“U tome morate učestvovati!”

Od dopisnika Probudite se! iz Kolumbije

MLADI bračni par iz Missouria (Sjedinjene Države) objašnjava: “Prvi put smo čuli o Međunarodnom dobrovoljnom programu izgradnje ljeti 1988, kad su se naši prijatelji vratili sa svoje dodjele u podružnici Watch Tower Societya u Hondurasu, Srednja Amerika. ‘U tome morate učestvovati!’ rekli su puni oduševljenja.”

Spomenuti program izgradnje razvili su Jehovini svjedoci za izgradnju svojih podružnica širom svijeta. Da bi se osposobili, budući suradnici moraju najprije raditi primjerice u centrali Watch Tower Societya u Brooklynu, New York, gdje se procjenjuju njihove radne navike i sposobnosti. Stoga se suprug iz Missouria obratio Zajednici u Brooklynu, te se dobrovoljno stavio na raspolaganje da bi tamo radio neko vrijeme.

Dok je bio u centrali u Brooklynu, suprug se prijavio za suradnju u drugoj zemlji. Po povratku u Missouri, počeli su on i njegova žena štedjeti novac za očekivano putovanje. Nekoliko mjeseci kasnije stiglo je pismo s dodjelom. Trebali su ići u Kolumbiju, Južna Amerika!

Više od tisuću privremenih dobrovoljnih radnika snosilo je od 1987. do 1990. troškove svog putovanja u Kolumbiju da bi tamo za vrijeme od dva tjedna do dva mjeseca pomagali na izgradnji velike podružnice i tiskare Jehovinih svjedoka. Osim toga je oko 80 drugih dobrovoljnih radnika iz 14 različitih zemalja radilo više od godinu dana na izgradnji tog velikog projekta u Kolumbiji. Neki od tih na kraće ili duže vrijeme prijavljenih radnika pomagali su već ranije na izgradnji novih podružnica u zemljama kao što su Nigerija, Filipini, Gvajana, El Salvador, Gvatemala, Kostarika, Peru i Ekvador.

Dobrovoljnim radnicima koji dolaze u Kolumbiju kod doseljavanja i obavljanja carine pomažu njihovi domaćini. Tada ih automobilom voze do gradilišta u Facatativi, oko 50 kilometara sjeverozapadno od Bogote.

Usmjeravanje

Za tipične novopridošle prvi dan na gradilištu uključuje obilazak objekata i primanje uputstava o ponašanju kao članova građevinske ekipe. Većina međunarodnih građevinskih radnika — prošlih godina bilo ih je uvijek između 40 i 60 — stanuje u objektima koji su u blizini gradilišta.

Novi građevinski radnici dobiju uputstva s obzirom na raspored posla, pohađanje kršćanskih sastanaka, učešće u službi propovijedanja krajem tjedna i o tome kako trebaju brinuti za svoj smještajni prostor. Dobiju i informacije o pranju rublja, kao i učešću u jutarnjem programu razmatranja Biblije i onim što je s tim povezano.

Oni stanuju u udobnim sobama, obroci su topli i hranjivi i predano rublje brzo dobivaju natrag oprano i izglačano. Čak i medicinska njega stoji na raspolaganju ako je potrebna. Ništa nije propušteno kako bi dobrovoljnim radnicima bilo što udobnije.

Novopridošli su obično iznenađeni kad vide da je građevinski projekt mnogo veći nego što su očekivali. Na obronku koji se proteže do crnogorične šume na planini koja je u pozadini, stoje dvije peterokatne stambene zgrade u kojima se marljivo radi. Tamo će se konačno smjestiti do 250 članova kolumbijske podružnice, koji se nazivaju betelska obitelj. Tokom prošlih mjeseci novopridošli su vidjeli kako radnici postavljaju instalaciju za vodu i struju, te čelične armature za zidove.

Blagovaonica, u kojoj udobno sjedi 400 osoba, krajem tjedna prenatrpana je sa 600 ili više radnika kad dolaze mjesni dobrovoljci koji se sami poslužuju hranom. Izuzev nekoliko krajnjih dotjerivanja, blagovaonica je sada dovršena.

U veliku dvokatnu tvorničku zgradu uselio se već ekspedit i tiskarsko odjeljenje. Dok novopridošli razgledavaju drugi kat tvornice vodič im ponosno pokazuje veliki novi rotacioni tiskarski offset stroj Hantscho. Nekoliko članova tiskare u Brooklynu nadgledavalo je postavljanje, dok su drugi dobrovoljci revno pomagali.

Taj kompjutorski upravljan tiskarski stroj — težak 65 tona i dugačak 27 metara — jedan je od najboljih koji se danas može dobiti. Na njemu se sada tiska 38 000 primjeraka španjolskih brojeva časopisa Kula stražara i Probudite se! na sat, koji se raspačavaju u sjeverozapadnom djelu Južne Amerike. Više od 155 000 Jehovinih svjedoka u Kolumbiji, Venezueli, Panami, Ekvadoru i Peruu upravo su počeli primati časopise koji su tiskani na tom stroju — u četiri boje.

Mjesna pomoć

Mnogi dobrovoljci iz Kolumbije — i muškarci i žene — pomažu također na izgradnji. Ponosni su što grade, kako je zovu, svoju novu podružnicu. Neki od njih stanuju u privremenim objektima u blizini gradilišta, dok drugi svaki dan dolaze iz Bogote i drugih obližnjih gradova. Vikendima i praznicima dolazi dodatno između 50 i 150 dobrovoljnih radnika iz oko 100 skupština Bogote i okoline.

Jedan dobrovoljni građevinski radnik iz Kanade, koji ima iskustva u postavljanju čelične armature i montažnih zidova, zapazio je: “Mjesna braća revno uče, kvaliteta njihovog rada je ista, ako ne i bolja od onoga što se može vidjeti na komercijalnom gradilištu kod nas.”

Jedan radnik koji je od 1987. odgovoran za građevinske strojeve i zemljišne radove dodaje: “Imamo dobru grupu ljudi u koju je uključeno i nekoliko mjesne braće koja rade sa nama. Neki od njih su prije jedva znali voziti automobil, no postali su izvrsni upravitelji građevinskih strojeva.”

Niz mladih Kolumbijaca koji su redovito pomagali na izgradnji podnijeli su molbu za stalnu službu u betelskoj obitelji, koja će se uskoro znatno povećati. Drugi će pak nastaviti sa stalnom propovjedničkom službom u Kolumbiji. Svi su oni, služeći kao dobrovoljni građevinski radnici u atmosferi betelske obitelji, mnogo napredovali u svom duhovnom rastu.

Djelo koje se isplati

Tisuće njih koji su učestvovali u Međunarodnom dobrovoljnom programu izgradnje izjavili su da je to bio vrhunac njihova života. “To je nešto zaista posebno” rekao je jedan radnik iz Mississippia, SAD, o kolumbijskom projektu. “Ljudi to čine posebnim. Volio bih tako raditi stalno ako bi to bilo moguće. Graditi se može bilo gdje, no suradnja s braćom to čini drugačijim.” Dnevna suradnja rame uz rame s kršćanima koji ispoljavaju plodove Jehovinog duha toliko je drugačija od rada na svjetovnom poslu.

Vrijeme odlaska za privremene radnike obično dolazi svima prebrzo. Tu su zagrljaji i mnogo suza. Kako se često čuju oproštajne riječi: “Željeli bismo da možemo ostati duže.” “Tako rado bismo ostali!” Svi odlaze s dubokim cijenjenjem za međunarodno bratstvo Jehovinih svjedoka. Iskusili su i unaprijed osjetili kako će to biti kad se u budućnosti bude živjelo i radilo zajedno, proširujući Raj do krajeva zemlje.

Naravno, svi ne mogu učestvovati u ovom međunarodnom programu izgradnje. No, onima kojima to okolnosti dozvoljavaju otvaraju se velika nova i oduševljavajuća vrata mogućnosti u Međunarodnom dobrovoljnom programu izgradnje.