Što kaže Biblija?

Droga za užitak — zašto ne?

“KOKAIN (...) je vjerojatno najzloćudnija od nezakonitih droga koje su trenutno u širokoj upotrebi (...) i jako je ugodna.”

Tako je rekao dr. Peter Bourne 1974. Četiri godine kasnije, kao savjetnik za zdravstvenu politiku u Bijeloj kući za predsjednika Jimmyja Cartera, dr. Bourne je bio prisiljen dati ostavku jer je optužen za nezakonitu upotrebu droge. Možda je i on poput mnogih drugih mislio da može opravdati upotrebu droge radi užitka.

Nekad je kokain bio lako dostupan svakome i gotovo posvuda — u trgovinama, krčmama, a moglo ga se naručiti i poštom. Tijekom 1880-ih i 1890-ih moglo ga se pušiti u obliku cigareta načinjenih od lišća koke. Pilo ga se pomiješanog u raznim vinima i bezalkoholnim pićima. Čak je i poznati engleski izmišljeni detektiv Sherlock Holmes prikazan kako uzima kokain “tri puta na dan kroz mnoge mjesece” (The Sign of Four, od Sir Arthura Conana Doylea).

Kokain je bio cijenjen zbog svojih okrepljujućih svojstava i pozdravljen je kao lijek za glavobolju, astmu, alergiju i zubobolju. Postao je eliksir za mase. Primjerice, mladi Sigmund Freud je 1884. pisao: “Isprobao sam na sebi na desetke puta djelovanje koke, koja suzbija glad, pospanost i umor i očeličuje za intelektualni napor (...) Prva doza ili čak ponovljene doze koke ne stvaraju nikakvu prinudnu želju za daljnjim uzimanjem tog stimulansa” (Über Coca).

U narednim godinama slični su komentari davani i o marihuani, uslijed čega su neki povjerovali da su te droge bezazlene. No, danas se može pročitati brdo znanstvenih dokaza koji pokazuju suprotno. Uistinu je uzimanje droga kao što su marihuana, kokain, crack (derivat kokaina), heroin, amfetamini i barbiturati izuzetno štetno za tijelo.

Štetne i smrtonosne posljedice

Istraživači tvrde da oni koji koriste marihuanu mogu očekivati da će rađati manju djecu, imati više nezgoda i oštećena pluća. Kokain i njegov derivat crack povezani su sa paranojom i drugim shizofreničnim simptomima, jakom depresijom, nesanicom, gubitkom apetita, spolnom impotencijom, velikom razdražljivošću, napadajima, srčanim napadima, moždanim udarima, oštećenjima na koži ili velikim čirevima, infekcijama gornjih dišnih puteva, gubitkom njuha, i smrću. Prema jednom znanstvenom piscu, “kad bi upotreba kokaina tijekom trudnoće bila bolest, njegov utjecaj na djecu smatrao bi se nacionalnom zdravstvenom krizom.”

Neki oblici drogiranja visoko su rizični obzirom na opasnost od AIDS-a. (Vidi 30. stranicu) A mnogi zdravstveni problemi povezani su sa zloupotrebom sintetičkih droga, kao što su amfetamini, barbiturati, sredstva za umirenje i egzotične “kreativne droge”.

Međutim, usprkos poznatim rizicima, ljudi ipak podliježu izazovu da isprobaju droge. Oni koji ih povremeno uzimaju nalaze da su takve droge uzbudlljive. No, rizici su vrlo stvarni. To je kao da se tanker s naftom kreće prema podvodnom grebenu — katastrofa je neizbježna.

Tvoje tijelo — ‘žrtva živa’

Načelo koje je izrazio apostol Pavao u Rimljanima 12:1 od velike je važnosti u toj stvari. Tamo stoji: “Preklinjem vas, stoga, braćo, samilostima Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, svetu službu uz snagu svog razuma.” Kršćani trebaju prinositi daleko smisaonije žrtve nego što su to životinjske žrtve koje su se zahtijevale od drevnog izraelskog naroda.

Značajna je Pavlova upotreba grčkog izraza prevedenog ‘žrtva živa, sveta’ (thysián zosán hagián). Prema raznim bibličarima, ove riječi imaju sljedeće značenje: Izraelci su prinosili mrtvu žrtvu. Nije je se moglo ponovo prinijeti. Nasuprot tome, kršćani trebaju prinijeti sebe, sa svim svojim snagama, ‘žive’. (Grčki glagol preveden sa “živu” ponekad znači “živjeti u zdravlju”.) I kao što je Izraelcu bilo zabranjeno prinositi ono što je hromo ili na bilo koji način deformirano, kršćanin prinosi Bogu svoje najbolje osobine. A budući da tijelo kršćanina postaje prenosnik njegovog djelovanja, sva njegova djela i misli, zajedno s njihovim sredstvom — njegovim tijelom — trebaju biti predana isključivo Bogu. To postaje čin potpunog predanja. On ne postavlja nikakav drugi zahtjev za sebe. Na taj način, prava žrtva je njegov život, a ne ritual.

Stoga je Pavao ohrabrivao kršćane prvog stoljeća da, dok još žive na Zemlji, koriste svoju snagu, svoje zdravlje i nadarenosti za službu Bogu cijelom dušom (Kološanima 3:23). Trebali su dati Jehovi ono najbolje što su mogli ponuditi, tjelesno i mentalno. Bogu bi bile vrlo drage takve žrtve.

Međutim, kako bi Bog reagirao kad bi se oni hotimice upustili u postupke koji umanjuju njihove tjelesne i mentalne sposobnosti i čak im skraćuju život? Bi li kršćani željeli prekršiti zakon i preuzeti rizik umanjene valjanosti svoje službe za Boga? Zbog nečistih postupaka mogli bi izgubiti preduvjete da budu propovjednici i čak bi moglo doći do toga da ih se isključi iz kršćanske skupštine (Galaćanima 5:19-21).

Danas je zloupotreba droge uobičajena praksa ljudi širom svijeta. Može li osoba koja uzima takve droge prinositi svoje tijelo kao “žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu”? Ne samo medicinska istraživanja kao i bezbrojna iskustva u vezi razornih posljedica, nego i biblijska načela pružaju jasan odgovor — ne!

[Slika na stranici 28]

“Pušač opija” od N. C. Wyetha, 1913