Lutrije — zašto su tako popularne?
ZAŠTO ljudi igraju lutriju? “To je zabavno”, rekla je predstavnica lutrijske komisije. Možda je tako, no glavni poziv je sigurno novac od nagrade. Gotovo svatko može za to upotrijebiti nešto dodatnog novca. A lutrije obećavaju mnogo novca. U današnjem neizvjesnom svijetu rastućih cijena, burzovnih slomova i besperspektivnih poslova, milijuni vjeruju da je za njih dobitak na lutriji jedini zamisliv način da postanu basnoslovno bogati.
Osim što su privlačne, lutrije nisu komplicirane i lako ih je igrati. Postoje mnogi oblici, kao što su Loto, brojevi i igre u kojima stružete papir da biste otkrili skriveni broj. Međutim, sve one sadrže dva obilježja. Kao prvo, igrači pobjeđuju kad se brojevi na njihovim listićima podudaraju sa onim koje izvuku organizatori. Kao drugo, nasuprot drugim oblicima kockanja, nije potrebna posebna vještina ili znanje da bi se pobijedilo. Dobiti ili izgubiti pitanje je čistog slučaja.
Ljudi igraju lutriju i zato što je lako kupiti listiće. Većina Amerikanaca može ih kupiti u obližnjoj trgovini mješovitom robom. Tamo gdje štand za lutriju nije u blizini, igrači se mogu okladiti preko pošte, telefona, teleksa ili telefaksa.
Što je novo u vezi lutrije?
Jesu li lutrije novijeg datuma? Nikako ne. Na svečanostima u starom Rimu, imperatori Neron i August su kao nagrade poklanjali robove i imanja. Jedna od prvih zapisanih nagrada u gotovini bila je vjerojatno ona koja je za lutriju isplaćena 1530. u Firenzi, u Italiji. U stoljećima koja su slijedila, igre na sreću su procvjetale Evropom. One su bujale i u ranoj povijesti Amerike, donoseći novac koji je pomogao financiranju Jamestowna, vojske i gradnji uglednih univerziteta, kao što su Harvard, Dartmouth, Yale i Columbia.
Međutim, u 19. stoljeću taj posao je zapao u poteškoće. Protivnici su govorili protiv masovnog kockanja i optuživali da su izvlačenja namještena. Lutrije su bile pune mita, potkupljivanja i miješanja u kriminal. Privatni organizatori nagomilali su si basnoslovne dobitke. Zbog toga su lutrije bile zabranjene u Sjedinjenim Državama, Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Je li to bio kraj priče? Očito nije. Lutrije su nastavile bujati drugdje — naprimjer u Italiji i Australiji. Španjolski kralj Carlos III je 1763. organizirao lutriju; njena moderna verzija bila je ozakonjena 1812. Zemlja za zemljom priključivala se pobjedničkoj strani lutrija. Francuska je 1933. ukinula zabranu i ustanovila Loterie nationale. U 1930-im je i Irska započela sa svojim čuvenim irskim bolničkim klađenjem. Japanski Takarakuji je započeo 1945. Britanija je odobrila sportsku prognozu i izvlačenje savezne nagrade, ustvari lutrije, iako bez naziva. A 1964. su se i Sjedinjene Države vratile tom poslu.
U 1970-im je sistem lutrije izmijenjen dvjema promjenama. Prva je bila uvođenje kompjutera povezanih sa terminalima na prodajnim mjestima. Sada je bilo moguće organizirati visoko tiražne i česte igre u kojima su igrači mogli sami izabrati svoje brojeve. Više nije bilo potrebno tjednima ili mjesecima čekati da se vidi tko je dobitnik; igrači su to mogli saznati istog dana, sata ili čak minute.
Druga promjena je bila uvođenje Lota, igre u kojoj nema velikih izgleda za dobitak. Ako se u Lotu ne izvuče glavni zgoditak, on se prenosi u sljedeće kolo. Zato glavna nagrada može narasti na milijune dolara. Loto je osjetno povećao prodaju, a posao je postao velik, zaista velik.
Privlačno organizatorima
Zbog čega vlade promiču kockanje? Jer je to lak način za stjecanje novca bez povećanja poreza. Dok prodajni automati za ubacivanje novca i ruleti kao nagradu vraćaju 95 posto novca koji se uloži u njih, igre na sreću ne vraćaju niti 50 posto. Primjerice, u Sjedinjenim Državama je 1988. oko 48 centi svakog dolara uloženog u lutriju isplaćeno u obliku nagrada, a 15 centi je otišlo na organiziranje, prodaju i administraciju. Ostalih 37 centi je uloženo u javni razvoj, obrazovanje, zdravstvo i pomoć starijima. Širom zemlje, to je iznosilo 7,2 milijardi dolara.
No, vlade ne organiziraju lutrije kako bi samo dobile novac. Ako ne uđu u taj posao, one mogu izgubiti novac. Njihovi građani mogu igrati negdje drugdje. Kad stoga jedna zemlja ili država započne s nekom lutrijom, njeni susjedi su pod pritiskom da učine to isto. Taj lavini sličan učinak očit je u Sjedinjenim Državama. U 1964. je bila samo jedna savezna igra na sreću; u 1989. bilo ih je 30.
Snovi o bogatstvu
Naravno, mnogi ljudi pokušavaju steći komad tog potrošačkog dolara. Kako onda organizatori uspijevaju uvjeriti javnost da im je korisno potrošiti novac na lutrije? Reklamiranjem! Nastupaju profesionalci u nagovaranju!
Ističe li reklama da će dio prihoda (iako mali) pomoći podupiranju obrazovanja ili omogućiti brigu za starije? Daleko od toga! To je rijetko spominjano. Umjesto toga, reklama ističe kako bi zabavno bilo dobiti milijune dolara. Slijedi nekoliko primjera:
◻ “Basnoslovni život Bogatih i slavnih može biti odmah vaš (...) ako igrate kanadski praznični multimilijunski LOTTO 6/49.”
◻ “LUTRIJA FLORIDE (...) obogatite se kroz najveću lutriju u Americi.”
◻ “Novac iz Njemačke — PRONAĐITE BLAGO i postanite milijunaš preko noći.”
Agresivna reklama? Upravo to! Napori da se utiša reklamu obično prestaju onda kad listići nisu prodani. Ustvari, organizatori se okreću još strastvenijim igrama i šire reklamu kako bi privukli nove igrače i zadržali stare koji su zainteresirani. Organizatori uvijek moraju ponuditi nešto što izgleda novim. Upravitelj lutrije u Oregonu, James Davey, je rekao: “Imamo teme za igre na sreću, organiziramo Olimpijade. Na Božić uvodimo prazničnu gotovinu. Pomoću sretnih zvijezda igramo na astrološke znakove ljudi. Otkrili smo da, ako u isto vrijeme uđete u dvije ili tri, četiri ili pet igara, prodavat ćete mnogo više listića.”
No, kudikamo najveća atrakcija je golemi jackpot. Kad u Lotu naraste glavna premija, kao što je to bio slučaj u Pennsylvaniji 1989, kad je dostigla 115 milijuna dolara, to postaje važna vijest. Ljudi se u panici razjure kako bi kupili listiće, što je jedan autor nazvao “kockarsko rastuće ludilo”. Uslijed histerije, čak i oni koji obično ne igraju igre na sreću posežu za svojim novcem.
[Okvir na stranici 6]
Groznica kockanja i religija
“Katolička crkva me naučila kockati. Bingo i ždrijebanje se uopće ne razlikuju od lutrija. Kad bi katolička crkva preuzela vodstvo i zaustavila sve vrste kockanja, razmotrio bih zamisao o uzdržavanju od igranja lutrije. Ako sam pohlepan, to je zato što je pohlepa gotovo sakrament u crkvi” (čitalac časopisu U.S. Catholic).
“Prema izvještaju o katoličkim župama univerziteta Notre Dame, poslije nedjeljne mise, drugi događaj po posjećenosti u katoličkim crkvama su tjedne igre bingo.” Međutim, mnogi svećenici tvrde da većina onih koji posjećuju igre bingo ne idu u crkvu (The Sunday Star-Ledger, New Jersey, SAD).
U međunarodnom izdanju španjolskog tjednika ABC pojavio se naslov “Sveti Pancras je donio sreću Madridu”. Članak je nastavio: “ ‘To je bio Sveti Pancras’, uzvikivala su neprestano dvojica namještenika na štandu za igre na sreću (...) gdje su prodali samo jedinu od serije igre 21515, ‘gordo’ [veliki] vrijednu 250 milijuna [pezeta, ili danas 2 500 000 dolara], koja je bila raspačana u Madridu. [Namještenici] su priznali da su se molili svecu, čiji je kip pokrovitelj njihove crkve i preko kojeg su stavili izdanak peršina, kako bi im sreća bila naklonjena u prodavanju božićnog ‘gordoa’.”
“Pokušavajući pronaći načine da objasne svoju sreću, stariji pobjednici su skloni vjerovati da su ih Bog i sudbina izabrali da dobiju novac. (...) ‘Mi želimo vjerovati da su sreća i nesreća dovedeni u vezu s nečim, da nisu slučajnost’, rekao je profesor psihologije na Univerzitetu Miami. ‘A čime ih se može dovesti u vezu ako ne s Bogom?’ ” (New York Times).
Što Biblija kaže o sreći? Jehova je nevjernima u Izraelu rekao: “A vi ste ti, što ste napustili Jehovu, zaboravili moju svetu goru, koji postavljate stol bogu Sreće i izmiješano vino postavljate bogu Sudbine” (Izaija 65:11, New World Translation).
Koliko od relativno malo pobjednika zastane da razmisli kako se njegova osamljena sreća temelji na nesreći milijuna gubitnika? Odražava li kockanje na bilo koji način ‘ljubav do bližnjega’? Je li razumno ili biblijski smatrati da bi se Suvereni Gospodar svemira upleo u tako sebične poroke kao što je kockanje? (Matej 22:39).