Skidanje vela tajne s duševnih bolesti

“Bila sam užasnuta na pomisao o duševnoj bolesti”, prisjeća se Irena. “Riječi poput ‘shizofrenije’ ili ‘depresije’ jednostavno nisu postojale u mom rječniku. Duševna bolest me ožigosala. To je značilo da sam ‘poludjela’ ili da sam ‘odvedena’ na duševni odjel! Neki od mojih prijatelja su čak mislili da sam demonizirana!”

LUDILO, mahnitost, umobolnost. To su riječi koje izazivaju strah i predodžbe o obloženim ćelijama i luđačkim košuljama. Međutim, nije svatko tko ima duševni poremećaj pobješnjeli manijak. Isto tako, nije svatko tko je osobena ličnost ili tko ima svojstveno ponašanje duševno bolestan.

Svaki mentalni poremećaj ima skupinu specifičnih simptoma. Manično-depresivna psihoza, na primjer, emocionalna je klackalica/njihaljka i oscilira između veselog raspoloženja i razornog neraspoloženja. Kod depresije međutim, pacijent često pati od snažne, paralizirajuće i nesmanjene tuge.“a Tjeskobni poremećaji, kao što su fobije, mogu nestvarnim strahovima doslovno paralizirati žrtvu.

U ovom i narednom članku, međutim, usredotočit ćemo se na oboljenje koje najbolje izražava samu bit duševne bolesti.

Shizofrenija — najtamnija strana duševne bolesti

Dok je bila u bolnici, Irena je više puta pogriješila identitet — zagrlila bi liječnike i medicinske sestre kao davno izgubljene rođake. Zamišljala je da može namirisati mirise koje drugi ne mogu. Postala je ubijeđena da je bolničko osoblje želi ubiti! “Jednom su me morali privezati za krevet”, priznaje ona.

Dijagnoza? Shizofrenija, bolest koja će konačno zahvatiti bar jednog na svakih stotinu ljudi. Samo u SAD svake godine biva dijagnosticirano stotinu tisuća novih slučajeva.b

Shizofreničar nema razdvojenu ličnost u smislu dvojne ili višestruke ličnosti (to je jedan drugačiji i rijetki poremećaj), nego ima oštećenu ličnost. Razmotrimo, na primjer, slučaj jednog mladog čovjeka po imenu Jerry, kojeg je njegov liječnik opisao kao ‘školski primjer’ shizofrenije. Oči su mu u jednom trenutku prazne, a u sljedećem trenutku prijeteći neprijateljske. Njegov govor je nepovezana mješavina straha (“Pozvali su me ovdje da me ubiju udarcem električne struje”) i tlapnje (“ova slika ima glavobolju”). Zastrašuju ga unutrašnji glasovi koji bjesomučno trče po njegovom mozgu.

Shizofrenija izaziva mnoge bizarne simptome: halucinacije, unutrašnje glasove, nepovezano razmišljanje, bezumne strahove i emocije, koje kao da nisu u skladu s realnošću. Koji je uzrok toga? Prije samo desetak godina liječnici su optuživali roditelje da izluđuju svoju djecu. Sada neki smatraju da je upravo suprotno. Roditelji doživljavaju ogroman stres i bol kad je dijete shizofreničar.

Većina liječnika, dakle, sada kaže da je okrivljavanje roditelja bila pogreška. Naravno, Biblija potiče roditelje da ne razdražuju svoju djecu (Kološanima 3:21). No, čak ako i čine tako, to izgleda nije jedini uzrok zbog kojeg djeca postaju shizofreničari. Tu su uključene pojedinosti koje su daleko izvan moći roditelja.

Genetska komponenta

Nick i Herbert (pseudonimi) bili su identični blizanci. Nakon rođenja su razdvojeni, i Nicka su odgajali roditelji puni ljubavi, dok je Herberta odgajala ravnodušna baka. U ranim godinama je sjeme umobolnosti počelo cvjetati kod obojice. Nick je podmetao vatre i krao. Herbert je također imao sklonost ka vatri — i ka mučenju pasa. Nakon toga potpuno se rascvjetala shizofrenija i obojica su završila u duševnim bolnicama.

Slučajnost? Ili geni nose shizofreniju? Postoji 14 poznatih slučajeva odvojeno odgajanih blizanaca gdje se kod jednog razvila shizofrenija. Kod devetero drugih, njihove braće, također se razvilo oboljenje. Očito geni igraju određenu ulogu u shizofreniji. Zanimljivo je međutim, kad se dvoje shizofreničara vjenča, postoji samo 46 posto mogućnosti da će se kod njihove djece također razviti shizofrenija. “Ako je shizofrenija doista rezultat nekog dominantnog gena, tada bi se kod 75 posto djece trebala razviti shizofrenija”, prema knjizi Shizofrenija: Epigenetska zagonetka.

Nisu samo geni u pitanju. Autori knjige Mind, Mood, and Medicine (Psiha, raspoloženje i medicina) pretpostavljaju: “Dobro je poznato da psihološko iskustvo — na primjer, doživljaj stresa u bitki — može imati dubok utjecaj na kemijsko, hormonalno i psihološko funkcioniranje tijela. Kod psihijatrijskih bolesti, psihološko iskustvo često se može identificirati kao faktor ubrzanja kod neke ranjive osobe.” A koja bi u tome bila uloga gena? Dr Wender i dr Klein nastavljaju: “Naše općenito gledište je da genetski faktori mogu osobu učiniti ranjivom na određene oblike psihološkog iskustva.” Dakle, premda shizofrenija sama po sebi možda nije nasljedna, vjerojatno je nasljedna predispozicija za nju.

Abnormalni mozgovi

Izdanje Schizophrenia Bulletin pridodaje još jednu zagonetku: “Iznijeti dokazi ukazuju na to da mozgovi shizofreničnih pacijenata često sadrže abnormalnosti.”

Dr Arnold Scheibel tvrdi da su u odjeljku mozga zvanom hipocampus, nervne stanice kod normalnih pacijenata poredane “skoro kao vojnici”. Ali u mozgu nekih shizofreničnih pacijenata “nervne stanice i njihovi nastavci potpuno stoje nakrivo.” To bi, prema njegovom mišljenju, moglo biti odgovorno za halucinacije i iluzije shizofreničara. Kod drugih shizofrenirača su pronađene velike šupljine u mozgu. Najinteresantnije od svega je otkriće da mozak mentalno oboljelih može sadržavati biokemijske nedostatke! (Vidi naredni članak.)

Do danas, međutim, nije utvrđena neka abnormalnost mozga ili biokemijski nedostatak, koji bi bio zajednički svim shizofreničarima. Liječnici stoga vjeruju da se shizofrenija vjerojatno sastoji od “mnogo poticaja s mnoštvom različitih uzroka” (Shizofrenija: Postoji li odgovor?). Virus sa polaganim djelovanjem, nedostatak vitamina, poremećaji metabolizma, alergije na hranu to su samo neki od faktora za koje se tvrdi da su uključeni u shizofreniju.

Ali, premda medicinskoj znanosti nije jasan točan uzrok i mehanizam ovog oboljenja, da E. Fuller Torrey kaže: “Shizofrenija je bolest mozga, sada se to sigurno zna. To je pravi znanstveni i biološki entitet (suština), baš kao što su i dijabetes, multipla skleroza i rak znanstveni i biološki entiteti.” Postoje također dokazi da su, slično tome, depresivni poremećaji povezani s biologijom.

Duševna bolest je tako izgubila svoj oreol tajnovitosti — i svoj žig. Mogućnost izliječenja je postala opipljiva realnost.

[Bilješke]

[Slika na stranici 14]

Neki činioci koji bi mogli biti uključeni u izbijanje duševne bolesti

Genetika?

Okolina?

Abnormalnosti mozga?

Kemijski nedostaci?

Prehrana?