Leopard — tajnovita mačka
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE
SUNCE je bilo na zalasku. Dan smo proveli promatrajući i fotografirajući spektakularni životinjski svijet u kenijskom rezervatu divljih životinja Masai Mara. Prije odlaska na počinak u naš šatorski kamp, očekivao nas je još jedan uzbudljiv spektakl. Pozornica se postavljala dok je jedan od osoblja kampa s butom kozjeg mesa prebačenim preko ramena šetao po užanom mostu nad rijekom Talek. Meso je privezao visoko na račvastu akacijinu granu.
Kad su nijanse kratkog tropskog sumraka iščezle u tami, veliki se mužjak leoparda bešumno uzverao na drvo i počeo vući i kidati meso. Bio je osvijetljen reflektorima s terase s koje smo ga promatrali. Međutim, zaokupljen uživanjem u svom obroku, leopard nas je ignorirao dok smo ga promatrali s osjećajem strahopoštovanja i divljenja. Kasnije smo doznali kako je njegov posjet drvetu na koje je postavljen mamac noćni običaj koji se obdržava nekih šest godina. Tako smo sljedeće noći bili počašćeni ponovljenom predstavom!
Uistinu smo mogli shvatiti zašto je leopard nazvan “najsavršenijom velikom mačkom, lijepog izgleda i gracioznih kretnji”. S težinom od 60 ili više kilograma, leopard spada u životinje najsnažnijih mišića, u ramenima je prosječno viši od 60 centimetara a od njuške do vrha repa prosječno je dugačak dva metra. Promatrajući karakteristične crne pjege na njegovom žutosmeđem krznu koje su raspoređene kao rozete, prisjećamo se pitanja koje je jednom postavio prorok Jeremija: “Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili ris [“leopard”, NW] šare svoje?” (Jeremija 13:23).
Naročito su dojmljive leopardove izrazito zelene oči. Opremljene su specijalnim slojem stanica — tapetumom — koji mu omogućava izvanredan noćni vid. Leopard može vidjeti pri šest puta slabijem svjetlu od onog koje je potrebno ljudskom oku! Reflektirajući svjetlo natrag kroz mrežnicu, taj sloj stanica stvara svjetlosni efekt koji se vidi noću kad zraka svjetlosti dospije na leopardove oči.
Kad biste danju promatrali leoparda dok se odmara, uočili biste da dahće kao da je na rubu iscrpljenosti. Međutim, njegovo brzo disanje sastavni je dio djelotvornog rashladnog sustava. Budući da uzima zrak i do 150 puta u minuti, vlaga može ispariti s njegovog jezika, iz usta te iz dišnih kanala.
Leoparde, te najprilagodljivije velike mačke, može se naći u pustinjama i šumama; u brdima i u ravnici; u zemljama tako različitim kao što su Kina, Indija i Kenija. Unatoč tome što čovjek prisvaja veliki dio njegovog životnog teritorija, znanstvenici procjenjuju da samo u Africi i Aziji živi gotovo milijun leoparda. No pored toga, leopard je stoljećima prkosio ozbiljnom znanstvenom proučavanju. Uzmimo, naprimjer, sinajskog leoparda. Tog se leoparda, sve dok nedavno nije ponovno otkriven u pustoši Judeje, dugo smatralo izumrlim!
Samotna mačka
Kako leopard uspijeva ostati nezapažen od ljudi? To mu uspijeva zato što je prvenstveno noćna životinja — i k tome izuzetno neprimjetna i tajnovita životinja. U krajevima gdje čovjek predstavlja prijetnju, leopard je oprezno tih. Jedino kad je razljućen, zastrašujuće će zarežati i riknuti poput lava. U normalnim okolnostima, njegovo je glasanje kudikamo manje strašno: to je grub škriputavi zvuk — vrlo sličan zvuku piljenja drva. Prema knjizi Animals of East Africa, autora C. T. Astley Maberly, to zvuči kao “Grunt-ha! Grunt-ha! Grunt-ha! Grunt-ha! — što obično završava grubim zavijajućim tonom”. Odgovarajuće svojoj ljubavi prema tajnovitosti, leopard također ispušta čitav niz niskofrekventnih zvukova, koje ljudi najvećim dijelom ne mogu čuti.
Osim toga, za razliku od druželjubivog lava, leopard nije društvena mačka. Premda ih povremeno viđaju u parovima, leopardi su osamljeni lovci. Kako bi smanjio broj neočekivanih ili neprijateljskih susreta, leopard obilježava granice svog teritorija koji može prekrivati od 25 do 65 kvadratnih kilometara. Leopard iz specijalnih žlijezda ispušta sekret kako bi označio granice svog domaćeg teritorija. Mirisni znak može obavijestiti druge leoparde o spolu, dobi, spolnom statusu a moguće i o identitetu “gospodara”.
Leopard lovi uz njemu svojstvenu neprimjetnost. U biblijska vremena bio je poznat po tome da leži u zasjedi u blizini gradova, spreman da se ubojitom brzinom obruši na domaću životinju (Jeremija 5:6; Ozej 13:7; Habakuk 1:8, NW). U namjeri da zaštiti svoj plijen od grabežljivaca, kao što su hijene i čagljevi, leopard sprema svoje veće lovine na grane drveta otprilike devet do dvanaest metara iznad tla. Ali kako uspije na tu visinu dovući truplo antilope ili mlade žirafe visoke 1,5 metara? Tu tajnu leopard ne odaje tek tako. Ali pažljivi promatrači tvrde da on to postiže sirovom životinjskom snagom. Leopardi najviše vole jesti u miru, tijelima lijeno obješenim na granama drveća te u potpunoj potaji, zaklonjeni granama i lišćem.
Ukoliko ga se ne izaziva, leopard je često sramežljiv i povučen i izbjegavat će sukob s čovjekom. Dok su tako neki leopardi izgubili strah od ljudi i postali ljudožderi, većina ne predstavlja veliku opasnost za ljude. Međutim, ukoliko ga se rani ili satjera u kut, leopard ne pokazuje nimalo straha od svog neprijatelja. “Razljućeni leopard”, piše Jonathan Scott u knjizi The Leopard’s Tale, “pravo je utjelovljenje svireposti, (...) spreman usredotočiti svu svoju ogromnu energiju na kratkodometni napad munjevite brzine.”
Mame leopardi
Onda ne iznenađuje da leopardi i svoje mlade odgajaju u relativnoj potaji. Prva dva mjeseca života novorođene mladunce drži skrivene, često u pećini. Mada otac ne sudjeluje u podizanju mladunaca, majka s njima stvara blizak odnos time što ih hrani, čisti i grije. Nakon nekog vremena, majka će svoj okot od dva ili tri mladunca možda premjestiti u novi dom, noseći ih u ustima, ako su još maleni, ili jednostavno pozivajući ih da je slijede, ako su veći.
Mama leopard također nastoji držati svoje mladunce podalje od oka neprijatelja, kao što su pavijani. No napadnu li pavijani njene mladunce, obrušit će se na njih izlažući se opasnosti kako bi svojim mladuncima omogućila da pobjegnu na sigurno. Mama leopard također se izlaže velikoj opasnosti da bi nahranila svoje mladunce. Inače povučena mačka hodat će kroz stado tulećih slonova kako bi donijela meso svojem gladnom potomstvu.
Zanimljivo je da mladi leopardi izvjesno vrijeme ne pokazuju duh neovisnosti. Mladunce se u dobi od oko šest mjeseci odbije od sise, no oni ne ubiju vlastiti plijen sve do svoje prve godine. Mužjaci ne postanu osamljeni odrasli leopardi sve dok ne napune oko dvije i pol godine. Ženke mladunci mogu kao odrasli leopardi nastaviti živjeti na teritoriju svoje majke.
Leopard — konačno u miru?
No ti mačići, koji kao da su stvoreni da ih se mazi, odrastu i postanu ubojice. Stoga je možda teško vjerovati da bi se riječi proroka Izaije mogle ikada obistiniti: “I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris [“leopard”, NW] će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih” (Izaija 11:6).
Napori koje se u zadnje vrijeme uložilo kako bi se pripitomilo leoparde imali su tek neznatan uspjeh. Sieuwke Bisleti van der Laan i njen suprug odgajali su na svojoj farmi u Africi leglo mladunaca. Mladunci su imali “potpunu slobodu” i često su bili hranjeni ljudskom rukom. No nikad se nisu istinski pripitomili. Sieuwke Bisleti piše: “Kad jednom potpuno odraste, leopard ode svojim putem. Lav će vam uvijek biti privržen i poslušan; leopard će vas uvijek prepoznati ali će sam odlučiti o tome kako će u datom trenutku reagirati.”
Na kraju su procijenili da je opasno dopustiti odraslim mladuncima da i dalje slobodno šetaju farmom. Odlučili su da ih vrate u divljinu. Je li to što su bili odgajani među prijateljski raspoloženim ljudima razmazilo mlade leoparde? Nimalo. Nakon tri dana od njihova puštanja na slobodu, jedan je mužjak viđen kako sjedi pored močvarne antilope koju je ubio.
Međutim, takav ograničen uspjeh u pripitomljavanju leoparda ne umanjuje vrijednost Izaijinog nadahnutog proročanstva o miru između leoparda i koze. Taj uzbudljiv događaj neće se odigrati zahvaljujući ljudskim naporima, već zahvaljujući božanskoj intervenciji. No Božja vladavina neće samo donijeti mir životinjskom svijetu. “Zemlja [će] biti puna poznanja Gospodinova”, prorekao je Izaija (Izaija 11:1-9). Stoga će čak i ljudi napustiti zvjersko ponašanje koje je dovelo do rata i razdora. Istovremeno će se promijeniti i stav ljudi prema životinjama. Nijedna životinja neće više biti žrtva obijesnog ubijanja. Niti će im čovjek otimati životni teritorij ili ugrožavati njihovu egzistenciju, jer će do tada Jehova već ‘pogubiti one koji zemlju pogubiše’ (Otkrivenje 11:18).