj silovanja. Nakon toga završio je u okovima (1. Mojsijeva 39:1-20; Psalam 105:17, 18).

Josip je bio rob u drevno doba, a Bella je postala ropkinja u 21. stoljeću. No oboje su bili žrtve vjekovne trgovine ljudima — bešćutnog svijeta koji ljude promatra isključivo kao potrošnu robu i ne mari nizašto osim za čisti profit.

GDJE RAT HARA, ROPSTVO CVATE

Rat se odavno pokazao kao najučinkovitiji način porobljavanja ljudi. Egipatski faraon Tutmozis III. navodno je nakon jednog vojnog pohoda u Kanaanu odveo sa sobom 90 000 zarobljenika. Ti su robovi morali raditi u rudnicima, graditi hramove i kopati kanale.

U doba Rimskog Imperija osvajački pohodi bili su nepresušan izvor robova, a potražnja za njima ponekad je čak bila povod novim ratovima. Procjenjuje se da su u 1. stoljeću u gradu Rimu gotovo polovinu stanovništva sačinjavali robovi. Mnogi egipatski i rimski robovi bili su nemilosrdno iskorištavani. Primjerice, očekivani životni vijek robova koji su radili u rimskim rudnicima bio je tek nekih 30 godina.

No kako su stoljeća prolazila, ropstvo nije poprimalo nimalo “humaniji” oblik. Od 16. do 19. stoljeća trgovina robljem koja se odvijala između afričkog i američkog kontinenta bila je jedan od najunosnijih poslova na svijetu. “Prema nekim procjenama, u tom je periodu oteto i prodano u ropstvo između 25 i 30 milijuna muškaraca, žena i djece”, stoji u jednom izvještaju UNESCO-a. Smatra se da je tijekom transporta preko Atlantskog oceana pomrlo doslovno na stotine tisuća robova. Jedan od preživjelih robova, Olaudah Equiano, ispričao je: “Strava i užas postali su gotovo neopisivi dok nam se od stenjanja umirućih i ženskih krikova ledila krv u žilama.”

Nažalost, ropstvo je tragedija koja još uvijek nije stvar prošlosti. Prema Međunarodnoj organizaciji rada, danas u svijetu ima otprilike 21 milijun robova — muškaraca, žena i djece koji su lišeni slobode i primorani na ropski rad bez plaće ili uz sramotno malu naknadu. Današnji robovi rade u rudnicima, tekstilnoj industriji, ciglanama, bordelima i privatnim domovima. Iako je nezakonita, ova vrsta ropstva očigledno je u porastu.

BIJEG U SLOBODU

Okrutno zlostavljanje navelo je mnoge robove da se bore za slobodu. U 1. stoljeću gladijator Spartak predvodio je otprilike 100 000 robova u pobuni protiv Rima, ali ustanak je krvavo ugušen. U 18. stoljeću i robovi na karipskom otoku Hispanioli ustali su protiv svojih gospodara. Surovi uvjeti koje su robovi trpjeli na plantažama šećerne trske doveli su do izbijanja građanskog rata koji je trajao 13 godina, a završio je 1804. proglašenjem neovisnosti Haitija.

Međutim, izlazak Izraelaca iz Egipta bio je uvjerljivo najuspješniji bijeg iz ropstva u cijeloj povijesti. Tada je oslobođen čitav jedan narod — koji je brojio možda i tri milijuna ljudi. Izraelcima je sloboda doista očajnički trebala, naročito kad se uzme u obzir kako su ih Egipćani ugnjetavali, “okrutno ih prisiljavajući na svakovrsni ropski rad” (2. Mojsijeva 1:11-14). Jedan faraon čak je naredio masovno ubojstvo muške novorođenčadi kako bi usporio rast izraelskog stanovništva (2. Mojsijeva 1:8-22).

Oslobođenje Izraelaca iz mučnog ropstva u Egiptu bilo je po nečemu jedinstveno — za njega je zaslužan sam Bog! “Dobro znam boli njihove”, rekao je Bog Mojsiju. Potom je objasnio: “Zato sam sišao da ih izbavim” (2. Mojsijeva 3:7, 8). Židovi i dan-danas svake godine slave Pashu u spomen na to izbavljenje (2. Mojsijeva 12:14).

UKIDANJE ROPSTVA JEDNOM ZAUVIJEK

Biblija nas uvjerava da kod Jehove “nema nepravednosti” i da se to nikada neće promijeniti (2. Ljetopisa 19:7; Malahija 3:6). Dokaz toga je i Isusov dolazak na Zemlju. Sam Isus ovako je opisao zašto ga je Bog poslao: “Poslao me da propovijedam oslobođenje zarobljenima i (...) da pustim potlačene na slobodu” (Luka 4:18). Je li Isus time želio reći da će osloboditi svakog čovjeka koji je u doslovnom ropstvu? Očito nije. Isus je poslan da oslobodi ljude okova grijeha i smrti. Jednom je prilikom izjavio: “Istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32). Istina koju je Isus prenosio čak i danas oslobađa ljude na mnoge načine. (Vidi okvir “Bijeg iz drugačijeg ropstva”.)

Doista, Bog je i Josipu i Belli pomogao da pobjegnu iz ropstva. Izvanredan izvještaj o Josipu možete pronaći u Prvoj knjizi Mojsijevoj (poglavlja 39-41). A ni Bellina potraga za slobodom nije ništa manje značajna.

Nakon što je protjerana iz jedne europske zemlje, Bella je otišla u Španjolsku. Ondje je srela Jehovine svjedoke i počela s njima proučavati Bibliju. Odlučna da svoj život dovede u red, pronašla je stalan posao i uvjerila voditeljicu bordela da joj smanji mjesečne rate za otplatu duga. Jednog dana ta je žena nazvala Bellu, zamolila je za oprost i rekla da joj poništava njen dug. Otkud takva promjena? Pa, i ona je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima! “Istina stvarno oslobađa na nevjerojatne načine”, kaže Bella.

Jehova Bog bio je duboko ožalošćen zbog tlačenja koje su izraelski robovi doživljavali u Egiptu, a nepravda ga i danas jednako boli i pogađa. Istina, da bi se jednom zauvijek okončali svi oblici ropstva, potrebno je učiniti velike promjene u ljudskom društvu. A upravo je to ono što je Bog obećao! Naime, prema 2. Petrovoj 3:13, “po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost”.