Kompjutor koji vidi kroz tebe
Od našeg dopisnika iz Novog Zelanda
GLEDAJUĆI kroz duguljasti prozor vidim neobičnu scenu. Osobe obučene u bijelo stoje oko stola na kojem leži čovjek. Prvo je bio uguran u neki aparat koji izgleda kao ogromno šiljilo za olovke. Je li to ružan san? Neka scena iz naučno-fantastičnog filma? Što se tu događa?
Scena se odvija u mjesnoj bolnici Dunedin, na Južnom otoku Novog Zelanda. Ogromno šiljilo za olovke je ustvari jedna vrsta visoko razvijenog rentgenskog aparata, CAT-scanner. Ova tri velika slova označavaju kompjutoriziranu aksijalnu tomografiju (u nas: CT). A pojam “tomografija” izvodi se od grčkih riječi koje znače “režanj i pisati”, a CT baš to i čini. On rentgenizira osobu na režnjeve i pravi zapise o tome što vidi.
Moglo bi se pomisliti da su neobični rendgenski aparati interesantni samo za liječnike i znanstvenike, međutim ovdje su ljudi bili toliko zainteresirani za CT da su skupljali potpise za nabavku takvog aparata. Dvije susjedne provincije, Otago i Southland, sakupile su za to 1,2 milijuna američkih dolara, što iznosi oko četiri dolara po svakom čovjeku, svakoj ženi i svakom djetetu u tom kraju. Njihov mjesni univerzitet i medicinski fakultet veoma su doprinijeli da se probudi interes javnosti za taj aparat. Ali CT-i se sve više proizvode u svijetu. Možda se jedan nalazi i u blizini tvog mjesta stanovanja.
Kako on funkcionira?
Tko je jednom već bio na rendgenu može se sjetiti da je morao stajati ili ležati na jednoj velikoj ploči i potpuno se umiriti. Nevidljive rendgenske zrake su pri tome prodirale kroz tijelo i osvijetlile fotografsku ploču koja se nalazila iza njega. Većina rendgenskih zraka zadržana je tamo gdje su kosti. Prema gustini ostalog tkiva i organa, rendgenske zrake su različito oslabile. Na taj način je dobijena osjenčana slika unutrašnjosti osobe, na kojoj su kosti predstavljene bijelo, a različita tkiva i organi u oko osam sivih nijansi.
Uobičajeni postupak sa rendgenom bio bi idealan kad bi sve kosti i organi ležali rašireni kao u izlogu, što naravno nije slučaj. Neki su sakriveni iza drugih. Kako njih snimiti? Nije ih moguće razmjestiti gdje bi mi htjeli, kao djecu u školi, koja poziraju za fotografiju razreda. Zato se sam fotograf mora drukčije postaviti — rendgenske snimke moraju biti napravljene iz različitih kuteva.
Jednom CT-u je radi oblika šiljila za olovke moguće napraviti rendgenske snimke svuda oko tijela. Od samo jednog jedinog “sloja” osobe napravi se čak 700 različitih snimaka u preko 250 sivih nijansi. Ove slike posreduju znatno točniju sliku unutrašnjosti čovjeka, nego što je to ikada bilo moguće.
Zašto kompjutor?
Iako su rendgenske snimke toliko lijepe, uopće nije lako s time nešto započeti. Treba zamisliti jednog vrlo zaposlenog kirurga koji nakon napornog dana odlazi kući sa 700 rendgenskih snimaka želuca nekog pacijenta i preko noći ih pregleda, da bi slijedećeg jutra izvršio operaciju. Razumije se samo po sebi da se to ne može zahtijevati. Ali kako on koristi te snimke?
Taj komplicirani postupak mogli bismo usporediti sa baterijskom svjetiljkom koja svijetli kroz čašu koja sadrži osvježavajući napitak i više kocki leda; svjetlo prodire kroz čašu i led, pa bi na jednom filmskom platnu iza čaše nastala šara. Recimo da se baterijska lampa i filmsko platno okreću oko čaše, dok promatramo promjenjivu šaru svjetla i sjenke. Bi li se na osnovu toga mogao navesti točan oblik svake kocke leda?
To za nekoga možda izgleda nemoguće, ali ne i za kompjutor. Umjesto fotografskim pločama, informacije rendgenskih zraka sakupljaju se elektronskim senzorima. Brižljivim uspoređivanjem onih rendgenskih zraka koje izlaze iz tijela sa onima koje ulaze, kompjutor zaključuje kroza što su u tebi prošle rendgenske zrake. Kompjutor ne pokazuje samo oblike, nego iznosi čak i razlike između normalne i guste krvi ili između tkiva mozga i moždane tekućine. On može prepoznati neznatne razlike u gustoći tkiva, što bi obične rendgenske zrake previdjele.
U čemu je korist?
Te dodatne pojedinosti koje pruža CT čine ga toliko popularnim kod liječnika. On može pronaći mali mekani tumor, koji se kod obične rendgenske snimke ne bi pokazao — i tako može spasiti ljudski život. Scanner se također koristi kod osoba koje bi se radije dale elektronski “razrezati na režnjeve” nego što bi doslovno išle pod nož. On može spriječiti mnoge rizične operacije u svrhe dijagnosticiranja, kao i sa njima povezane neugodnosti i komplikacije. Dakle, tko želi izbjeći takvu operaciju, može pitati svog liječnika da li se umjesto nje može upotrijebiti CT.
Čak i onda ako je neka operacija neizbježna, CT može pomoći. Profesor koji vodi radiološki odjel jednog medicinskog fakulteta ukazao je kako CT omogućava preciznije operacije, jer kirurgu pruža točnije informacije o tome što će naći u unutrašnjosti tijela. “Scanner mu servira na pladnju”, rekao je, što je velika prednost za liječnike i pacijente.
Međutim, CT-i imaju svoje granice. Doduše, oni otkrivaju mnoge bolesti, i to često u izlječivom stadiju, ali ne mogu ih izliječiti. Iako zamjenjuju čitav niz vrlo neugodnih i ponekad opasnih postupaka dijagnoze, oni nisu uvijek zamjena za operaciju. Također ne bi trebalo svog liječnika kod svake glavobolje moliti za pregled CT-om. Treba imati na umu da rendgenske zrake uvijek kriju u sebi jedan mali, ali primjetljiv rizik zdravlja i zato ih ne bi trebalo koristiti bez uvjerljivih medicinskih razloga. S druge strane, ako liječnik preporučuje ispitivanje sa CT-om, trebali bismo biti sretni ako nam ta zadivljujuća tehnika stoji na raspolaganju.
[Slika na stranici 26]
Ulazak u CT
[Zahvala]
Camerique/H. Armstrong Roberts