Moć ogovaranja
SAMOUBOJSTVO mlade žene šokiralo je mirni engleski gradić. Još je uzbudljiviji bio zaključak službene istrage: ‘Ubilo ju je isprazno ogovaranje!’ Očito je ime mlade žene, njen ugled i konačno njen život bio uništen gradskim zlobnim praznim naklapanjem (Rumor and Gossip — The Social Psychology of Hearsay, od Ralpha L. Rosnowa i Geryja Alana Finea).
Iako su posljedice rijetko tako tragične, ogovaranje nesumnjivo ima strašnu moć. S jedne strane, može ga se smatrati načinom izmjene upotrebljivih informacija. S druge strane, ono može biti odgovorno za državni nemir, raspad obitelji, uništenje karijere.
Ogovaranje je okrivljeno za besane noći, tugu i lošu probavu. A nesumnjivo je i kod vas ponekad prouzročilo neku osobnu bol. Ustvari, pisac William M. Jones upozorava da u poslovnom svijetu “morate prihvatiti mogućnost da će vam netko u vašoj karijeri pokušati zabosti nož u leđa”.
Na negativno ogovaranje se gotovo svugdje gleda sa negodovanjem. Među Seminola Indijancima u Sjedinjenim Državama “govorenje lošeg o nekome” stavlja se na isti nivo kao i laganje i krađa. U jednoj afričkoj zajednici brbljivci riskiraju da im odrežu usne ili, što je još gore, riskiraju pogubljenje! Zaista, kroz povijest su bile poduzimane mjere da se obuzda ogovaranje.
Između 15. i 18. stoljeća u Engleskoj, Njemačkoj i kasnije u Sjedinjenim Državama, u narodu su bile korištene takozvane stolice za kažnjavanje, da bi se pokušalo posramiti ogovarače kako bi napustili svoje štetno brbljanje. Onaj koji bi bio proglašen krivim za uvredu, bio bi privezan za stolicu i više puta uronjen u vodu.
Iako je stolica za kažnjavanje davno izašla iz upotrebe kao i stup sramote i klade, rat protiv ogovaranja vodi se i u naše vrijeme. Naprimjer, tijekom 1960-ih u Sjedinjenim Državama osnovani su tzv. centri za kontrolu glasina kako bi odgovorili na glasine koje su mogle biti štetne za vladine djelatnosti. Slične službe djelovale su u Sjevernoj Irskoj i Engleskoj. Bili su doneseni zakoni za suzbijanje ogovaranja koje je usmjereno nanošenju ekonomske štete nekim financijskim institucijama.
Usprkos takvim naporima, ogovaranje i dalje postoji. Ono je živo i cvjeta. Ni zakon ni bilo koja druga ljudska metoda nije uspjela iskorijeniti njegovu razornu moć. Ogovaranje je posvuda. Postoji ogovaranje u susjedstvu, ogovaranje u uredu, ogovaranje u trgovini, ogovaranje na zabavi, obiteljsko ogovaranje. Ono nadilazi sve kulture, rase i civilizacije i cvjeta na svakom nivou društva. Jedan stručnjak je rekao: “Ogovaranje je tako uobičajeno, gotovo poput disanja.” Također je rekao: ‘Ono je duboko u ljudskoj prirodi.’
Zaista, ogovaranje često otkriva vrlo tamnu stranu ljudske prirode, stranu koja uživa u narušavanju ugleda, iskrivljavanju istine i uništavanju životâ. Ipak, ogovaranje nije po sebi zlo. Postoji i pozitivna strana neobaveznog razgovora. A znati gdje povući crtu između štetnog i neškodljivog ogovaranja ključ je da se izbjegne druge učiniti žrtvom — a i da sami ne postanemo žrtvom.
[Slika na stranici 4]
Korištenje stolice za kažnjavanje bio je jedan od načina na koji su se mjesne vlasti pokušale boriti protiv ogovarača
[Zahvala]
Historical Pictures Service