Lutrije — tko dobiva? Tko gubi?
OSNOVNI razlog za vladine lutrije je taj što one donose vladi milijune dolara, novac koji bi se inače mogao dobiti vjerojatno samo povećavanjem poreza. ‘A kako je to samo lako!’ kažu organizatori. To je poput poreza koji se ne zahtijeva ni od koga; plaća se dobrovoljno. Ustvari, ljudi su željni platiti; oni čekaju u redu da plate!
No, koje su neke optužbe protiv lutrija?
Jedna je da su oglasi u vezi igara na sreću često neobavještajni i samo puka obmana. Oni promiču zamisao da ćete dobiti. Tipičan je oglas za jednu kanadsku igru na sreću koji navodi: “Mi omogućujemo da (...) DOBIJETE!!”
No, koliko je lako dobiti? Alie igra lutriju u Njemačkoj. Oglas pretjeruje: “Vaše šanse za dobitak su nevjerojatne.” Ipak, Alie jadikuje: “Igrao sam igru deset godina, i nikad nisam dobio ništa. I ne znam nikoga tko je dobio bilo što.”
Na svakog velikog dobitnika, postoje milijuni poput Alia, gubitnika koji iz tjedna u tjedan ulažu svoj novac, ali ne dobivaju ništa zauzvrat. Oni koji u Sjedinjenim Državama dobiju 1. milijun dolara iznose 0,000008 posto od 97 milijuna tamošnjih igrača igara na sreću.
Izgledi da se dobije glavna nagrada nisu viši od jedan prema milijun (grubo rečeno, kao izgledi da netko bude pogođen munjom); oni mogu biti jedan prema više milijuna. Naprimjer, kad je postalo jasno da se jackpot povećao, bilo je prodano više listića, a izgledi na dobitak na lotu u New Yorku skočili su sa 1 prema 6 milijuna na 1 prema 12,9 milijuna!
Stoga nije čudno što ljudi optužuju lutrije zbog nagovaranja neopreznih kupaca koji zaboravljaju na ogromne izglede koji su protiv njih. Dr. Valerie Lorenz, direktor Američkog nacionalnog centra za patološko kockanje jednostavno navodi: “Lutrije? Onaj koji se kladi na njih najveći je naivčina. Izgledi su tako prekomjerno protiv tebe.”
A što ako dobijete milijun dolara? Želite ih dobiti sve. Nakon što poreznik uzme svoj dio, pobjednik u Sjedinjenim Državama dobiva kroz 20 godina svake godine 35 000 dolara. To iznosi 700 000 dolara, čija vrijednost bude nadalje umanjena inflacijom u tih 20 godina.
Učinak na siromašne
Još jedna kritika je da su veliki potrošači siromašni, posljednji koji su u mogućnosti dozvoliti si to. Organizatori igara na sreću tvrde da to nije točno, da su igre na sreću popularnije među ljudima sa srednjim primanjima. Igre na sreću su dobrovoljne, kažu oni; nitko nije prinuđen da igra. Međutim, reklame hotimično potpiruju želje igrača, a mnogi od njih su siromašni. Blagajnik u trgovini sa popustom u Floridi je rekao: “Imamo određenu grupu ljudi koju viđamo svakog tjedna. Neki kupuju 10 listića svakog dana. Neki kupuju 100 svakog tjedna. Oni nemaju novaca za hranu, ali igraju loto.”
U nekim nerazvijenijim zemljama situacija je još gora. Nedavno je vlada Indonezije ponovo ispitala svoju nogometnu lutriju Porkas kad su mediji izvijestili da su cijela sela postala “luda za Porkasom”. Časopis Asiaweek izvještava: “[Indonezijske] novine su pune strašnih izvještaja: ljudi tuku svoje žene ili djecu; djeca kradu novac od svojih roditelja; djeca troše teško zarađeni novac namijenjen za školarinu — sve za Porkas.”
Bujanjem lutrija širom svijeta, sve se više i više ljudi poziva na kockanje. Neki, ne samo siromašni, postaju prisilni kockari — lutrijski ovisnici. Arnie Wexler vodi Savjetovalište za prinudno kockanje u New Jerseyu, SAD. On kaže: “Zakonodavci misle da su pronašli bezbolan, lak način za dobivanje novca, dok ustvari uništavaju brojne obitelji, i brojna zaposlenja, i brojna ljudska bića, i brojne živote.”
Pitanje vrijednosti
Još jedna velika briga je što su vladine igre na sreću promijenile stav ljudi prema kockanju. Današnje igre na sreću kojima upravlja država, “Play 3” ili “Lucky numbers”, nude izglede jedan prema tisuću, ali kao novčanu nagradu vraćaju samo 50 posto. Prije nego je vlada ušla u taj posao, igra je bila “loša”, protuzakonita smicalica, porok. Danas se ista igra naziva zabavom, činom građanske odgovornosti!
Naravno, važna razlika između nezakonite lutrije i vladinih lutrija je u tome što zarada ide za podupiranje vladinih projekata, umjesto u džepove kriminalaca. Bilo kako bilo, mnogi promatrači su zabrinuti zbog utjecaja lutrija na moralne vrijednosti društva, za koje su navodno od koristi.
To je zbog toga što lutrije pothranjuju nadu i sklonost da se postane bogat bez naprezanja. Paul Dworin, izdavač lista Gaming and Wagering Business, je rekao: “Država je ranije govorila da će ti biti dobro ako radiš naporno. Danas kaže: ‘Kupi listić i bit ćeš milijunaš.’ To je za državu čudna poruka.” A George Will je pisao u Newsweeku: “Mnogo ljudi vjeruje u važnost sreće, šanse, slučajnosti, sudbine, malo ih vjeruje u važnost ozbiljnih vrlina kao što su radinost, štedljivost, uzdržavanje od zadovoljstva, marljivost.”
Još jedno shvaćanje, glavno za ljudsko društvo, je sljedeće: Pojedinci ne bi trebali nastojati izvući korist iz nesreće drugih. Međutim, organizatori igara na sreću promiču gledište da je ispravno da pojedinac stječe dobit i zadovoljstvo kroz gubitke drugih. Takvo razmišljanje je sebično; time se prezire biblijski savjet: “Ti moraš ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe” (Matej 22:39, NW).
Unatoč mnogim glasovima protivljenja, lutrije se nastavljaju dramatično širiti cijelom Zemljom. Posjetitelj u zapadnoj Africi je primijetio stotine ljudi okupljenih oko zdanja državne lutrije. “Zašto svi ovi ljudi rasipaju svoj novac na lutrije”, pitao je on mještanina, primjećujući: “Posebno zato što su siromašni?”
“Prijatelju, oni igraju lutrije zato što im to pruža nadu”, odgovorio je mještanin. “To je za mnoge od njih jedina nada koju imaju u životu.”
No, je li dobitak na lutriji stvarna nada? To je mnogo prije zavaravanje, iluzija, nevjerojatan san. Savjestan kršćanin sigurno neće rasipati svoje vrijeme i prihode na uzaludnu težnju za kockarskim bogatstvom. Koliko li je bolje slijediti savjet apostola Pavla, koji je pisao da razumni ljudi “ne polažu svoju nadu u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam daje bogato svega za uživanje” (1. Timoteju 6:17, NW).
[Istaknuta misao na stranici 8]
“Zakonodavci misle da su pronašli bezbolan, lak način za dobivanje novca, dok ustvari uništavaju brojne obitelji, i brojna zaposlenja, i brojna ljudska bića, i brojne živote”
[Okvir na stranici 9]
Najbolji savjeti za kockare
“Nema hladnijeg osmjeha od onoga kojim vlasnik kladionice pozdravlja pobjedničku mušteriju. (...) Rijetki su kladioničari koji će braniti kladitelju [kockaru] da to više ne čini zato što previše izgubi. (...) Zapamtite i to da su uspješni kladitelji isto tako rijetki kao i propali kladioničari” (Graham Rock, The Times, London).
“Zajamčeni jackpot od 45 milijuna dolara u izvlačenju večerašnjeg lota najveći je u povijesti države New York. Ali izgledi da se dobije sa jednim dolarom su 12 913 582 prema 1” (The New York Times).
“Bezumnik i njegov novac brzo će biti razdvojeni.” Izreka aktualna od 16. stoljeća (Familiar Quotations, od Johna Bartletta).
“Kockaru, nemoj se radovati; tko god danas pobijedi sutra gubi” (španjolska poslovica).