Nuklearno zamrzavanje — za ili protiv?

SVIBNJA 1983. biskupi katoličke crkve u SAD izričito su zahtijevali smanjivanje postojećeg arsenala atomskog oružja i obustavu “isprobavanja, proizvodnje i stacioniranja novih nuklearnih oružanih sistema”. Tom su prilikom dali sljedeće objašnjenje: “Ne želimo da postoji bilo kakova nejasnoća u vezi naše duboke sumnje u moralnost prihvaćanja svake upotrebe nuklearnog oružja.” (Vidi Probudi se! od 22. lipnja 1984. str. 4, njem.)

U pismu sastavljenom 8. studenoga 1983. u Lurdu (Francuska) biskupi katoličke crkve u Francuskoj dali su na znanje da nisu u potpunosti suglasni sa svojim američkim kolegama. U jednoj pismenoj napomeni ustrajali su francuski biskupi na stajalištu da “narodi imaju pravo uključiti atomsko oružje u svoju obrambenu strategiju, u svrhu zastrašivanja eventualnog agresora”.

U tom su pismu francuski biskupi dali sljedeće objašnjenje: “Da bi zastrašivanje atomskim oružjem bilo moralno prihvatljivo, moraju očito biti ispunjeni sljedeći preduvjeti:

Smije se upotrijebiti samo kao obrambena mjera;

treba izbjegavati gomilanje arsenala; cilj zastrašivanja je postignut ako prijeteći osvetnički napad učini ludošću svaki napad izvana;

treba poduzeti sve mjere opreza, kako bi se isključila opasnost slučajnog izbijanja atomskog rata, ili mogućnost da ga izazove neki luđak ili terorist;

država koja s jedne strane preuzima na sebe opasnost vezanu uz atomsko zastrašivanje, treba s druge strane slijediti konstruktivnu politiku mira.”

Mnogi su se francuski katolici izjasnili protiv stajališta svojih biskupa. Alain Woodrow, stručni urednik za pitanje religije pri pariškom dnevniku Le Monde, primjećuje: “Argumenti biskupa graniče sa lukavošću. Čak kada objašnjavaju da ‘prijetnja ne znači primjenu nasilja’ to je vrlo suptilna razlika. Kao što sami priznaju, da bi obrana neke zemlje bila vjerodostojna, ona mora ‘biti odlučna poduzeti nešto, budu li mjere zastrašivanja nedostatne’.”

Interesantno je da stajalište Savjeta protestantskih crkava u Francuskoj odgovara stanovištu katoličkih biskupa u Americi, jer se isti nekoliko dana nakon toga zauzeo za “zamrzavanje atomskog oružja, kao prvi korak ka obraćenju spirale naoružavanja, čak ako bi taj korak morao jednostrano uslijediti”. Takvo je objašnjenje naišlo na žestoki otpor unutar protestantske crkve. Prema mišljenju jednog pastora takovo je držanje upravo poziv totalitarnim državama “na agresiju i razaranje”.

Zašto o tom važnom pitanju postoji tako različito mišljenje među crkvama 20. stoljeća? Očito zato jer većina crkvenih dostojanstvenika promatra svjetsku situaciju više s političkog nego s biblijskog stanovišta. Sigurno nema nade da bismo među tim zavađenim organizacijama mogli naći učenike Krista, “kneza mira” (Izaija 9:6, 7; Ivan 17:20, 21).