Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)

1-7. listopada

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 9-10

“Isus se brine za svoje ovčice”

multimedijski sadržaj iz nwtsty

Ovčinjak ili tor za ovce

Tor je ograđeni prostor u kojem su ovce zaštićene od kradljivaca i zvijeri. Kako bi stada preko noći bila na sigurnom, pastiri su ih držali u torovima. U biblijska vremena torovi su bili različitih veličina i oblika, nisu imali krov, zidovi su im često bili od kamena te su imali samo jedan ulaz (4Mo 32:16; 1Sa 24:3; Sf 2:6). Ivan spominje ovčinjak koji ima vrata i vratara (Iv 10:1, 3). Seljaci su znali smjestiti više stada u jedan zajednički tor, a vratar bi preko noći čuvao stražu i štitio ovce. Ujutro bi vratar pastirima otvorio vrata. Svaki pastir potom bi dozivao svoje stado, a ovce bi prepoznale glas svog pastira i okupile se oko njega (Iv 10:3-5). Isus se upravo na to osvrnuo da bi predočio na koji se način on brine za svoje učenike (Iv 10:7-14).

Iv 10:16, bilješka iz nwtsty

dovesti: Na ovom se mjestu koristi grčki glagol ágo, koji ovisno o kontekstu može značiti “voditi” ili “dovesti”. U jednom grčkom rukopisu koji je nastao oko 200. godine koristi se srodna grčka riječ synágo, koja se često prevodi sa “skupljati, sabirati”. Isus kao Dobri Pastir skuplja, vodi, štiti i hrani ovčice koje su dio ovog tora (ili “malo stado”, prema Lk 12:32) te svoje druge ovce. Sve one čine jedno stado s jednim pastirom. Taj slikovit primjer jako dobro predočava zajedništvo koje vlada među Isusovim sljedbenicima.

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 9:38, bilješka iz nwtsty

poklonio mu se: Ili “pao ničice pred njim, pao na koljena; iskazao mu počast”. Grčki glagol proskynéo prevodi se s “obožavati” kad se odnosi na štovanje nekog boga ili božanstva (Mt 4:10; Lk 4:8). No u ovom kontekstu riječ je o nečemu drugom. Naime, izliječeni čovjek, koji se rodio slijep, priznao je Isusa kao Božjeg zastupnika i poklonio mu se u znak poštovanja. On u Isusu nije vidio Svemogućeg Boga niti neko božanstvo, nego prorečenog “Sina čovječjega”, Mesiju koji je došao u Božje ime (Iv 9:35). To što se čovjek poklonio Isusu očito je imalo istu simboliku koju nalazimo u mnogim primjerima iz hebrejskih knjiga Biblije. Naime, ljudi su imali običaj pokloniti se kad bi pristupali nekom proroku, kralju ili kojem drugom Božjem predstavniku, čime bi im iskazali počast (1Sa 25:23, 24; 2Sa 14:4-7; 1Kr 1:16; 2Kr 4:36, 37). Više se ljudi u različitim prilikama poklonilo Isusu, bilo u znak zahvalnosti što im je prenio Božje objave bilo zato što su se uvjerili u to da ima Božju naklonost. (Vidi bilješku iz nwtsty za Mt 2:2 i 8:2.)

Mt 2:2, bilješka iz nwtsty

pokloniti: Grčki glagol proskynéo prevodi se s “obožavati” kad se odnosi na štovanje nekog boga ili božanstva. No u ovom kontekstu astrolozi su se raspitivali o tome gdje je “kralj židovski koji se rodio”. Dakle, očito je da su htjeli iskazati čast čovjeku, kralju, a ne bogu. Taj se glagol na sličan način koristi u Mk 15:18, 19, gdje piše da su se vojnici podrugljivo obraćali Isusu s “kralju židovski” i “klanjali mu se”.

Mt 8:2, bilješka iz nwtsty

poklonio mu se: Ili “iskazao mu čast”. Mnogi ljudi spomenuti u hebrejskom dijelu Biblije također su imali običaj pokloniti se kad bi pristupali nekom proroku, kralju ili kojem drugom Božjem predstavniku, čime bi im iskazali počast (1Sa 25:23, 24; 2Sa 14:4-7; 1Kr 1:16; 2Kr 4:36, 37). Čovjek o kojemu se govori u Mt 8:2 očigledno je znao da se obraća Božjem predstavniku koji ima moć liječiti ljude. U toj je prilici bilo sasvim prikladno da se iz poštovanja pokloni Kralju kojeg je imenovao sam Jehova (Mt 9:18).

Iv 10:22, bilješka iz nwtsty

Blagdan posvećenja: Taj se blagdan na hebrejskom zvao hanukah (Hanuka), što znači “svečano otvorenje; posvećenje”. Blagdan je trajao osam dana, a počinjao je 25. kisleva, otprilike u vrijeme zimskog solsticija. (Vidi 19. cjelinu u brošuri Istražujmo Božju Riječ!) Njime se obilježavalo ponovno posvećenje jeruzalemskog hrama koje se zbilo 165. pr. n. e. Sirijski kralj Antioh IV. Epifan pokazao je svoj prezir prema židovskom Bogu Jehovi tako što je oskvrnuo njegov hram. Primjerice, dao je da se na velikom hramskom žrtveniku, na kojem su se nekada svaki dan prinosile žrtve paljenice, podigne oltar poganskim bogovima. Da bi do kraja oskvrnuo Jehovin hram, Antioh je 25. kisleva 168. pr. n. e. na tom žrtveniku prinio svinju te juhom od njenog mesa poškropio čitav hram. Spalio je hramska vrata, demolirao svećeničke odaje te odnio iz hrama zlatni žrtvenik, stol za kruh predstavljanja i zlatni svijećnjak. Potom je Jehovin hram posvetio poganskom bogu Zeusu Olimpskom. Međutim, nakon dvije godine Juda Makabejac uspio je zauzeti Jeruzalem i hram. Kad je hram bio očišćen, opet je posvećen pravom Bogu 25. kisleva 165. pr. n. e., točno tri godine nakon što je Antioh na opće zaprepaštenje Židova prinio žrtvu Zeusu. Tada je ponovno uvedeno svakodnevno prinošenje žrtava paljenica Jehovi. U kanonskim biblijskim knjigama nigdje se ne navodi da je Jehova Judi Makabejcu dao pobjedu i uputio ga da obnovi hram. Međutim, zanimljivo je da se Jehova znao poslužiti i tuđincima, kao što je bio perzijski kralj Kir, kako bi ostvario svoj naum u vezi s pravom religijom (Iza 45:1). Stoga je razumno zaključiti da se Jehova mogao poslužiti i nekim bogobojaznim pripadnikom svog naroda (kao što je Juda Makabejac) kako bi postigao ono što želi. Biblija pokazuje da je hram trebao ostati čitav i da se u njemu trebala vršiti sveta služba kako bi se mogla ispuniti proročanstva o Mesiji, njegovoj službi i žrtvi. Osim toga, žrtve koje su pripremali leviti trebale su se prinositi sve dok Mesija ne bi prinio veću žrtvu, odnosno dok ne bi položio svoj život za ljudski rod (Da 9:27; Iv 2:17; He 9:11-14). Kristovi sljedbenici nisu dobili zapovijed da slave Blagdan posvećenja (Kol 2:16, 17). No isto tako nigdje nije zabilježeno da su Isus ili njegovi učenici osudili proslavu tog blagdana.

8-14. listopada

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 11-12

“Budimo suosjećajni poput Isusa”

Iv 11:24, 25, bilješke iz nwtsty

Znam da će ustati: Marta je mislila da Isus govori o uskrsnuću koje će se zbiti u budućnosti, “u posljednji dan”. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 6:39.) Njena vjera u uskrsnuće bila je uistinu izvanredna. Neki vjerski vođe onog doba, poznati kao saduceji, tvrdili su da nema uskrsnuća iako se o njemu jasno govori u svetim spisima (Da 12:13; Mk 12:18). S druge strane, farizeji su vjerovali da je duša besmrtna. No Marta je znala da je Isus ljudima govorio o nadi u uskrsnuće te da je neke čak i uskrsnuo, iako nitko od njih nije bio mrtav toliko dugo kao Lazar.

Ja sam uskrsnuće i život: Isusova smrt i uskrsnuće omogućili su ostalim ljudima da se nakon smrti mogu vratiti u život. Nakon što je Isus uskrsnuo, Jehova mu je dao moć ne samo da uskrsava mrtve nego i da im podari vječni život. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 5:26.) U Ot 1:18 Isus kaže: “Živ sam”, a potom: “Imam ključeve smrti i groba”. Isus je stoga nada i živima i mrtvima. On je obećao da će takoreći otvoriti grobove i umrle vratiti u život, te im omogućiti ili da vladaju na nebu kao njegovi suvladari ili da žive na Zemlji pod vlašću njegovog nebeskog kraljevstva (Iv 5:28, 29; 2Pe 3:13).

Iv 6:39, bilješka iz nwtsty

da ih uskrsnem u posljednji dan: Isus u četiri navrata kaže da će uskrsnuti ljude u posljednji dan (Iv 6:40, 44, 54). U Iv 11:24 Marta također govori o “uskrsnuću u posljednji dan”. (Usporedi Da 12:13.) U Iv 12:48 taj se “posljednji dan” povezuje s vremenom suda, odnosno suđenjem koje će se očigledno odvijati tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, kad će on suditi čitavom čovječanstvu, pa tako i svima koji uskrsnu (Ot 20:4-6).

Iv 5:26, bilješka iz nwtsty

ima život u sebi: Ili “ima u sebi dar života”. Isus “ima život u sebi” jer mu je njegov Otac podario moć i ovlasti koje je isprva samo on posjedovao. To između ostalog nesumnjivo znači da Isus ima vlast pružiti ljudima priliku da steknu dobar odnos s Bogom te tako dobiju život. Nadalje, Isus ima moć podariti život umrlima, odnosno uskrsnuti ih. Otprilike godinu dana nakon što je izgovorio riječi zabilježene u ovom retku, Isus je spomenuo da njegovi učenici mogu imati život u sebi, no u njihovom slučaju to ima malo drugačiji smisao (Iv 6:53).

Iv 11:33-35, bilješke iz nwtsty

plače: Grčka riječ ovdje prevedena s “plakati” (klaió) često se odnosi na glasno plakanje, jaukanje, naricanje. Isti glagol koristi se u Lk 19:41, gdje piše da je Isus zaplakao kad je prorekao razorenje Jeruzalema.

duboko dirnut i potresen: Kombinacija grčkih riječi koje se koriste na ovom mjestu zorno opisuje koliko su Isusove emocije u tom trenutku bile jake. Grčki glagol preveden s “duboko dirnut” (embrimáomai) općenito označava snažne emocije koje osoba proživljava u sebi, a u ovom kontekstu ukazuje na to da je Isus bio toliko ganut da je to čak i pokazao tako što je zajecao. Grčka riječ prevedena s “potresen” (tarásso) doslovno znači “tresti, uzburkati, uzdrmati”. Prema jednom jezikoslovcu ta riječ u ovom kontekstu označava “unutarnji nemir i košmar, veliku tugu i bol”. Isti se glagol koristi u Iv 13:21, gdje je opisano kako se Isus osjećao kad je pomislio na to da će ga Juda izdati.

zaplakao: U ovom retku koristi se grčki glagol dakrýo. Taj je glagol nastao od imenice “suze”, koja se koristi u recima kao što su Lk 7:38; Dj 20:19, 31; He 5:7; Ot 7:17; 21:4. Dakle, na ovom se mjestu očito htjelo istaknuti to da su Isusu potekle suze, a ne da je glasno plakao. U grčkom dijelu Biblije taj se glagol koristi samo u ovom retku i razlikuje se od glagola iz Iv 11:33, gdje se opisuje u kakvom je stanju Isus zatekao Mariju i druge Židove. Isus je znao da će ubrzo uskrsnuti Lazara, ali jako ga je ražalostilo kad je vidio da je njegove drage prijatelje shrvala neizreciva tuga. Budući da ih je jako volio i duboko suosjećao s njima, njihova bol dovela ga je do suza. Ovaj izvještaj jasno pokazuje da je Isus u svom srcu osjećao tugu i bol onih kojima je smrt oduzela njihove voljene.

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 11:49, bilješka iz nwtsty

veliki svećenik: Dok je Izrael bio neovisna zemlja, služba velikog svećenika trajala je doživotno (4Mo 35:25). Međutim, kad je Izrael potpao pod rimsku vlast, vladari koje je postavljao Rim imali su pravo izabrati, ali i svrgnuti, velikog svećenika. Kajfa, kojeg su na taj položaj postavili Rimljani, bio je vješt diplomat koji je svoju službu obnašao dulje od svih svojih prethodnika iz tog doba. Imenovan je za velikog svećenika 18. n. e. te je na tom položaju ostao sve do otprilike 36. n. e. Kad je Ivan napisao da je Kajfa “te godine” (to jest, 33. n. e.) bio veliki svećenik, očito nije mislio da je Kajfa obnašao svoju službu samo te godine u kojoj je Isus pogubljen, nego da je to naprosto bila jedna od godina u kojoj je služio kao veliki svećenik. (Moguća lokacija Kajfine kuće prikazana je u 16. cjelini brošure Istražujmo Božju Riječ!)

Iv 12:42, bilješke iz nwtsty

poglavara: Grčka riječ ovdje prevedena s “poglavari” očito se odnosi na članove Sudbenog vijeća, židovskog vrhovnog suda. Izraz se koristi u Iv 3:1 u povezanosti s Nikodemom, koji je bio član tog suda.

izopćeni iz sinagoge: Ili “isključeni, izbačeni iz sinagoge”. Grčki pridjev aposynágogos koristi se samo u Iv 9:22; 12:42 i 16:2. Onaj tko je izbačen iz sinagoge zapravo je bio izopćen iz društva — čitava ga je zajednica izbjegavala i prezirala. Takav prekid veza s ostalim Židovima u ekonomskom bi pogledu bio težak udarac za obitelj izopćenika. Iako su sinagoge prvenstveno bile središta vjerske naobrazbe, ponekad su služile kao mjesta na kojima su zasjedali mjesni sudovi. Ti su sudovi bili ovlašteni da okrivljenike ekskomuniciraju i kazne bičevanjem. (Vidi bilješku iz nwtsty za Mt 10:17.)

Mt 10:17, bilješka iz nwtsty

sudovima: U grčkom dijelu Biblije riječ synédrion, ovdje upotrijebljena u množini i prevedena riječju “sudovi”, najčešće se odnosi na Sudbeno vijeće, odnosno židovski vrhovni sud koji je zasjedao u Jeruzalemu (poznat i pod nazivom Sanhedrin ili Sinedrij). Međutim, ta se grčka riječ ponekad koristi kao općenit izraz za neki skup ili sastanak, a ovdje se odnosi na mjesne sudove koji su se sastajali u sinagogama te su imali ovlasti izricati kazne kao što su bičevanje i izopćenje (Mt 23:34; Mk 13:9; Lk 21:12; Iv 9:22; 12:42; 16:2).

15-21. listopada

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 13-14

“Dao sam vam primjer”

Iv 13:5, bilješka iz nwtsty

prati noge učenicima: U drevnom su Izraelu ljudi najčešće nosili sandale. Tadašnje su se sandale sastojale samo od potplata i remenja koje se vezalo oko stopala i gležnja, pa su se ljudima noge lako zaprljale na prašnjavim ili blatnjavim putevima i poljima. Stoga je bilo uobičajeno da se ljudi pri ulasku u kuću izuju te da se gostoljubivi domaćini pobrinu da im se opere noge. Biblija na mnogim mjestima spominje taj običaj (1Mo 18:4, 5; 24:32; 1Sa 25:41; Lk 7:37, 38, 44). Kad je Isus oprao noge svojim učenicima, iskoristio je taj običaj kako bi im na zoran način prenio jednu važnu pouku — da trebaju biti ponizni i služiti jedni drugima.

Iv 13:12-14, bilješka iz nwtsty

trebate: Ili “dužni ste”. Grčki glagol upotrijebljen na ovom mjestu često se koristi u kontekstu novčanog poslovanja i u osnovi znači “dugovati nešto nekome, imati obavezu platiti dug” (Mt 18:28, 30, 34; Lk 16:5, 7). U ovom i u nekim drugim kontekstima ta riječ ima šire značenje te podrazumijeva da se od osobe nešto traži ili očekuje, da je netko obavezan učiniti nešto (1Iv 3:16; 4:11; 3Iv 8).

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 14:6, bilješka iz nwtsty

Ja sam put i istina i život: Isus je put jer samo preko njega možemo pristupiti Bogu u molitvi. On je “put” i u tom smislu što se ljudi putem njega mogu pomiriti s Bogom (Iv 16:23; Ri 5:8). Za Isusa se može reći da je istina zato što je uvijek govorio istinu i živio u skladu s njom. Isto tako, ispunio je brojna proročanstva koja ukazuju na njegovu središnju ulogu u ostvarenju Božjeg nauma (Iv 1:14; Ot 19:10). Na taj način ta proročanstva “po njemu su postala ‘da’”, odnosno pokazala su se istinitima (2Ko 1:20). Isus je život jer je svojom otkupnom žrtvom otvorio čovječanstvu vrata u “pravi život”, odnosno “vječni život” (1Ti 6:12, 19; Ef 1:7; 1Iv 1:7). On je “život” i zato što će uskrsnuti milijune ljudi i omogućiti im da zauvijek žive u raju (Iv 5:28, 29).

Iv 14:12, bilješka iz nwtsty

veća djela od ovih: Isus nije htio reći da će njegovi učenici činiti veća čuda od onih koja je on činio. Umjesto toga, on je zapravo skromno priznao da će oni propovijedati i poučavati u većem omjeru nego on. Naime, Isusovi sljedbenici propovijedat će na većem području, dospjet će do većeg broja ljudi i propovijedat će duže nego što je to on mogao. Njegove riječi jasno pokazuju da je od svojih sljedbenika očekivao da nastave ono što je on započeo, odnosno da propovijedaju i čine učenike.

22-28. listopada

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 15-17

“Niste dio svijeta”

Iv 15:19, bilješka iz nwtsty

svijet: U ovom kontekstu grčka riječ kósmos odnosi se na sve ljude koji ne služe Bogu, na cjelokupno ljudsko društvo koje je prožeto nepravdom i otuđeno od Boga. Ivan je jedini evanđelist koji je citirao Isusa kad je rekao da njegovi sljedbenici nisu dio svijeta, odnosno da ne pripadaju ovom zlom svijetu. Isus je tu misao izrazio još dva puta u posljednjoj molitvi koju je uputio u prisustvu svojih vjernih apostola (Iv 17:14, 16).

Iv 15:21, bilješka iz nwtsty

zbog imena mojega: U Bibliji se izraz “ime” ponekad odnosi na samu osobu koja ga nosi, na njezin ugled i sve što ona predstavlja. Kad je riječ o Isusu, taj se izraz ujedno odnosi na položaj i ovlasti koje je dobio od svog Oca (Mt 28:18; Flp 2:9, 10; He 1:3, 4). Isus ovdje objašnjava zašto će se svijet obrušiti na njegove sljedbenike: jer ne poznaju onoga koji ga je poslao. Kad bi poznavali Boga, to bi im pomoglo da shvate i priznaju značaj Isusovog imena (Dj 4:12). Njegovo ime, između ostalog, otkriva da je on od Boga izabrani vladar, Kralj kraljeva, kojem se svi narodi trebaju podložiti da bi mogli dobiti vječni život (Iv 17:3; Ot 19:11-16; usporedi Ps 2:7-12).

it-1-E 516

Hrabrost

Kršćanima treba hrabrosti da bi ostali drugačiji od ovog svijeta koji je u neprijateljstvu s Bogom i koji ih nastoji uprljati svojim stavovima i načinom života. Osim toga, trebaju biti hrabri i da bi ostali vjerni Jehovi unatoč tome što ih svijet mrzi. Isus Krist rekao je svojim učenicima: “U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16:33). Božji Sin pobijedio je svijet tako što nije dopustio da svijet na bilo koji način utječe na njega niti je ikada popustio pod njegovim pritiskom. Razmišljanje o tome kako je Isus pobijedio svijet i čime je rezultirao njegov besprijekoran životni put može čovjeka ispuniti hrabrošću koja mu je potrebna da bi, poput njega, ostao čist i odijeljen od svijeta (Iv 17:16).

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 17:21-23, bilješke iz nwtsty

jedno: Ili “u zajedništvu”. Isus se molio da njegovi pravi sljedbenici budu “jedno”, odnosno da zajednički rade na ostvarenju svog cilja po uzoru na njega i njegovog Oca, koji su također “jedno” jer složno surađuju i razmišljaju na isti način (Iv 17:22). U 1Ko 3:6-9 Pavao opisuje takvo zajedništvo među propovjednicima dobre vijesti koji surađuju kako jedni s drugima tako i s Bogom. (Vidi 1Ko 3:8 i bilješku iz nwtsty za Iv 10:30.)

da budu savršeno ujedinjeni: U ovom retku Isus povezuje savršeno, odnosno potpuno, jedinstvo svojih sljedbenika s ljubavlju koju Bog osjeća prema njima. To je u skladu s Kol 3:14, gdje stoji: “Ljubav (...) savršeno povezuje.” Takvo savršeno jedinstvo nije isto što i jednoumlje. Ono ne poništava našu individualnost i sve naše razlike u osobnosti. Drugim riječima, ne moramo svi imati iste sposobnosti i navike niti nam savjest mora u svemu jednako reagirati. Isusovi sljedbenici savršeno su ujedinjeni u tom smislu što žive po istim načelima te imaju ista vjerovanja i istu pouku (Ri 15:5, 6; 1Ko 1:10; Ef 4:3; Flp 1:27).

Iv 10:30, bilješka iz nwtsty

jedno: Ili “ujedinjeni; u zajedništvu”. Ova Isusova izjava pokazuje da on i njegov Otac zajednički rade na istom cilju — vode i štite osobe koje su nalik ovcama kako bi dobile vječni život. To znači da i Otac i Sin složno vode brigu o stadu. Obojica su pastiri kojima je jednako stalo do stada i nikome ne dopuštaju da im ijednu ovčicu “ugrabi” iz ruke (Iv 10:27-29; usporedi Eze 34:23, 24). U Ivanovom evanđelju često se spominje jedinstvo koje vlada u prisnom odnosu Oca i Sina — oni su čvrsto povezani te imaju iste želje i namjere. Grčka riječ ovdje prevedena s “jedno” nije u muškom rodu, kao da je riječ o jednoj te istoj osobi, nego u srednjem rodu, kao da je riječ o jedinstvu. Drugim riječima, Isus i njegov Otac nisu jedno biće, nego dvije osobe koje misle i rade kao jedan, odnosno u svemu skladno surađuju (Iv 5:19; 14:9, 23). Kad se Isusova izjava usporedi s njegovom molitvom zapisanom u 17. poglavlju, postaje sasvim jasno da on nije htio reći da je ravan Bogu, već da on i Otac u svemu jednako razmišljaju i postupaju (Iv 10:25-29; 17:2, 9-11). Dok se molio za svoje sljedbenike, Isus je svom Ocu rekao: “Da budu jedno, kao što smo i mi” (Iv 17:11). Prema tome, očito je da i 10. i 17. poglavlje govori o istom — o skladu i jedinstvu. (Vidi 1Ko 3:8 i Iv 17:21, gdje se na sličan način koristi ista grčka riječ za “jedno”.)

Iv 17:24, bilješka iz nwtsty

postanka svijeta: Grčka riječ ovdje prevedena s “postanak” u He 11:11 prevedena je izrazom “začeti” (jer se govori o začeću “potomka”). Ovdje se izraz “postanak svijeta” očito odnosi na rođenje djece Adama i Eve. Isus je povezao “postanak svijeta” s Abelom, koji je očito bio prvi čovjek na kojeg se mogla primijeniti otkupnina i ujedno prvi čije je ime zapisano “u svitku života od postanka svijeta” (Lk 11:50, 51; Ot 17:8). Riječi iz ovog retka koje je Isus izgovorio u molitvi svom Ocu također potvrđuju da je Bog ljubio svog jedinorođenog Sina još davno prije nego što su Adam i Eva začeli svoje potomke.

29. listopada — 4. studenoga

BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | IVAN 18-19

“Isus je svjedočio za istinu”

Iv 18:37, bilješke iz nwtsty

svjedočim: Riječi koje se prevode sa “svjedočiti” (martyréo), “svjedočenje” (martyría) i “svjedok” (mártys) u grčkim knjigama Biblije imaju široko značenje. Ti se izrazi ponekad koriste u najosnovnijem smislu, kad se govori o tome da je netko posvjedočio o nečemu što je osobno vidio ili doživio ili što je saznao iz prve ruke. Te riječi mogu imati i sljedeća značenja: “izjaviti, potvrditi, govoriti u prilog kome ili čemu”. Isus nije samo riječima svjedočio za istinu u koju je bio uvjeren nego je i svojim načinom života potvrdio da su Božja proročanska riječ i njegova obećanja istiniti (2Ko 1:20). Božji naum povezan s Mesijanskim Kraljevstvom i njegovim Kraljem bio je prorečen do u detalje. Tijekom čitavog Isusovog zemaljskog života, koji je završio njegovom žrtvenom smrću, ispunjavalo se sve što je bilo prorečeno o njemu, između ostalog i takozvane “sjene”, ili primjeri, iz saveza Zakona (Kol 2:16, 17; He 10:1). Stoga se može reći da je Isus i riječima i djelima svjedočio za istinu.

istinu: Isus nije mislio na istinu općenito, nego na istinu o Božjem naumu. Jedan od ključnih elemenata Božjeg nauma tiče se Isusove uloge — naime, “sin Davidov” trebao je služiti kao veliki svećenik i vladar Božjeg Kraljevstva (Mt 1:1). Isus je rekao da je objavljivanje istine o tom Kraljevstvu jedan od glavnih razloga zbog kojih je došao u svijet. Sličnu su poruku prenijeli anđeli prije nego se Isus rodio te nakon njegova rođenja u judejskom gradiću Betlehemu, rodnom mjestu kralja Davida (Lk 1:32, 33; 2:10-14).

Iv 18:38a, bilješka iz nwtsty

Što je istina: Pilatovo pitanje vjerojatno se odnosi na istinu općenito, a ne na istinu o kojoj je Isus upravo govorio (Iv 18:37). Da ga je iskreno zanimalo što je istina, Isus bi mu nesumnjivo odgovorio. No očito je bila riječ o retoričkom pitanju s primjesom skepse i cinizma, kao da je rekao: “Istina? Što je to? Tko to uopće može znati?” Zapravo, Pilat nije ni čekao na odgovor, nego je odmah izašao van pred Židove.

Tragajmo za duhovnim blagom

Iv 19:30, bilješka iz nwtsty

izdahnuo je: Ili “prestao je disati”. Doslovno: “predao je duh”. Riječ “duh” (grčki: pneúma) ovdje može imati značenje “dah” ili “životna sila”. Tome u prilog ide glagol ekpnéo u paralelnim izvještajima iz Mk 15:37 i Lk 23:46, koji doslovno znači “izdahnuti”, a može se prevesti i frazom “ispustiti posljednji dah”. Neki smatraju da bi grčki izraz koji doslovno znači “predao je” mogao ukazivati na to da se Isus svjesno prestao boriti za život, budući da je sve bilo dovršeno. U svakom slučaju, on je dragovoljno “dušu svoju u smrt izlio” (Iza 53:12; Iv 10:11).

Iv 19:31, bilješka iz nwtsty

dan te subote bio veliki: Dan nakon Pashe, 15. nisana, uvijek je bio subota (odnosno šabat, dan počinka), neovisno o tome koji je zapravo bio dan u tjednu (3Mo 23:5-7). Kad bi se poklopilo da ta “subota” padne na dan u tjednu koji je stvarno bio subota (sedmi dan židovskog tjedna, koji traje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu), to je onda bila “velika” subota. Isus je umro u petak, dan prije takve “velike” subote. U razdoblju između 31. i 33. n. e. jedino je 33. godine 14. nisana padao u petak. Prema tome možemo sa sigurnošću zaključiti da je datum Isusove smrti morao biti 14. nisana 33. godine.