Što znamo o rasi
KAD su Evropljani prije otprilike 500 godina zaplovili morem da istraže Zemlju, pitali su se kakve će ljude susresti. Čule su se priče o divovima koji mogu gaziti more i jednom rukom zdrobiti lađu. Izvještavalo se o ljudima s psećim glavama koji bljuju plamen. Hoće li pronaći legendarne “nedruštvene” koji se hrane sirovim mesom, kojima usne strše tako da im služe poput suncobrana? Hoće li vidjeti ljude bez ustiju koji se hrane njušeći jabuke? A što je s onima koji imaju tako velike uši da im služe umjesto krila, ili onima o kojima se govorilo da leže na leđima u sjeni svog jedinog ali ogromnog stopala?
Preplovilo se mora, popelo se na brda, probijalo kroz džunglu, teškom mukom propješačile pustinje — ali nigdje se nije naišlo na takve čudne stvorove. Umjesto toga istraživači su, na vlastito iznenađenje, naišli na ljude koji su bili veoma nalik na njih same. Kristof Kolumbo pisao je primjerice: “Na ovim otocima [Zapadnoindijskim] nisam dosad naišao na ljudske nakaze, kao što su to mnogi očekivali, nego suprotno, ljepota je vrlo cijenjena među svim tim ljudima (...) Stoga niti sam naišao na čudovišta, niti na izvještaje o njima, osim (...) jednog naroda (...) koji jede ljudsko meso (...) Oni nisu ništa deformiraniji od drugih.”
Klasificiranje čovječanstva
Istraživanjem Zemlje nestale su priče i legende o ljudskoj različitosti. Narode se moglo promatrati i proučavati. Znanstvenici su vremenom pokušali provesti klasifikaciju.
Švedski botaničar Carl von Linné je 1735. u djelu Systema Naturae nazvao čovjeka Homo sapiens, što znači “razuman čovjek”. Ovaj naziv je, prema jednom piscu, najgluplja i najarogantnija definicija koja je ikad dana za bilo koju vrstu! Linné je čovječanstvo podijelio u pet grupa i opisao ih kako slijedi:
AFRIKANAC: Crn, ravnodušan, opušten. Kosa crna, kovrčasta; koža svilenkasta; nos plosnat; usne nabrekle; lukav, lijen, neuredan; maže se mašću; prevrtljiv.
AMERIKANAC: Bakrene boje, naprasit, uspravan; kosa crna, glatka, gusta; nosnice široke: lice grubo; brada rijetka; svojeglav, zadovoljan, slobodan; ukrašava se tankim crvenim crticama; upravlja se običajima.
AZIJAC: Sjetan, ukočen; kosa crna; oči tamne; strog, ohol, pohlepan; nosi široke haljine; podložan mnijenjima.
EVROPLJANIN: Plav, vedar, snažan; kosa žuta, smeđa, valovita; oči plave; nježan, oštrouman, domišljat; nosi tijesnu odjeću; podložan zakonima.
DIVLJI ČOVJEK: Četveronožan, nijem, dlakav.
Kako se vidi, Linné nije podijelio ljude samo po genetskim oznakama (boja kože, struktura kose itd.), već je načinio pristrano ocjenjivanje osobnosti. Tvrdio je da su Evropljani ‘nježni, oštroumni i domišljati’, dok naprotiv Azijce opisuje kao ‘stroge, ohole, pohlepne’, Afrikance pak kao ‘lukave, lijene, neuredne’!
Ali Linné nije bio u pravu. Takve oznake osobnosti nemaju mjesta u današnjim klasifikacijama rasa, budući da su znanstvena istraživanja pokazala da u svakoj grupi stanovništva postoji ista raznolikost u temperamentima i isti opseg inteligencije. Drugim riječima, u svakoj ljudskoj rasi mogu se naći ista pozitivna kao i negativna svojstva.
Današnji sustavi često dijele narode u tri grupe, i to strogo po tjelesnim oznakama: (1) Evropeidi, svijetle kože i ravne ili valovite kose; (2) Mongoloidi, žućkaste boje kože, s naborom u unutrašnjem uglu oka; (3) Negroidi, tamne puti i kovrčaste kose. Ali, svi se ne mogu tako jednostavno svrstati u jednu od tih triju grupa.
Naprimjer, Hotentoti i Bušmani južne Afrike imaju bakrenu boju kože, kovrčastu kosu i mongoloidne crte lica. Nekoliko indijskih naroda ima tamnu put, ali evropeidske crte lica. Prastanovnici Australije su tamne puti, no njihova kovrčasta kosa je često plava. Neki Mongolci pak imaju evropeidske oči. Ne postoje jasne granice.
Zbog ovakvih poteškoća mnogi antropolozi odustali su od pokušaja da klasificiraju čovječanstvo i misle da je pojam “rasa” sa znanstvenog gledišta beznačajan.
Deklaracija UNESCO-a
Najznačajniju znanstvenu deklaraciju po pitanju rasa je možda dala grupa stručnjaka koja se sastala pod okriljem UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu) 1950, 1951, 1964. i 1967. Međunarodni forum sastavljen od antropologa, zoologa, liječnika, anatoma i drugih pripremio je četiri izjave o rasi. U završnoj izjavi naglašene su sljedeće tri točke:
A “Svi danas živući ljudi pripadaju jednoj jedinoj vrsti i istog su podrijetla.” Ovu činjenicu potvrđuje još značajniji autoritet. Naime, u Bibliji stoji: “[Bog] je izveo sav ljudski rod od jednog čovjeka [Adama] i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj” (Djela apostolska 17:26, Stvarnost).
U objašnjenju UNESCO-a dalje stoji:
B “Podjela ljudske vrste u ‘rase’ dijelom je tradicionalna, a dijelom proizvoljna i ne uključuje nikakvu hijerarhiju. (...)
C “Današnja znanost biologije ne dozvoljava da se kulturna ostvarenja svedu na razlike u genetskom potencijalu. Razlike u ostvarenjima naroda treba pripisati samo njihovoj kulturnoj povijesti. Narodi svijeta danas očito posjeduju isti biološki potencijal da postignu svaki stupanj civilizacije.”
Pošast rasizma
Dakle, nema osnove za mišljenje da je nekoj rasi urođena nadmoćnost nad drugom ili da posjeduje pravo vladati nad drugima. Ali ljudi nisu uvijek postupali suglasno s ovim činjenicama. Kod toga pomislimo samo na trgovanje afričkim robljem.
Kad su Evropljani započeli stvarati svoje kolonije, isplatilo im se ekonomski iskorištavati urođenike. A to je dovelo do paradoksa. Milijuni Afrikanaca bili su odvučeni iz svojih domova, rastavljeni od svojih dragih, svezani u lance, bičevani, ožigosani, prodavani poput životinja i prisiljeni do svoje smrti raditi bez plaće. Kakvo moralno opravdanje su za to imale nacije koje tvrde da su kršćanske, od kojih se očekuje da ljube svoje bližnje kao same sebe? (Luka 10:27).
Njihovo rješenje bilo je poreći svojim žrtvama da su ljudi. Jedan antropolog je naprimjer u 1840–im godinama to ovako obrazložio:
“Ako Crnci i Australci nisu naša sustvorenja iz iste obitelji, već pripadaju nekom nižem redu, i ako ni u jednoj zapovijedi na kojoj se temelji moral kršćanskog svijeta nije predviđeno da imamo obaveze prema njima, tada odnosi prema tim plemenima neće biti mnogo drukčiji nego što si ih možemo zamisliti među nama i rasom orangutana.”
Oni koji su tražili podršku za svoje gledište da su svi osim bijelaca niža vrsta, oduševljeno su prihvatili Darwinovu teoriju evolucije. Ljudi u kolonijama su, prema njihovim tvrdnjama, na nižem stupnju evolucijske ljestvice od bijelaca. Drugi su tvrdili da oni koji nisu bijelci potječu iz nekog drugog evolucijskog procesa i nisu posve ljudska bića. Drugi su opet citirali Bibliju, krivo tumačeći retke Pisma, kako bi poduprli svoja rasistička gledišta.
Naravno, bilo je i mnogo onih koji nisu bili tog gledišta. U većini zemalja je ukinuto ropstvo. Ali, diskriminacija, predrasude i rasizam su preživjeli i zahvatili razne etničke grupe koje samo u ljudskoj mašti pripadaju drugim rasama. Jedan profesor zoologije izjavio je: “Budući da svatko ima pravo imenovati rase prema svom ukusu, političari, vođe raznih grupa i obični pustolovi, pristupili su klasificiranju rasa. Izmislili su lažne rasne oznake kako bi svojim predodžbama i predrasudama dali ‘znanstveni’ izgled.”
Rasna politika nacionalsocijalističke Njemačke istaknuti je primjer za to. Iako je Adolf Hitler uzdizao arijsku rasu, biološki tako nešto uopće ne postoji i nije nikad ni postojalo. Ima plavih Židova s plavim očima u Švedskoj, crnih Židova u Etiopiji i mongoloidnih Židova u Kini. Unatoč tome su Židovi i mnogi drugi postali žrtvama rasne politike koja je dovela do koncentracionih logora, plinskih komora i umorstva šest milijuna Židova i mnogih drugih, naprimjer slavenskih naroda u Poljskoj i Sovjetskom Savezu.
[Istaknuta misao na stranici 5]
Znanstvena istraživanja su pokazala da u svakoj grupi stanovništva postoji ista raznolikost inteligencije
[Istaknuta misao na stranici 6]
’Političari, vođe raznih grupa i obični pustolovi izmislili su lažne rasne oznake, kako bi svojim predodžbama i predrasudama dali ‘znanstveni’ izgled’
[Slike na stranici 7]
Afrikance se nuđalo poput marve na prodaju. Oglasi poput ovih obavještavali su o prodaji novopristiglih crnaca