Zapreke miru između čovjeka i zvijeri
Slike poput ove na naslovnoj stranici ovog časopisa raduju djecu. I odrasli su često privučeni takvim prizorom.
Zašto ljudi tako reagiraju? Da li je istinski mir između čovjeka i čak najkrvoločnije zvijeri samo djetinjast san? Ili će ipak postati stvarnost?
Čovjek kao zapreka
Velika zapreka takvom miru je sam čovjek. Stara izreka kaže: “Čovjek je nad čovjekom vladao na njegovu štetu” (Propovjednik 8:9, New World Translation). A čovjekova povijest nanošenja štete vlastitoj vrsti odrazila se na njegovo postupanje sa životinjama.
Primjerice, brojne divlje zvijeri bile su uhvaćene i dovedene da se bore u arenama starog Rima. Rimski car Trajan je 106. n. e. navodno priredio igre u kojima je, da bi se zadovoljila krvožednost sadističkih gledalaca, bilo pogubljeno 10 000 gladijatora i 11 000 zvijeri.
Istina, taj posebni vid zabave nije karakterističan za naše vrijeme. No, rastuća lista istrijebljenih i ugroženih vrsta svjedoči da je nešto pogrešno u čovjekovom postupanju sa divljim stvorenjima. Dok ljudska populacija naglo raste, prebivalište divljih životinja se smanjuje. A zbog ljudske pohlepe vlada potražnja za kožama, rogovima i kljovama egzotičnih životinja. Neki stručnjaci se boje da će jedini primjerci najvećih vrsta konačno biti zatočeni u zoološkim vrtovima.
Ljudožderi
Još jednom zaprekom miru mogu se pokazati same neke divlje zvijeri. U Africi i Aziji nije neobično čitati izvještaje o divljim zvijerima koje su napale i ubile ljude. The Guinness Book of Animal Facts and Feats navodi da su članovi obitelji mačaka “vjerojatno uzrok za gotovo 1 000 smrtnih slučajeva godišnje”. Samo u Indiji, tigrovi svake godine ubiju više od 50 ljudi. Neki leopardi u toj zemlji su također postali ljudožderi.
U svojoj knjizi Dangerous to Man, Roger Caras objašnjava da leopardi ponekad postaju ljudožderi poslije hranjenja mrtvim ljudskim tijelima nakon epidemija bolesti. Takve epidemije, objašnjava on, često su bile “praćene mjesecima strave dok su leopardi udovoljavali svojoj novoj želji za ljudskim mesom i započinjali ubijanje”.
No, Caras primjećuje da epidemije bolesti nisu uvijek uzrok napada leoparda. Još jedan razlog je razdražljivost životinja, posebno kad su u blizini djeca.
Jedan leopard u Indiji je u razdoblju od 1918. do 1926. ubio 125 ljudi, kako je izvijestio pukovnik J. Corbett u svojoj knjizi The Man-Eating Leopard of Rudraprayag. Desetljećima kasnije, leopardi ljudožderi ubili su najmanje 82 osobe u oblasti Bhagalpur.
Čuvar lovišta u Tanganjiki (danas dio Tanzanije) izvijestio je da je 1950. pet mjeseci bezuspješno pokušavao ubiti leoparda ljudoždera koji je zastrašivao selo Ruponda. Nakon što je ubio osamnaestoro djece, konačno ga je uhvatio afrički seljanin. Drugi leopard je ubio 26 žena i djece u selu Masaguru.
Zatim, tu je afrički lav. Kad počne jesti ljude, žrtve su često odrasli muškarci. “U 23 godine koje sam proveo u lovištu”, piše C. Ionides u svojoj knjizi Mambas and Man-Eaters, “ubio sam više od 40 lavova, od kojih su većina bili ljudožderi, dok su ostali bili ili na putu da postanu ljudožderi ili su napadali stoku.” Prema Ionidesu, lavovi su postali prijetnja za ljude kad je čovjek drastično smanjio njihovu uobičajenu lovinu.
Zemljom rašireni mir je prorečen
Unatoč takvim zaprekama miru između čovjeka i zvijeri, Biblija navodi: “Svakovrsne zvijeri (...) mogu se ukrotiti — i ukroćene su od ljudskog roda” (Jakov 3:7, Stvarnost).
Biblija proriče u Ezekijelu 34:25: “Sklopit ću [Bog] s njima savez mira i jamačno ću učiniti da pogubne divlje zvijeri nestanu sa zemlje, a oni će doista u sigurnosti boraviti u pustinji i spavati u šumama” (NW).
Jesu li takva biblijska proročanstva samo nestvaran san? Prije nego odbacite izgled zemljom raširenog mira između čovjeka i zvijeri, razmislite o nekim znakovima koji ukazuju na istinitost onoga što kaže Biblija. Neki zapanjujući primjeri sklada između obzirnih ljudi i moguće opasnih zvijeri potkrijepljeni su dokazima.