NLO — nekad i sad
Još od najdrevnijih vremena ljudi su izvještavali o čudnovatim predmetima na nebu. Faraon je navodno vidio vatrene krugove na nebu, a kod američkih Indijanaca postoje legende o letećim kanuima. Stari Rimljani su izvještavali o letećim štitovima. Prema nekim tumačenjima aztečke slike prikazuju boga Quetzalcoatla pri njegovom dolasku na Zemlju sa šiljatom svemirskom kacigom u zmijolikom zračnom brodu.
Prema starim zapisima, 1561. i 1566. “mnogi” stanovnici Bazela i Nürnberga vidjeli su neobične pojave na nebu. U Sjedinjenim Državama se 1896. i 1897. dogodilo nešto krajnje neobično. U cijeloj zemlji ljudi su izjavljivali da su vidjeli kako svemirski brod krstari nad njihovim glavama. Pisalo je: “Nikad prije Amerika nije doživjela slično uzbuđenje kakav je izazvao misteriozni svemirski brod.” Ove pojave su počele od Kalifornije, pa sve do druge obale Amerike, kako u velikim gradovima tako i u selima. Prema knjizi The Great Airship Mystery, interesantno je to što “poznata priča o letenju ništa ne govori o svemirskom brodu takvog dometa u Sjedinjenim Državama krajem 1890-ih godina”.
Jedna od najopširnijih i najviše objavljenih priča došla je 1897. iz jednog malog grada u Kanzasu (SAD), a radilo se o mještaninu Alexandru Hamiltonu, koji je opisao svemirski brod koji je navodno sletio na njegov pašnjak za krave. Kad je brod konačno uzletio, posada je uzela sa sobom jednu junicu. Kasnije je jedan susjed, udaljen pet do šest kolometara, “na svom polju našao kožu, noge i glavu”. Međutim, mnogo godina kasnije ta priča je ponovo tiskana i razotkrivena kao novinarska patka.
Izvještaji kao ovaj gore navedeni, bilo da su izmišljeni ili naizgled istiniti, ponovo su tiskani u nedavno objavljenim knjigama o toj temi. Mnogi od izvještaja prije nastupa 20. stoljeća bili bi odavno zaboravljeni u prašnjavim novinskim arhivama da nije 40 godina kasnije bilo zbunjujuće sličnih događaja. Tada su se ljudi počeli prisjećati tih ranijih događaja i počeli uočavati upadljive sličnosti.
NLO u suvremeno doba
Ta je tema oživjela kad su u drugom svjetskom ratu saveznički piloti izvijestili “o čudnovatnim svijetlećim loptama i objektima tanjurastog oblika, koji su ih pratili preko Njemačke i Japana”. Američki piloti su ih nazvali “foo-fighters” — što znači vatreni borci, a izvor je izveden od francuske riječi feu (vatra). Ali i nakon drugog svjetskog rata (1939-1945) i nestanka foo-fightersa, zadržali su se izvještaji o čudnim pojavama.
U zapadnoj Evropi i skandinavskim zemljama opaženi su navodno avioni bez krila, nazvani rakete duhova. O njima je često rečeno da za sobom preko neba vuku plameni rep. Čak su se i Sjedinjene Države “osjetile prinuđenima poslati u Švedsku dvojicu sposobnih specijalista za obranu”. Međutim, spomenuti izvještaji su samo početak. Priču koja je naizgled preplašila svijet i kojom je započela era letećih tanjura ispričao je Kenneth Arnold, privatni pilot i poslovni čovjek. On izvještava da je 24. lipnja 1947. vidio “lanac od devet neobičnih svemirskih vozila, koja su se približavala Mount Rainieru [u američkoj saveznoj državi Washington]”. Prema opisu, radilo se o “objektima sličnim tanjurima”, koji su “bili plosnati i kao tava i koji su reflektirali sunčeve zrake kao ogledala”. Arnold kaže da je izmjerio i njihovu brzinu: “1 900 kilometara na sat.” To je bila mnogo veća brzina od one koju su mlazni avioni tog vremena mogli postići.
Upotreba riječi “tanjur” probudila je fantaziju štampe i dovela do danas uobičajenog izraza “leteći tanjur”. Poslije objavljivanja ovog izvještaja širom svijeta, mnogi koji su vidjeli čudnovate objekte na nebu počeli su pričati svoje različite priče. To je, zajedno sa ostalim pojavama, pobudilo interes vojske.
Istraživanja američke vlade
Očigledno na preporuku jednog visokog vojnog oficira, NLO su konačno dobili službenu pažnju američke vlade. Kao rezultat toga, osnovan je projekt “Sign” (Znak), koji je započeo 22. siječnja 1948. Istraživački tim je trebao djelovati pod vodstvom komande zrakoplovno tehničke obrane, koja je svoje sjedište imala u blizini Daytona (Ohio). Tek što je započeo na taj projekt sručila se nesreća. Vojni pilot kapetan Thomas Mantell srušio se prilikom slijeđenja jednog tada nepoznatog objekta i pri tome izgubio život. Moguće je da se onesvijestio jer se previsoko uzdigao bez maske sa kisikom. Kasnije se utvrdilo da je vjerojatno pratio jedan istraživački balon.
Smrt pilota ratne avijacije i pojava koju su primijetila dva pilota Eastern Airlinesa još više su povećali strah od NLO-a. Prema jednom izvještaju, avion Eastern Airlinesa je letio iz Houstona (Texas) i bio na putu za Atlantu (Georgia), kad je pilot morao iznenada manevrirati u letu da bi izbjegao sudar sa jednim “trupom B-29 bez krila” koji je projurio s njegove desne strane. Jedan putnik i nekoliko promatrača sa tla izgleda potvrđuju tu priču.
Konačno je tim Sign projekta objavio izvještaj koji je neke razočarao. Kasnije su različiti suradnici, koji su odobravali tvrdnju da NLO zaista postoje, zamijenjeni i projekt je dobio novo ime “Projekt-zamjerka”. Međutim, u to vrijeme je vjerovanje u NLO-e dostiglo novu vrhunsku točku kad je umirovljeni major Donald E. Keyhoe napisao članak s naslovom “Leteći tanjuri su stvarnost”. Izvještaj se pojavio 1950. u siječanjskom izdanju časopisa True koje je imalo veliku nakladu. Još je više interesa izazvano jednim daljnjim članakom u časopisu True, koji je napisao R. B. McLaughlin, kapetan ratnog broda. Članak je nosio naslov “Kako znanstvenici tragaju za letećim tanjurima”. Međutim, oduševljenje je bilo kratkotrajno. Drugi časopisi, kao što su Cosmopolitan i Time, razotkrili su NLO-e kao prijevaru. Na osnovu toga, i što je jedva bilo novih pojava, interes se ponovo ohladio. Onda je došla 1952, značajna godina u povijesti NLO-a.
1952 — godina NLO-a
Najveći broj pojava NLO-a, naime 1 501, zabilježila je komanda zrakoplovne tehničke obrane Sjedinjenih Država 1952. godine. Zbog sve većeg broja pojava, američka ratna avijacija je odlučila osnovati specijalnu organizaciju pod nazivom “Projekt plava knjiga”. Tijekom te godine intenzivnih aktivnosti NLO-a, bilo je različitih zapažanja.
Jedna serija posebne pažnje vrijednih pojava počela je u Washingtonu (D. C.) u noći od 19. na 20. srpnja. Prema izvještajima, pojavila se “grupa nepoznatih letećih objekata na dva radarska ekrana kontrolnog centra zračnog saobraćaja na Washington National Airportu. Objekti su prvo letjeli polako (...) a zatim su odjurili ‘fantastičnom brzinom’.” Zapažanja očevidaca slažu se sa zapisima radara. Dalje se izvještava da je pokušano presretanje, ali su “objekti nestali kad su se avioni približili”.
Jedno drugo vladino istraživanje u vezi sa NLO-ima, koje je pokrenuto 1966, pripisuje se Geraldu R. Fordu, koji je tada bio kongresmen iz Michigana, a kasnije predsjednik Sjedinjenih Država. Razlog tome bio je niz pojava NLO-a u njegovoj saveznoj državi. Zbog toga je na Univerzitetu Colorado pokrenuta još jedna studija. Vodstvo je preuzeo dr. Edward U. Condon, poznati fizičar. Studija je završena 1969. i rezultat je objavljen u Condon Reportu. Pored ostalog tu piše: “Studij NLO-a tijekom posljednje 21 godine nije ništa pokazao što bi proširilo naučnu spoznaju. (...) Izgleda da daljnje podrobne studije problema NLO-a u očekivanju nekog naučnog razjašnjenja neće biti više opravdane.”
S time je okončana službena upletenost američke vlade u istraživanje NLO-a, a interes javnosti se smanjio. Naravno, time se nisu okončale diskusije o NLO-ima, a ni pojave takvih objekata. Prema jednom izvještaju, “20 od 95 posto slučajeva obrađenih u tom dokumentu ostalo je ‘nerazjašnjeno’ ”.
Interes za NLO-e se izgleda povećava i smanjuje prema valu pojavljivanja. Istaknute godine bile su 1973. i 1974, kad su zamijećeni NLO. Početkom 1980-ih godina NLO su bili opet u vijestima. Ali do kakvog su zaključka znanstvenici i ostali eksperti došli posljednjih godina?
[Slika na stranici 5]
Neki su mišljenja da je aztečki bog Quetzalcoatl došao u zmijolikom svemirskom brodu