Izbijanje kolere — zapadnoafrički dnevnik

Od dopisnika časopisa Probudite se! iz Zapadne Afrike.

PROSINAC: Jedna starija žena bila je prva žrtva. Prvi simptom bio je rijedak i čest proljev. Slijedilo je povraćanje. Dobila je grčeve u predjelu bedara i u trbuhu. Disanje je postalo ubrzano i površno, koža joj se naborala a oči su utonule u očne šupljine. Četrdeset osam sati kasnije bila je mrtva.

Sljedeći dan bila je pogođena druga osoba u istoj kući, potom još jedna. Zatim su oboljeli neki susjedi. Bolest se počela pojavljivati u obližnjim selima i gradovima. Priča je bila ista — proljev, povraćanje i u trećini slučajeva smrt.

Pasteurov institut je ispitao uzorke stolice i potvrdio najgore bojazni medicinskih eksperata. To je bila bolest koja je u posljednjih 25 godina mučila 93 nacije, bolest tako smrtonosna da i njeno samo ime izaziva strah: kolera!

U glavnom gradu jedne zapadnoafričke zemlje bio sam svjedokom drame, prateći izbijanje te strašne bolesti. Slijedi dnevnik događaja te godine.

“Ne treba se bojati”

13. veljače: Usred rastućih glasina, novine donose vijest na naslovnoj stranici: “Proljev: 70 mrtvih ali kriza se stišava.” Članak uvjerava svoje čitatelje da se “ne treba bojati izbijanja kolere”.

25. travnja: Pitam dr. L. Bakku,a pedijatra i rukovodioca nacionalnog programa kontrole dijareičnih bolesti, jesu li stalne glasine o koleri istinite. “Istinite su”, kaže. “Kolera je prisutna i široko rasprostranjena. Od 13 pokrajina, 10 ih je zahvaćeno kolerom.”

Pitam za masovno cijepljenje ljudi. “Mi nećemo cijepiti ljude”, rekao je. “To mnogo ne pomaže niti u prevenciji niti u kontroli epidemije. Sadašnja cjepiva su djelotvorna samo tri do šest mjeseci.”

“Hoćete li time reći da cjepiva nisu od koristi u suzbijanju izbijanja kolere?” pitam.

“Ne, to je stav Svjetske zdravstvene organizacije.”

“Jeste li vi cijepljeni?”

“Ne. A bio sam u mnogim područjima gdje je kolera i liječio mnoge pacijente sa kolerom.”

Dr. Bakka objašnjava da je kolera uzrokovana određenom vrstom vibriona, ili bakterije, koji dolazi u tijelo putem zaražene hrane ili vode. Vibrioni se tada sakupljaju u crijevima, gdje se množe i proizvode otrovnu supstancu koja uzrokuje proljev i povraćanje. Ti vibrioni mogu tada doći u pitku vodu ili na hranu zaraženu neopranim rukama — i bolest se dalje širi.

Pokazujući na svoja usta, liječnik kaže: “Važna stvar je što ulazi ovdje.” Kaže se: “Možeš jesti koleru, a možeš je i piti, ali ne možeš je uhvatiti!”

Da li je moguće da bolest pogodi glavni grad? “Već je tu”, kaže Bakka. “Danas smo u bolnicu primili pet slučajeva.”

7. svibnja: Preopterećena bolnica je loše opremljena za svladavanje epidemije kolere. Pacijenti sa kolerom izolirani su u velikoj prostoriji sa betonskim podom i jednim jedinim stropnim ventilatorom. Zahodi su predaleko da bi bili korišteni, pa se izmetine odlažu u bolničke noćne posude i plastična vedra, te bivaju dezinficirane prije konačnog odstranjenja. Tamo je sada 12 pacijenata — muškaraca, žena i dva djeteta. Svi izgledaju iscrpljeno i jadno.

Oboljeli leže na drvenim klupama. Nema kreveta, nema bolničkih obroka, nema privatnih soba. Ipak, nitko se ne žali. Tim oslabjelim i zgrčenim žrtvama nudi se život, život u obliku litrenih plastičnih vrećica s oznakom “Ringerov laktat”. To je otopina koja se daje intravenozno.

Saznajem da kolera ubija dehidracijom. Tijelo gubi životovažne tekućine i neophodne soli kroz povraćanje i proljev, te se osuši i umire. Laktatna infuzija služi rehidraciji, ili nadomještanju i zadržavanju tih tekućina dok proljev i povraćanje ne prestanu — obično unutar nekoliko dana. Lijek tetraciklin uništava vibrione i skraćuje trajanje bolesti.

Stižu vijesti

29. svibnja: Britanski radio emitira vijest da je kolera usmrtila između 300 i 600 osoba u toj zemlji. Poznam jednu žrtvu. Kada je otac otišao na posao, njegov mali sin veselo se igrao. Kada je navečer došao kući, dječak je bio mrtav.

Danas poslijepodne lokalna podružnica Jehovinih svjedoka odlučila je poslati obavijest svakoj skupštini u zemlji, objašnjavajući kako se štititi od bolesti.

2. lipnja: Kreveti pokriveni plastičnim plahtama sada su otpremljeni u odjel kolere. Svaki dan stiže desetak novih pacijenata. Za one koji stižu u stanju šoka i ne mogu piti ORS (Oralne rehidracione soli) rješenje su laktatne infuzije, obično tri ili četiri litre u prvom satu.b Nakon dan-dva bivaju otpušteni. U lakšim slučajevima se daje ORS i pacijente se nakon nekoliko sati šalje kući.

Isporuke Ringerova laktata i paketa s ORS-om pritječu u zemlju te bivaju hitno otpremljene u provincijske zdravstvene centre, gdje je sada potreba veća nego u gradu. Već je razdijeljeno preko 600 000 paketa ORS-a. Vlada je osigurala vozila za prijevoz liječničkih timova i isporuka u zatečena područja. Radio-emisije i leci obavještavaju javnost kako mogu izbjeći navlačenje bolesti i što učiniti ako se pojave simptomi. Automobili s razglasom patroliraju glavnim gradom i prenose istu poruku.

10. lipnja: Broj primljenih na odjel kolere naglo je dostigao vrhunac od 71 osobe. U bolnici radi sada 15 bolničarki. Rođaci pacijenata surađuju s njima u brizi za oboljele. Prostorija je puna — po dvije osobe na jednom krevetu. Neki pacijenti leže na podu.

Ljudi stižu noseći svoje bolesne na leđima. Neki su trebali pješačiti kilometrima i uprljani su izmetom. Njihove oči govore: ‘Možete li spasiti život mog djeteta (...) mog brata (...) moje majke?’

21. lipnja: Tisak javlja: “Ministarstvo zdravlja (...) želi uvjeriti široku javnost da nema potrebe za uzbunu ili paniku.” No, ljudi su ipak uznemireni! Postoje izvještaji da su stvorene velike zalihe Ringerovog laktata. Vozači taksija enormno povisuju cijene za prijevoz pacijenata oboljelih od kolere do bolnice — ako ih uopće primaju. Prolazeći pored klinike za koleru dok idu u školu, djeca rukama pokrivaju usta i noseve. Neki ljudi su nerazboriti te uzimaju svakodnevno tetraciklin, nadajući se da će ih to sačuvati od bolesti.

Razgovaram s Alafiom, koja uči za medicinsku sestru u bolnici. Ona je očito uzrujana. “Jedna od kuharica u našem domu pogođena je kolerom!” uzviknula je ona. “Neke medicinske sestre su uzele godišnji odmor kako bi izbjegle suočiti se sa izbijanjem kolere.”

Ali ne bježe svi od pomaganja drugima da se izliječe. Susan Johnson je upraviteljica jedne klinike za koleru. Iako je obično vesela osoba, danas se vidi da je prenapeta. Kad sam ušao na odjel, rođak jednog pacijenta uzeo je papirnatu čašu i uronio je u posudu s čistom vodom. “Nemojte svoje ruke uranjati tamo!” prasne Susan. “Bolest se širi putem zaražene vode!” Gledajući me frustrirano kaže: “Oni jednostavno ne razumiju.”

Bitka se nastavlja do iznemoglosti

1. rujna: Sada je diljem zemlje službeno izviješteno 10 200 slučajeva i 796 mrtvih. Do većine smrtnih slučajeva je došlo kad žrtve nisu primile medicinski tretman, ili ga nisu primile dovoljno brzo.

Od 3 341 pacijenta primljenog na ovdašnju kliniku, samo je jedan od 93 umro. Većina njih je već bila na samrti dok su bili unošeni. Neki su bili bez svijesti zbog uznapredovale dehidracije. U tom stadiju krv postaje gusta i crna, a vene pucaju. Kao hitna mjera, Ringerov laktat se infudira direktno u vratnu venu ili bedrenu arteriju.

30. prosinca: Navala kolere se smanjuje. Otprilike 14 000 ljudi je pogođeno, a 1 213 ih je umrlo. To je ironično. Liječnici znaju što uzrokuje koleru, kako se ona širi i kako spasiti živote žrtava. Ali pobjeda nad njom je daleko. Ljudska bespomoćnost u prevenciji takvih epidemija dramatično naglašava značaj Isusovog proročanstva da će “pošasti” biti obilježje ovih ‘posljednjih dana’ (Luka 21:11; 2. Timoteju 3:1-5).

Pokazao sam dr. S. Hardingu ključnu stvar tijekom te epidemije, citat iz Biblije, Izaiju 33:24. Tu se proriče vrijeme kada “niko od stanovnika neće reći: bolestan sam”. Pažljivo je pogledao citat i rekao: “Ako Biblija tako kaže, to mora biti istina.” Zaista, to i jest istina! A kakvo će tek biti olakšanje kad se to proročanstvo konačno ispuni!

[Bilješke]

[Okvir na stranici 22]

Kad izbije kolera!

Pitka voda je glavni izvor zaraze kolerom. Klice odgovorne za koleru dolaze iz ljudskog izmeta i ulaze u vodu za piće zbog pomanjkanja higijene. Pijemo li tu zagađenu vodu ili ako smo u doticaju s njom, može doći do infekcije. Glavni simptom kolere je proljev. To dovodi do gubitka tekućine, što često rezultira šokom, čak i smrću. Da spriječite zarazu kolerom:

1. Koristite samo prokuhanu, čistu ili obrađenu vodu.

2. Perite ruke sapunom i vodom prije rukovanja hranom i prije jela.

3. Pokrivajte hranu da biste je zaštitili od muha.

4. Perite sirovu hranu čistom ili obrađenom vodom.

5. Koristite toalete ili druga mjesta daleko od izvora, rijeka i potoka — ne otvorena mjesta.

6. Ako se pojavi infekcija, požurite s pacijentom do liječnika ili u zdravstveni centar.

Izvor: Svjetska zdravstvena organizacija

[Zahvala na stranici 21]

WHO fotografija J. Abcedea