Što kaže Biblija?

Trebaš li se bojati uroka?

U JEDNOM selu kod rijeke Amazone jedna žena nježno stavlja svoju bebu u visaljku. Pažljivo veže crvenu vrpcu oko bebinog ručnog zgloba, a drugu oko trbuha. Nakon što je izvršila taj obred, povuče se i uzdahne s olakšanjem: “Sada uroci više ne mogu naškoditi mojoj bebi.”

Strah od uroka ne postoji samo kod južnoameričkih naroda. Talijanski advokati, indijski seljaci, kao i sjevernoamerički trgovci dršću pred njima.

Što su uroci? To je vjerovanje da neki ljudi imaju moć naškoditi drugima ili ubiti ih samo kad ih pogledaju; tu sposobnost mogu naprimjer upotrijebiti ako nekome zavide. Osim toga, smatra se da mnogi dobronamjerni ljudi imaju urokljive oči i da nehotice mogu drugima nanijeti nesreću.

Imaš li i ti takav strah? Ako imaš, pomaže li ti, ili ti škodi?

Činjenica ili bajka?

U većini djela koja su pisala o toj temi uroci se označuju kao praznovjerje. Pošto se praznovjerje definira kao vjerovanje koje “ne počiva ni na razumu ni na činjenicama”, mnogi smatraju strah od uroka samo izumom nepostojanih umova.

Mora se priznati da su mnoge priče o urocima zaista bajke. Vjerovanje da je netko tko gleda u križ, tko ima sivu mrenu ili čuperak krute kose naročito sumnjiv u vezi toga da ima urokljive oči, čisto je umišljanje. Tko vjeruje da su uroci razlogom zašto se razboljelo njegovo dijete, uginula krava ili kokoši ne nose jaja, gleda u tim događajima više nego što stvarno jesu.

Ali, kao što se kod kokosovog oraha pravi orah nalazi pod debelom ljuskom, tako se i kod uroka pouzdane činjenice nalaze pod debelim slojem lažnih priča. Moramo se, dakle, probiti kroz te bajke i otkriti činjenice.

Porijeklo uroka

Prema Encyclopoedii of Religion and Ethics, već su se babilonci bojali posljedica uroka. Tko je širio taj strah? Babilonski čarobnjaci i vještice. Za njih se govorilo da drugima nanose strašne patnje tako što ih začaraju svojim pogledima. Ali ti čarobnjaci nisu to činili vlastitom pobudom. Tko im je dao tu moć? Duhovna stvorenja zvana demoni. U knjizi The Religion of Babylonia and Assyria (Religija Babilona i Asirije) objašnjava se: “Vještice su mogle po volji pozivati demone i koga god su htjele staviti pod njihovu vlast.”

I Biblija ukazuje na anđele koji su sami postali demoni kao na izvor ‘tajnovite moći’ (1. Samuelova 15:23; 1. Timoteju 4:1; Juda 6). Osim toga, Riječ Božja potvrđuje da demoni daju svoju moć osobama koje su opsjednute njima ili spiritistima (Djela apostolska 16:16-18; Otkrivenje 22:15). Uslijed toga, te osobe mogu ‘začarati’ druge, ponekad pomoću svojih očiju (5. Mojsijeva 18:10-12). Uroci se, dakle, temelje na nekim činjenicama.

Ako su tamo gdje ti živiš čari nadriliječnika nešto svakodnevno, nije čudo da u tebi još živi strah od uroka. Ali, ti se ne bi trebao bojati kao tvoji susjedi, bez obzira koliko prijeteće zvuče te vradžbine. Zašto ne? Kao prvo, strah od uroka može lako dovesti do toga da služiš demonima — a to Biblija zabranjuje. (Vidi 1. Korinćanima 10:20, 21.) Kao drugo, mogao bi si pribaviti zaštitu koja onesposobljuje djelovanje uroka i odgoni svaki strah. Koja je to zaštita? Je li to nošenje amajlija?

Djelotvorna zaštita

Pogledajmo jedan primjer: Ti se bojiš da će se jedno veliko stablo srušiti i pasti na tvoju kuću. Što ćeš učiniti? Hoćeš li pojačati krov u nadi da će izdržati snažni udarac stabla? Ili ćeš zamoliti drvosječu ili nekog drugog koji je poznat po tome što sigurno ruši stabla? Kad je stablo oboreno, ne postoji više opasnost ni razlog za strah.

Što će, dakle, odagnati tvoj strah ako neki spiritist prijeti upotrijebiti uroke? Hoćeš li pokušati zaštititi se noseći amajlije oko vrata? Ili bi trebao zamoliti za pomoć nekoga tko je poznat po tome što može poništiti moć demona? Posljednje bi očito bilo razumnije, pošto dotični može odstraniti uzrok opasnosti, a time i strah.

Možda se pitaš kao psalmist: “Odakle mi dolazi pomoć?” Nadahnut od Jehove odgovara: “Pomoć je meni od Jehove, koji je stvorio nebo i zemlju.” Uključuje li pomoć od Stvoritelja i zaštitu od uroka? Da, jer psalmist zasigurava: “Jehova će te sačuvati od svakoga zla” (Psalam 121:7). Razmotri izvještaje koji jačaju vjeru u to kako je Jehova postupao sa demonima, i ojačaj tako svoje povjerenje da te on stvarno može zaštititi.

‘Demoni dršću’ — zašto?

U danima Noa udaljio je Jehova neposlušne anđele sa njihovog položaja milosti i zatvorio ih je u ‘tamnicu’ duhovnog mraka (1. Petrova 3:19; 1. Mojsijeva 6:1-4). U prvom stoljeću djelovao je Isus kao Božji zastupnik izgonivši moćne demone (Matej 8:31, 32; Marko 1:39). U 20. stoljeću upotrijebio je Isus ponovno svoju od Boga mu danu snagu da bi zbacio Sotonu i njegove demone s neba (Otkrivenje 12:7-9). Tako su demoni morali steći gorko iskustvo da njihova moć nije ništa u usporedbi s Božjom moći. A Jehova se sprema tim izvještajima dodati još jedno daljnje poglavlje. Uskoro će Sotona i sa neba prognani pobunjenici biti na tisuću godina bačeni u bezdan (Otkrivenje 20:1-3).

Kako na njih utječe ta spoznaja? Biblija nam otkriva: “Demoni vjeruju i dršću” (Jakov 2:19, NS). Ali, kako to utječe na tebe? Hoćeš li se bojati tih demona koji “dršću” i njihovih ljudskih pomagača? Ili ćeš se ‘bojati samo Jehove’, čvrsto se uzdajući u njegovu zaštitu od uroka? (1. Samuelova 12:24).

Ako te vjera potakne da se oslobodiš svojih amajlija i ojačaš vezu s Jehovinim svjedocima u tvom susjedstvu, tada ćeš se sigurno zajedno s njima suglasiti s riječima Korejevih sinova, koji su u staro doba izjavili: “Bog nam je utočište i sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi. Zato se nećemo bojati” (Psalam 46:1, 2; usporedi Rimljanima 8:31).