Temeljna pitanja koja su duboko u nama
Zašto smo ovdje? Kuda idemo? Ima li naš život smisao? Kako smo ovamo dospjeli?
ZEMLJA vrvi životom. Život je posvuda, od najtamnijih morskih dubina do vrhova najviših planina, od smrznutih polarnih krajeva do sparnih tropskih prašuma. Prisutnost života jednako je tako obilna na prostranim zelenim pašnjacima kao i na “pašnjacima mora”. Život se nalazi i u vodi čija temperatura za nekoliko stotina stupnjeva prelazi točku vrenja i na hladnoći koja je pedesetak stupnjeva ispod nule. On buja u rijetkom zraku kilometrima iznad Zemlje, kao i u oceanima, gdje na dubini većoj od deset kilometara i pod pritiskom većim od deset tona na kvadratni inč (6,5 cm2) pliva plosnata riba.
Isto tako, život u svojoj veličini ide od jedne do druge krajnosti, od nevidljive bakterije do plavog kita koji je dugačak tridesetak metara a težak stotinu tona — samo njegov jezik teži poput jednog slona! No, ono što bakterijama nedostaje u veličini, to one nadoknađuju u svom broju. U jednoj žlici plodne zemlje može biti pet milijardi bakterija. U probavnom traktu termita i krava ima na milijarde bakterija koje im omogućavaju da probave celulozu drveta i trave.
Procjenjuje se da na i u nama živi više mikroba nego što ima ljudi na svijetu. “Prema jednoj nedavnoj procjeni”, kaže jedan znanstvenik, “ukupni broj mikroba na svijetu je oko 20 puta veći od broja svih životinja”. Život na Zemlji doista se ne može prebrojati.
Ipak, ni bakterije, ni kitovi, ni bilo koje drugo od bilijuna stvorenja ne postavlja si temeljno pitanje: Zašto smo ovdje? Kuda idemo? Ima li naš život smisao? Kako smo dospjeli ovamo?
No, takva pitanja postavljaju si ljudi. Oni takva pitanja neprekidno već stoljećima postavljaju. Zašto? Zato što su ljudi drugačiji. Drugačije su njihove potrebe. Nepremostiva provalija razdvaja ljude od svega živoga na Zemlji. Sama činjenica da jedino oni postavljaju ovakva pitanja to dokazuje. Peter Medawar u svojoj knjizi “Ograničenja nauke” kaže da je činjenica da nauka ima ograničenja “jasna zbog njene nesposobnosti da odgovori na osnovna dječja pitanja koja se odnose na prvo i posljednje — pitanja kao što su: ‘Kako je sve počelo?’ ‘Zašto smo svi ovdje?’ ‘Zašto živimo?’”
Iako se ta temeljna pitanja neprestano ponavljaju, njih nitko ne sluša, ona vape za odgovorom. U nama je usađena glad za odgovorima. Znanstvenici pokušavaju dati odgovore. Imaju ili oni ključ da otvore vrata prvom Medawarovom pitanju: Kako je sve počelo?