1. Petrova 5:6, 7 | “Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom (...)! Svu svoju brigu prebacite na njega”

“Ponizite se, stoga, pod Božju moćnu ruku da bi vas on uzvisio kad bude vrijeme. Sve svoje brige bacite na njega jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7, Novi svijet).

“Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme! Svu svoju brigu prebacite na njega, jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5:6, 7, Šarić).

Značenje 1. Petrove 5:6, 7

Apostol Petar rekao je sukršćanima da se Bogu mogu moliti u vezi sa svojim problemima i brigama uvjereni da će ih on saslušati i pomoći im. Bog voli ponizne i bogato će ih nagraditi.

“Ponizite se (...) pod Božju moćnu ruku.” U Bibliji se izraz “Božja ruka” često odnosi na Božju zaštitničku i spasiteljsku moć (Izlazak 13:3; Ponovljeni zakon 26:8; Psalam 18:16, 17). Što znači poniziti se pod Božju moćnu ruku? To znači osloniti se na Boga. Da bismo to mogli, moramo biti svjesni svojih ograničenja i priznati da kušnje ne možemo nadvladati svojom snagom (Mudre izreke 3:5, 6; Filipljanima 4:13). Oni koji se oslanjaju na Boga, čvrsto vjeruju da im on može pomoći u pravo vrijeme i na najbolji mogući način (Izaija 41:10).

“Da bi vas on uzvisio kad bude vrijeme.” Osobe koje ustrajno podnose kušnje, mogu biti uvjerene da će ih Bog uzvisiti, odnosno nagraditi. On neće dopustiti da njegovi sluge trpe kušnje u nedogled ili da budu iskušani više nego što mogu podnijeti (1. Korinćanima 10:13). Naprotiv, budu li se i dalje trudili činiti dobro, on će ih nagraditi “kad dođe vrijeme” (Galaćanima 6:9).

“Sve svoje brige bacite na njega jer se on brine za vas.” Kako možemo baciti svoje brige na Boga? Tako da mu se ponizno molimo. U jednom biblijskom priručniku piše: “Pod glagolom baciti podrazumijeva se trud koji je potrebno uložiti kako bismo nešto maknuli od sebe. To je svjestan čin.” Kad svoje brige bacimo na Boga, više nismo toliko zabrinuti i osjećamo “Božji mir”, odnosno spokoj koji nam on daje (Filipljanima 4:6, 7). Možemo biti sigurni da nam Bog želi pomoći zato što nas voli i da nas može poduprijeti svojom beskrajnom moći (Psalam 37:5; 55:22).

Kontekst 1. Petrove 5:6, 7

Petim poglavljem završava prvo pismo koje je apostol Petar uputio svojim suvjernicima (1. Petrova 1:1). Kristovi sljedbenici u 1. stoljeću, baš kao i njegovi sljedbenici danas, suočavali su se s raznim kušnjama koje su ispitale njihovu vjeru. Zbog tih kušnji mogli su biti zabrinuti, pa čak i tjeskobni (1. Petrova 1:6, 7). Petar je bio svjestan nevolja koje su doživljavali, pa im je između 62. i 64. godine napisao utješno i ohrabrujuće pismo (1. Petrova 5:12).

U zaključku svog pisma Petar je sukršćanima dao važan poticaj: Ako ostanu ponizni i uzdaju se u Boga, on će im pomoći da budu nepokolebljivi (1. Petrova 5:5–10). Petrove riječi ohrabrile su kršćane koji su u 1. stoljeću doživljavali kušnje zbog svoje vjere, a mogu jednako djelovati na Kristove sljedbenike koji danas proživljavaju nešto slično.

Pogledajte kratki video o 1. Petrovoj.