Treba li akupunkturu ozbiljno shvatiti?
“TO je prava glupost”, rekao je neki engleski neurolog. “Orijentalci su naročito pristupačni za hipnozu”, objasnio je neki američki liječnik. “To uopće ne odgovara mom znanju anatomije”, objasnio je profesor Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Teksasu.
Biolog sa Yale-univerziteta je, međutim, promatrao, kako je bolesnik bio liječen tim postupkom i izvijestio: “Bio sam duboko impresioniran.” Kardiolog sa Medicinskog fakulteta pri Univerzitetu u Missouri je također promatrao primjenu tog postupka i rekao: “Uvjeren sam, da to nije nikakva prevara.” Neki njujorški specijalista za operacije uha, vidio je, kako kineski liječnici primjenjuju taj način liječenja, i izvijestio: “To funkcionira.” “Bili bismo ludi, ako ne bismo pobliže ispitali taj postupak liječenja.”
Te izjave, neke negativne, druge pozitivne, odnosile su se na akupunkturu, pradavni kineski način liječenja. Ali, zašto neočekivano takovo ogromno zanimanje za tu metodu liječenja? Da li je zaista postigla uspjeh? Ako da, kako? Radi li se o “duhovnom vladanju tijelom”, ili ta metoda ima veze sa spiritizmom?
Što je akupunktura?
Riječ akupunktura upotrebljava se kao oznaka metode liječenja ubodima igle u različita mjesta tijela. Sada se primjenjuje i kao sredstvo za narkozu. Akupunktura potječe od latinske riječi acus (“igla”) i punctura (“ubod”). Igle tanke kao vlas, obično su od čelika koji ne hrđa, a ponekad su i od zlata. Igle, koje se primjenjuju dugačke su oko 25 do 75 mm; još nešto duže su igle, koje se koriste kod anestezije. Koliko igala će se ubosti u tijelo, gdje, koliko duboko, pod kojim kutem će biti ubodene i koliko dugo će ostati zabodene, ovisi od vrste bolesti ili operacije. Sasvim je različiti broj mjesta u koje igle bivaju ubodene. Na današnjim kartama je označeno 500 do preko 800 mjesta uboda na tijelu.
Kako je nastala akupunktura? Ona je veoma stara. Po predanju, Kinezi su, međutim, već više tisuća godina promatrali, kako su se ubodima strijela u određena mjesta tijela mogle liječiti bolesti kod drugih. Tokom stoljeća sakupljala su se iskustva u vezi te metode liječenja i tako je ona konačno dostigla sadašnji nivo.
Akupunktura je najrazvijenija u Narodnoj Republici Kini. Kao sredstvo za narkozu primjenjuje se, međutim, tek nekako od 1957. g. Pošto je državna zdravstvena služba trebala veliki broj liječnika, a bilo ih je malo, koji su studirali i poznavali zapadnu medicinu, zapovjedila je vlada, da budu priznati kao liječnici svi akupunkteri i travari. Tako je došlo do spajanja zapadne medicine sa tradicionalnom kineskom medicinom. Zapadna medicina je mogla naučiti nešto od kineske i kineska od zapadne.
Liječnici su stoga surađivali sa akupunkterima. Izvještava se, da su liječnici, koji nisu bili upoznati sa akupunkturom, cijelu godinu dana uvježbavali na sebi taj postupak, prije negoli bi se odlučili primijeniti ga kod pacijenata. Budući da je iznenada toliko mnogo novih osoba naučilo tu tehniku, u Kini nisu bili zadovoljni time, da se ona primjenjuje samo u terapiji, već su je pokušali koristiti i kao sredstvo za narkozu.
Primjena igala u anesteziji postigla je odmah na početku uspjeh. Od 1966. bilo je izvedeno oko 500 000 operacija sa primjenom akupunkturne anestezije. Kinezi kažu, međutim, da se ta metoda nalazi još uvijek u stadiju eksperimentiranja. Stoga se primjenjuje samo po želji pacijenta. Međutim, danas se akupunkturna anestezija pretpostavlja drugim metodama. Bezbolnost prouzrokovana akupunkturom treba trajati 8 sati a i duže; zatim mogu ponovo ubosti igle za ublažavanje bolova.
Zašto odjednom ogromno zanimanje?
Obnovljeno zanimanje za akupunkturu na Zapadu, povezano je s drugim zbivanjima iz nedavne prošlosti, naročito iz prošlih godina. U to vrijeme je Kina dozvolila ulazak u zemlju posjetiocima iz zapadnih zemalja. Među njima su se nalazili znanstvenici i liječnici, koji su posjetili kineske bolnice i upoznali se sa kineskim metodama liječenja. Što su tamo doživjeli, bilo je vrlo zanimljivo.
Engleski liječnici posjetili su bolnice u Pekingu, Šangaju, Kantonu i Nankingu. Izvijestili su, da se uspješno izvode teške operacije, pomoću akupunkture, čak i operacije na mozgu. U londonskom Times-u moglo se čitati: “Tvrdi se, da nitko ne može izdržati bolove tog postupka bez sredstava za uspavljivanje.” Međutim, tu je bila upotrijebljena samo akupunktura.
Prvi Amerikanci, koji su mogli gledati kako se primjenjuje akupunktura u Kini bila su dva biologa. U maju 1971. Dr. Ethan Signer sa Tehnološkog instituta u Massachusetts-u i dr. Arthur Galston sa Yale-univerziteta mogli su prisustvovati kod četiri operacije. Pacijenti su bili uspavani samo pomoću akupunkture.
Ta dvojica Amerikanaca su se vratila u domovinu, oduševljeni akupunkturnom anestezijom. Dr. Galston je objasnio: “Do tada sam — kao većina Amerikanaca — smatrao akupunkturu čistim šarlatanstvom.” Međutim ovi doživljaji su ga naveli da promijeni mišljenje. Obadvojica su preporučila, da se akupunktura pažljivije prouči i spomenuli su također, da njeno anestetično djelovanje traje više sati.
Kratko nakon toga, u julu, probudio je daljnje zanimanje svojim doživljajem James Reston, novinar New York Times-a. Za vrijeme putovanja po Kini dobio je zapaljenje slijepog crijeva. Morao se je operirati i dobio je uobičajenu narkozu. Nakon operacije nastupili su jaki bolovi uslijed plinskog narkotika, tako da se osjećao vrlo nelagodno. Želio je znati da li se uz pomoć akupunkture mogu zaista liječiti bolesti, pristao je da ga liječe akupunkturom umjesto lijekovima.
Reston opisuje što se zatim dogodilo: “Li Chang-yuan, liječnik za akupunkturu u Pekinškoj bolnici, uboo mi je u desnu ruku sa vanjske strane lakta tri dugačke tanke igle i u nogu ispod koljena i pokretao ih sa ciljem, da bi mi crijeva počela raditi i da bi se smanjio pritisak u nadutom želucu ... nakon nekoliko sati već sam se bolje osjećao i poslije se ta smetnja nije više pojavila.”
Signer, Galston i Reston nisu, međutim, bili liječnici. Njihovi izvještaji su stoga bili prihvaćeni sa nepovjerenjem. Ali to se, promijenilo u jesen 1971.
Liječnici očevici
U septembru 1971. bilo je među američkim putnicima za Kinu i nekoliko uglednih liječnika, na primjer, dr. Paul Dudley White iz Bostona, kardiolog svjetskog glasa i osobni liječnik preminulog predsjednika SAD-a Eisenhowera. White je bio u pratnji dr. E. Greya Dimonda, načelnika Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Missuriju, dr. Samuela Rosena, specijalista za kirurgiju uha i dr. Victora Sidela iz New York-a, šefa odjeljenja za socijalnu medicinu u bolnici Montefiore i profesora za narodno zdravlje na medicinskom fakultetu “Albert Einstein.”
Ta četvorica liječnika bili su svjedoci primjenjivanja akupunkture, naročito akupunkturne anestezije od strane kineskih liječnika. Zapanjili su se, kada su vidjeli, kako su liječnici kod teških operacija primjenjivali kao sredstvo za uspavljivanje samo akupunkturu.
U stručnom časopisu Medical Tribune moglo se o tome čitati: “Dr. White i dr. Dimond, obojica kardiolozi, mogli su promatrati, kako su izvođene operacije na otvorenom srcu pacijenata, koji su bili lokalno opijeni pomoću akupunkture. Izvijestili su, da su pacijenti za vrijeme operacije bili potpuno budni i sasvim opušteni, a operacije su bile isto tako dobro izvedene, kao i u drugim zemljama, gdje su već takovim operacijama prisustvovali.”
Dr. Rosen je pričao, da je prisustvovao kod petnaest operacija, na primjer kod vađenja zuba, operacije krajnika, operacije slijepog crijeva, operacije kile, odstranjenja tumora na mozgu, odstranjenja jednog plućnog krila, te ciste na jajniku i kod carskog reza. Rekao je: “Kada napustite operacionu salu, poslije tolikih operacija koje ste vidjeli, tada se morate uštipnuti, da biste se uvjerili da je to stvarnost a ne san. Kada se doživi jedna operacija za drugom, tada se mora odbaciti svaka predrasuda.”
Dr. Rosen je također izvijestio, da kineski kirurg odlučuje, da li je pacijent pogodan za akupunkturnu anesteziju ili nije. Misli li liječnik da jeste, onda objasni pacijentu, zašto je ta vrsta anestezije dobra — ona isključuje opasnosti koje su vezane za upotrebu plinskog narkotika. Kod tog načina opijanja ne nastupa nakon operacije nikakva mučnina, ne dolazi do povraćanja i vrijeme oporavljanja je kraće. Međutim, nekom pacijentu, koji je veoma nervozan, napet i osjetljiv može kirurg preporučiti uobičajenu anesteziju. U slučaju da su usprkos akupunkturnoj anesteziji potrebna uobičajena sredstva za uspavljivanje, takva sredstva stoje na raspolaganju u svakoj operacionoj sali.
Dr. Rosen je snimio ono što je doživio u kineskim operacionim salama. Taj film od 30 minuta je, između ostalog pokazao, kako je bila operacija kičme izvršena na jednoj pacijentici, koja je bila potpuno budna i smiješila se. Osim toga, pokazao je, kako jedan pacijent napušta operacioni stol, nakon što su mu odstranili slijepo crijevo, i kako se rukuje sa kirurgom. Neki drugi pacijent je pio čaj kroz slamku, dok su kirurzi izvodili operaciju na njegovom srcu. A neka žena se ponosno smiješila na svog sinčića kratko nakon porođaja carskim rezom. U svim tim slučajevima bila je primijenjena akupunktura kao sredstvo za narkozu.
Predsjednikova posjeta Kini
U februaru 1972. predsjednik SAD-a Nixon otputovao je u Kinu. S njim su otputovali reporteri i njegovo liječničko osoblje.
Robert Martin, dopisnik časopisa U. S. News & World Report, bio je pozvan, da provede nekoliko sati u operacionim salama jedne velike pekinške bolnice. Prisustvovao je odstranjivanju bolesnog dijela, plućnog krila kod 28-godišnjeg čovjeka, zatim kod 45-godišnje žene odstranjivanju tumora na štitnoj žlijezdi i carskom rezu kod 36-godišnje žene.
Martin je pisao: “Pacijenti su bili potpuno svjesni za vrijeme operacije, mogli su govoriti i povremeno žvakati naranču ili piti voćni sok. Bili su pomalo nervozni, ali ne zbog bolova ili nelagodnosti, nego zato, jer smo promatrali izvođenje operacije.” Zaključio je svoj izvještaj riječima: “Kad vidite to svojim očima, tada više ne sumnjate da je akupunktura izvanredno prikladna kao sredstvo za narkozu.”
Također je osobni liječnik predsjednika Nixona, dr. Walter Tkach, više puta imao prilike prisustvovati operacijama sa primjenom akupunkturne anestezije. Bio je očevidac operacije mrene na očima, odstranjenju gušavosti i ciste na jajniku. Sva tri pacijenta su bila uspavana pomoću akupunkture. Svaku iglu je uzeo akupunkter između palca i kažiprsta i zaboo je vještim pokretom. Te igle je spojio za vibracione uređaje, tako da su stalno bile u pokretu bez pomoći ruke.
Dr. Tkach izvještava o svom doživljaju slijedeće: “Od samog početka sam bio duboko impresioniran. I iskreno rečeno, nisam manje bio zapanjen, kada sam vidio, kako su pacijenti uz malu ili nikakvu pomoć napuštali operacioni stol i bez pratnje odlazili do bolesničke stolice, u kojoj su bili dopremljeni do sobe. Kirurgijom se bavim već 25 godina, ali ništa slično tome još nisam vidio. Vrhunac svega toga je, međutim, bio onda, kada smo nakon nepunog sata napustili operacionu salu. Sjedili smo u sobi kada su se otvorila vrata i bila uvedena sva tri pacijenta. Osjećali su se dobro i mogli su s nama piti čaj i odgovarati nam na pitanja.”
Dr. Tkach je na kraju objasnio: “Ta tehnika je od velikog značaja, trebali bi se upoznati s njom.” Također je rekao: “Znam da bih bez oklijevanja prihvatio takvu anesteziju.”
Koliko proširena u drugim zemljama?
Akupunktura je najviše proširena u Kini, ali i u drugim zemljama, pretežno u azijskim, pa i u evropskim zemljama se primjenjuje taj način liječenja. U Francuskoj ima oko 700 liječnika, koji se koriste tim postupkom. Dopisnik Saturday Review-a pisao je: “Akupunktura je skoro pripadala pariškom nebu golubije boje. Svakodnevno sam susretao nekoga, koji je ili išao na liječenje iglama ili je od tamo dolazio.”
U Sjedinjenim Državama ima malo domaćih liječnika, koji primjenjuju akupunkturu. Toj manjini pripada dr. William Gutman iz New Yorka; on je rekao, da bi se pomoću te metode liječenja mogao uspješno liječiti veliki broj bolesti: artritis, neuralgija, sinusna infekcija, reuma, bursitis (kronična upala sluznih vrećica) i druge. Objasnio je: “Ima pacijenata, kod kojih se ne može ništa postići uobičajenim načinom liječenja, ali koji, pozitivno reagiraju na akupunkturu.” Međutim, ograničio se slijedećim riječima: “Na rak, tuberkulozu i venerične bolesti ne može se, djelovati pomoću akupunkture.”
Dr. Jean-Claude Darras iz Pariza, šef jednog francuskog instituta za akupunkturu, upozorava studente, da akupunktura nije sredstvo koje liječi sve. On kaže, da se pomoću nje ne mogu obnoviti istrošeni organi; ali, kako tvrdi, može se pomoću nje djelovati na njih, kako bi bolje radili; dalje kaže, da se pomoću akupunkture ne mogu izliječiti ozljede i ne mogu odstraniti otekline raka, ali se pomoću nje može spriječiti nastanak takvih oteklina. Osim toga, on je mišljenja da liječnik, koji primjenjuje tu metodu liječenja— ukoliko je dobro osposobljen, i ima iskustva — može računati, da će njome uspješno liječiti oko 60 posto slučajeva, kod kojih se radi o funkcionalnim bolestima. Liječnik opće prakse liječi uglavnom funkcionalne bolesti.
Na univerzitetu St. John u New York-u dr. C. C. Ting, nekadašnji načelnik Kineskog medicinskog fakulteta u Honkongu, je zorno prikazao taj postupak liječenja pred 550 zadivljenih gledalaca. Taj kineski akupunkter je izvršio probu sa tri osobe, koje su bile laici. Jedna od njih je bila Barbara Grimaldi, koja pripada osoblju univerziteta St. John. Oprezno je Ting zaboo iglu oko 40 mm duboko u njeno desno rame. Kao što je izvještavao New York Times: “Dvije minute kasnije dr. Ting je odstranio iglu iz ramena gospođici Grimaldi. Zatim je rekla: ‘Izgledalo je, kao da sam dobila od zubara novokain.’” Kasnije je dr. Ting objasnio, da akupunktura nije sredstvo koje liječi sve bolesti i svaki slučaj se mora brižljivo proučiti na temelju zapadne medicine i iskustva kineske akupunkture.
“Duhovno vladanje tijelom?”
Najvažnije pitanje koje se uvijek postavlja o akupunkturi jeste: kako ona funkcionira? Je li taj postupak zaista “naučan”, ili se tu radi o “duhovnom vladanju tijelom”? Zar je stvarno moguće, da je taj način liječenja vezan za spiritizam?
Do danas nitko ne zna točno, kako funkcionira akupunktura, čak i njeni najstrastveniji pobornici priznaju, da za nju nemaju točno znanstveno objašnjenje.
Neki su se zato izjasnili za pretpostavku, da akupunktura ima veze sa hipnozom. Američki ortoped dr. Robert Kerland rekao je, da je akupunktura isto što i voda iz Lourda, koja se pije ili postupak Orala Robertsa (američki molilac za zdravlje), na čiji dodir ljudi uzvikuju: “Zdrav sam.” Drugi tvrde, da su Kinezi bili izvrgnuti nečijem ispiranju mozga.
Međutim, ima mnogo onih, koji su drugačijeg mišljenja. Dr. Rosen izvještava kako su Kinezi kod životinja izazvali potpunu narkozu pomoću akupunkture. “Mislim, da mačke i psi ne mogu potpasti pod nečije ispiranje mozga”, rekao je jedan kineski akupunkter. Dr. Darras je izjavio, da su i Francuzi eksperimentirali sa životinjama, kako bi pokazali, da se uspjeh akupunkture ne može pripisati ni sugestiji ni hipnozi.
Dr. Gutman iz New York-a je, kad su ga o tome upitali, odgovorio: “Kod svakog medicinskog tretmana igra određenu ulogu psihološki činilac. Zato se vrše klinički ogledi sa placebom (kemijski nedjelotvorne tablete). Pošto se u Kini akupunktura naročito uspješno primijenila na području nauke o dječjim bolestima i veterine, ... može se reći, da psihološki faktor igra malu, ako uopće ikakvu ulogu, slično kao i kod drugih metoda liječenja.”
Dr. Rosen je promatrao, kako se mnogi sumnjičavo odnose prema akupunkturi i rekao: “Mnogi izražavaju zabrinutost u odnosu na djelovanje aspirina, pa ipak, ljudi uzimaju aspirine kada imaju glavobolju.” “Naši kineski kolege su bili isto skeptični, ali su se na kraju morali “pokloniti” pred onim, što su vidjeli svojim očima”, rekao je dr. Rosen.
Časopis Medical World News je pisao: “Istraživanja, koja se vrše u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama otkrivaju, da se sa kože može djelovati na unutrašnje organe.” Dr. Ting je objasnio novinaru New York Timesa: “Vjerujemo, da pomoću vrha igle postaju neosjetljivi određeni nervni centri i da se pokreće tok energije, što dovodi pacijenta do ozdravljenja.” Druga objašnjenja se odnose na nervne spojeve i električne impulse.
U članku, koji je izašao u Ekspress-u (Iston, Pensilvanija), pisao je dr. Lawrence Lamb o akupunkturi: “Stalno saznajemo nešto novo o ljudskom tijelu i čak nešto novo o tome, kako nervni sustav dalje prenosi nadražaje. U koži se nalaze mnogi mehanizmi, koji svladavaju sve moguće probleme. Dobar primjer za to jeste, da ukočen vrat nastaje uslijed hlađenja kože.”
Potrebna je veća spoznaja
Za sada još nije došlo do suglasnosti u vezi toga, kako i zašto akupunktura djeluje ili u kojoj mjeri ona to čini. Po sporazumnom mišljenju trebao bi se na Zapadu, naročito u Sjedinjenim Državama, temeljito ispitati taj način liječenja.
Ovako je to iznio časopis Prevention: “S pravom javnost zahtijeva, između ostalog od liječnika, da ispitaju mogućnosti primjene akupunkture i to brižljivo i bez predrasuda. U svijetu, gdje ima toliko mnogo bolesnih, ne bi trebalo ispustiti iz vida terapiju, koja mnogo obećava, samo zato, što AMA (američko udruženje liječnika) ne razumije kako ona funkcionira.”
Dr. Gutman je rekao: “Svatko, tko se izdaje za znanstvenika trebao bi prije svega biti otvorena duha. Neka se još ukaže i na činjenicu, da je jedan od nekolicine velikih liječnika — Semmelweis, otkrivač uzroka porodiljne groznice i otac moderne asepse — bio proklet i proganjan od udruženja liječnika onog vremena.”
Ne računajući Kinu, akupunktura se nalazi u većini drugih zemalja još u etapi ispitivanja. Do sada očigledno nema oslonca, za tvrdnju da akupunktura počiva na načelu “duhovnog vladanja tijelom” ili pak da ima veze sa hipnozom ili spiritizmom. S tim u vezi se, međutim, još mnogo toga treba ispitati.