“Cenzura: 500 godina sukoba”
TIJEKOM ljetnih i jesenskih mjeseci prošle godine organizirala je Javna biblioteka u New Yorku izložbu na temu: “Cenzura: 500 godina sukoba”. U određeno vrijeme vodiči na izložbi daju interesantna objašnjenja. Prošlog srpnja posjetio sam diljem svijeta poznatu biblioteku u New Yorku na uglu Fifth Avenue i 42. ulice i priključio se jednoj grupi s takovim vodičem.
Razgledavanje je započelo u velikoj prekrasnoj dvorani. Izložbena hala s hrastovim krovom u renesansnom stilu, ukonačila je rijetke knjige i rukopise, nastale između 15. stoljeća i današnjeg vremena. Svim tim izdanjima zajedničko je jedno — sramota što su u bilo koje vrijeme bila cenzurirana.
Na početku obilaska vodič nas je pozvao: “Predstavite si da sjedite udobno u tišini sobe i čitate svoju omiljelu knjigu. Iznenada upada u kuću policija, uzima vam knjigu iz ruke i podere je u komadiće. Zašto? Jednostavno zato jer oni koji su na vlasti smatraju da knjiga ne koristi dobrobiti javnosti. To je tipičan primjer strahota cenzure.”
No, cenzura je postojala još davno prije nego su bile objavljene te izložene knjige. Naslovna stranica jedne od knjiga koje smo vidjeli potvrđuje, tu činjenicu. Riječ je o knjizi Alle Propheten Teutsch, koju je Martin Luther godine 1534. preveo na njemački. Naslovna stranica je podijeljena u devet polja, a u svakom od njih prikazana je neka biblijska scena. Jedno od njih sadrži prikaz kako Izraelski kralj Joakim, koji je živio pred više od 2 500 godina, pali knjige. Budući da se Joakim razljutio na zapisano proročanstvo Jeremije o propasti, pokušao je tu vijest “cenzurirati” vatrom (Jeremija 36:9-27).
Zbog te scene spaljivanja knjiga, katolička crkva stavlja knjigu Alle Propheten Teutsch na listu zabranjenih knjiga. Zašto? Protestantski reformatori su često ilustrirali biblijske tekstove u kojima se opisuje propast ponosnih i bogatih vladara. “U tim biblijskim citatima protestantski su umjetnici vidjeli upozorenje papinstvu”, primijetio je naš vodič.
Osveta cenzure
Krajem 15. i u 16. stoljeću Reformacija napada Katoličku crkvu, a tiskarski stroj kojeg pronalazi Johann Gutenberg godine 1440. postaje jakim oružjem Reformacije. Glavni predmet izložbe bila je borba za slobodu tiskane riječi i slike od vremena uvođenja tiska s pokretnim štamparskim slovima.
Vodič nam je objasnio: “Martin Luther je postigao uspjeh uglavnom zbog toga što se za brzo širenje svoje vijesti na sjajan način služio tiskarskim strojem. Za razliku od njega reformatori poput Johna Wyclifa i Jana Husa, koji su živjeli prije pronalaska tiskarskog stroja, bili su poraženi od Katoličke crkve.”
Kroz nekoliko mjeseci nakon Lutherovog prekida s crkvom, bili su diljem cijele Evrope raspačavani štampani arci ili leci, upravljeni protiv religioznih crkvenih nauka. Razmatranje Lutherova pisma “Milost i mir u Kristu”, iz godine 1523, daje lako spoznati zašto je to izazvalo gnjev crkve. Luther je poticao ljude da žive radije u skladu s moralnim temeljnim načelima kršćanstva otkrivenima u Bibliji, nego prema pravilima ponašanja koja je postavila crkva. “Cenzorima je bilo teško zaustaviti širenje tih letaka”, rekao je naš vodič.
Kao sljedeće, ugledali smo “Novi zavjet” na engleskom jeziku, koga je izdao Lutherov revni suvremenik Tyndale. Godine 1525. crkva ga je zabranila. Stoga je morao biti tiskan u Njemačkoj, a zatim prokrijumčaren u Englesku. Zašto je bio zabranjen? Između ostalog zato jer je Tyndalov prijevod Kološanima 1:24 odstupao od katoličke dogme. U tom citatu sadržana grčka riječ ekklesia on nije preveo sa “crkva”, nego ispravno sa “skupština”. Na taj je način Tyndale izbjegao izjednačavanje svih kršćanskih vjernika s katoličkom crkvom. A što je bilo posljedica toga? Cenzura je odbacila prijevod!
Ostali izložbeni predmeti pokazali su da nije samo katolička vlast vršila cenzuru. Kad su protestanti došli na vlast i oni su se poslužili silom (policijom), da bi mogli zabraniti izdanja katolika i ostalih protestantskih pravaca.
Novovremeni primjer cenzure, koji bi bio posebno značajan za istraživače Biblije, nije uzet u obzir — naime, zabrana religiozne knjige Završena tajna u SAD i Kanadi 1918. godine, koju je izdalo Međunarodno udruženje istraživača Biblije. U knjizi su bile razgolićene krive nauke velikih religija. Vijest je izazvala negodovanje svećenstva, koje se osvetilo. Pod plaštem nacionalizma svećenstvo je sredinom Prvog svjetskog rata izvršilo pritisak na vlasti da zabrani knjigu. To im je, doduše, uspjelo, ali je taj uspjeh bio kratkog vijeka. Godine 1920. bila je ukinuta zabrana.
I bez obzira koliko tvrdoglavo čovjek pokušavao potisnuti predodžbe drugih, ostaje postojati činjenica da istina, a posebno biblijska istina, ne može nikada biti uspješno cenzurirana. Kad su religiozni vođe pokušali zatvoriti usta Isusovim učenicima, rekao je Isus: “Ako oni ušute, kamenje će povikati” (Luka 19:40).
[Slika na stranici 18]
Tiskarski stroj kojeg je pronašao Johann Gutenberg pokazao se jakim oružjem u rukama reformatora
[Slika na stranici 19]
Davljenje i spaljivanje Tyndala, čije je spise crkva cenzurirala