Susret s neuhvatljivim kuduom

Od dopisnika Probudite se! iz Kenije

‘NEUHVATLJIV, tko?’ pitate se. Neuhvatljivi kudu! Lijepa antilopa koja živi u istočnoafričkim nacionalnim parkovima i rezervatima. Neuhvatljivost je najbolji izraz za ovu jako plašljivu životinju. Hajde, posjetimo Nacionalni park Tsavo u Keniji i vidjet ćemo hoće li nam uspjeti ugledati neku od njih.

Prijepodne ulazimo u zapadni dio parka. Najviša planina u Africi, Kilimandžaro, pozdravlja nas već iz daleka. Njen veličanstven snijegom pokriven vrh jedan je od mnogih prizora u kojima uživamo dok vozimo kroz ovaj krasni rezervat. Sada nećemo vidjeti nijednog kudua. Oni pasu i izlaze samo rano ujutro, kasno poslijepodne ili u noći. Po danu, kad je vruće, odmaraju se u gustom grmlju. Da bi ih vidjeli moramo kratko vrijeme nakon izlaska sunca ili nekoliko sati prije zalaska sunca biti na pogodnom mjestu.

U sumrak razapinjemo svoj šator u logoru na vrhu male pjeskovite stijene s koje se može gledati rijeku Tsavo. Ustajemo još za svanuća i nakon jednostavnog doručka krećemo i polako vozimo stazom. Gle! Zaista, to je mužjak kudua, koji stoji nepomično.

Oh, kako ga krasno osvjetljava jutarnje svjetlo! To je lijep mužjak krasne sive boje. Tijelo mu je isprugano sa 13 ili 14 uskih bijelih okomitih pruga. Upadljiva bijela površina ukrašava njegovo grlo, a bijela traka donji dio vrata. Bijela traka u obliku okrenutog slova V među baršunastim očima i bijelo mjesto na gubici daju obilježje njegovom tamnom licu. Hladni jutarnji povjetarac blago talasa kratku bijelu grivu koja se pruža niz vrat, pleća i leđa. Glava je okrunjena sa dva trostruko zavojito savijena roga koja se graciozno penju uvis i prema van.

Kudu kojeg gledamo jedan je od dvije vrste koje žive u Africi. Poznat je kao manji kudu. Njegov “veliki rođak”, veći kudu, često posjećuje sjevernu Keniju, a samo se rijetko vidi u Tsavou. Osim što je veći, on se razlikuje svojom tamnosmeđom i bijelom bradom koja se pruža od vrata do grudi u impresivnim resama. Njegovi su rogovi krupniji i uši razmjerno veće. Nikad nema više od osam bijelih pruga po tijelu.

Mladunčad i obilježavanje područja

Kad se izlegne mali kudu, majka ga odmah lizanjem očisti kako ne bi imao miris i tako privlačio grabežljive zvijeri. Zatim, kad majka ide pasti, mladunče antilope poslušno čeka i mirno leži tamo gdje ga je majka smjestila. Majka ga redovito kupa “lizanjem” čime ga lišava mirisa i tako štiti od grabežljivih životinja. No, otprilike desetog dana počinje mladunče grickati bilje i razvijati svoj miris tijela. Budući da sada gubi svoju posebnu zaštitu slijedi svuda svoju majku.

Istaknuta karakteristika kudua je omeđivanje svog područja. To znači da si mužjaci izaberu i brane određeno područje. Mužjak označuje svoje područje tako što obilježi granice izmetom koji ostavlja na travi ili grmlju. Tada brani svoje područje tako što tjera svakog muškog nametljivca koji prekorači miris-među njegovog područja. A kako je sa ženskim nametljivcima? Pa, oni nisu nametljivci! Oni su gosti koji su dobrodošli. Ponekad se na njih zapravo vrši pritisak da bi ostali!

Dokazi inteligentnog oblikovanja

Instinktivno ponašanje u označavanju granice područja drži stada daleko jedno od drugog i tako štiti od prekomjerne ispaše. Dakle, time se osigurava da kudui neprestano nalaze grmlje i lišće koje vole. No, što se dogodi kad je suša?

Daphne Sheldrick, čuvar prirode, objašnjava u časopisu istočnoafričkog Udruženja za zaštitu divljih životinja Swara: “U teška vremena kad nestaje hrane i vode, pomaže samo radikalno sredstvo koje je suprotno označavanju područja (...) a to je seoba. Teritorijalno vladanje navodi na odvajanje i spremnost za borbu i spolno združivanje; seobe nasuprot potiskuju oba temeljna instinkta dok raste potreba za tjesnijom povezanosti. Preživljenje postaje svima glavnim ciljem, a tako se sastaju mužjaci i ženke (...) i sačinjavaju miroljubiva miješana društva. I tada, jednog dana, kao na božanski znak, napuštaju masovno određeno područje i općenita seoba počinje.” Da, odlaze tražiti nove pašnjake gdje je obilje hrane.

Bi li nerazumska neupravljana snaga koja se zove priroda mogla izmisliti i razviti takve suprotne uzore vladanja? Nesumnjivo, samo je razboriti majstor-konstruktor mogao kuduu uprogramirati ovo složeno instinktivno vladanje.

Nenadan odlazak

Nije li vam drago što vas je radoznalost o kuduu povela na put s nama? Kad ga gledamo kako žustro gricka grmlje, uopće ne izgleda da je neuhvatljiv! No, sada nas je opazio! Iznenada trzne svojim nosnicama i velikim ušima. S kašljavim lajanjem skoči u grmlje i odjuri. Samo što se opet usudimo disati doživimo daljnje iznenađenje. Za njim niotkuda iskoči žućkastosmeđesiva ženka. Cijelo je vrijeme stajala nedaleko u gustišu! Njena boja i nepomičnost potpuno su je prikrile.

Tako preživljava miroljubivi kudu u afričkoj divljini. Čuva ga instinktivna sposobnost da se ukoči i tako sjedini s okolinom. Nije čudo što je kudu tako neuhvatljiv! Njegov život ovisi o tome.