“Ljudi krtice”

HLADNE zime, 1 100 kilometara dugačka mreža tunela podzemne željeznice gdje je nešto toplije nego vani u gradu. Rastuća populacija beskućnika — oko 75 000 njih, prema jednoj procjeni. U New Yorku to su tri faktora koja utječu na pojavu uznemirujućeg urbanog fenomena: stanovnika tunela ili “ljudi krtica”, kako ih neki nazivaju. Na mostićima i stepeništima, napuštenim skladištima, tunelima i drugim zapuštenim kutevima ovog ogromnog labirinta, oni ograđuju svoj bijedni životni prostor. U napušteni tunel podzemne željeznice u Manhattanu mnogi su doselili u betonske bunkere, niše i ispupčena ležišta. Neki su čak izgradili male straćare u tunelu.

Život u tunelu je težak. Štakori veličine mačke skiću uokolo u mraku. Svake godine deseci ljudi poginu pod jurećim vlakovima i na električnim šinama. Policija redovito pretražuje pruge da bi istjerala beskućnike. Tranzitni radnici raskopavaju njihove improvizirane domove, razvlače kaučeve i tepihe, radio-aparate i televizore, čak trgaju zidne tapete sa zidova nekih zakutaka tunela.

Nakon što policija ode, beskućnici se vraćaju. Prema riječima jednog policijskog službenika u tjedniku The New York Times, svi njihovi napori da isele beskućnike svode se na premještanje unutar sistema tunela. “To je kratkoročno rješenje”, kaže on. No, za pojavu beskućnika teško se može reći da je kratkoročni problem. Prema jednoj procjeni, samo u SAD postoji oko dva milijuna beskućnika. U samo jednoj godini zabilježen je alarmantan porast od 18%. Jasno, dugoročno rješenje je ono što trebamo. To je ono što Stvoritelj čovječanstva obećava u Bibliji — vrijeme kada će svaki čovjek na Zemlji moći sagraditi vlastiti dom i živjeti u njemu radujući se životu oslobođenom aveti siromaštva i beskućništva (Izaija 65:21-23).