Uzrok je u čeljusti — veliki varalica

LARRY je mislio da će poludjeti. Već je sedam mjeseci stalno čuo glasno zvonjenje i zujanje. Išao je kod internista i kod specijalista za uši. No, nijedan nije mogao otkriti uzrok njegovog problema.

Robert je potrošio preko 3 000 američkih dolara da bi izliječio svoju očajnu glavobolju. “Išao sam kod specijalista, u razne bolnice u okolici (...) prošao sve moguće pretrage”, rekao je. Liječnici su prepisivali lijekove protiv bolova i za opuštanje mišića, no glavobolja je ostala.

Paulina je godinama trpjela mučnu zubobolju. Njen zubar nije našao ništa što ne bi bilo u redu s njenim zubima i uputio je liječniku. Liječnik ju je ponovo uputio zubaru koji joj je izvadio zub. Držeći zub kliještima prema svjetlu, zubar je rekao: “Ovaj je zub potpuno zdrav.” Kako je anestezija popuštala, bolovi su opet počeli.

Iako su simptomi ove tri osobe bili različiti, ipak su imale istu bolest. Samo u Sjedinjenim Državama je njome pogođeno preko deset milijuna osoba. Budući da liči mnogim drugim bolestima, dobila je nadimak “Veliki varalica”. Mnoge njene žrtve ne znaju da je imaju. Većina njih možda još nije ni čula za nju.

To se oboljenje zove sindrom temporomandibularnog zgloba ili sindrom čeljusnog zgloba.a Pored gore navedenih problema taj sindrom može uzrokovati i upalu čeljusnih mišića, bolove lica, vrata, ramena, očiju, sinusa, vrtoglavicu i čak i gubitak sluha. Zbog tako različitih simptoma, bolest se često neispravno dijagnosticira ili se uopće ne dijagnosticira. Mnogi idu od liječnika do liječnika, od specijalista do specijalista, a da se ne mogu riješiti svojih bolova. Neki se, u očaju, obraćaju psihijatrima, dok drugi gutaju lijekove protiv bolova. No, mnogo je bolje potražiti vještog zubara. On vjerojatno može donijeti olakšanje — olakšanje koje je često bezbolno i trajno.

Raskrinkani varalica

Razmotrimo pobliže narav bolesti. Čeljusni zglobovi (svaki od nas ima dva) spajaju donju čeljust, ili mandibulu, s lubanjom. Ti nam zglobovi omogućuju da pomičemo čeljust gore-dolje, naprijed-nazad, pa čak i lijevo-desno. Oni se pokreću kad god govorimo, žvačemo, zijevamo, gutamo ili se smijemo. Čeljusni zglobovi rade uz složeni, uzajamno povezani sustav ligamenata, kostiju, mišića, živaca i krvnih žila. Kod većine ljudi sve to skladno surađuje bez ikakvih problema.

Međutim, ako je čeljust deformirana, može doći do mučnih bolova. Situaciju se može usporediti s time da se metar i osamdeset centimetara visokog čovjeka prisili da stoji u sobi koja je visoka samo metar i sedamdesetpet. On će možda jedno vrijeme stajati u nagnutom položaju bez neugodnosti, no s vremenom bol može postati sve mučnijom. Slično je kad čeljust nije u svom ispravnom anatomskom položaju, mišići su pod stalnim opterećenjem. Posljedice su iste kao kad visoki čovjek stoji pod niskim stropom — bolovi.

Američko udruženje koje se bavi poremećajima ravnoteže kaže da čeljusni zglobovi, ako su u neispravnom položaju, mogu stvarati “najgori fizički pritisak, budući da ne postoji mogućnost da se tijelo rastereti”. Za razliku od ozlijeđenih udova koje se može staviti u položaj mirovanja, čeljusni zglobovi i povezani mišići stalno su u pokretu, dan i noć.

Objašnjavajući posljedice takvog stalnog opterećenja tih zglobova i mišića, njujorški zubar Harold Gelb, stručnjak za teškoće sindroma čeljusnog zgloba, pisao je: “Opterećenjem se već nategnuti mišići glave, vrata i ramena ukoče. Cirkulacija se u tim mišićima smanjuje zbog njihove nategnutosti i kada je cirkulacija nedovoljna, skupljaju se otpadne tvari u tijelu i stvaraju nadražajne točke u tkivu. Nadražajne točke mogu isijavati bol u bilo kojem dijelu tijela; ona u ramenu može uzrokovati jake bolove jedne strane glave, nalik migrenama. (...) Budući da se najjače opterećenje zbog deformacije čeljusti usredotočuje na tkivo glave, vrata i ramena, većina simptoma se pojavljuje u tom području.”

Koji su uzroci sindroma čeljusnih zglobova?

No kako uopće dolazi do deformacije čeljusnih zglobova? Ponekad je to posljedica ozljede glave, vrata ili čeljusti. Neispravne navike žvakanja ili gutanja mogu također biti odgovorne. Najčešći razlog je, međutim, anomalija ugriza, položaj u kojem se gornji i donji zubi ne sastaju ispravno.

Često se škodljivim navikama kao što je škripanje ili škrgutanje zubima, stiskanje lule među zube, žvakanje olovaka ili pera pogoršavaju deformacije čeljusnih zglobova. I loše držanje tijela može pogoršati deformaciju, primjerice iskrivljeno sjedenje za pisaćim stolom ili navika naslanjanja brade na ruku.

Američko udruženje zubara objašnjava da su, ako čeljusni mišići i zglobovi ne mogu pravilno surađivati, posljedica toga često ukočeni mišići. Ukočeni mišići prouzročuju bolove, osjetljivost i oštećenje tkiva. S vremenom se oštećuju i sami zglobovi i mišići, tako da je njihova sposobnost da ispravno rade još više ometana. To vodi do veće ukočenosti, većih bolova i većih oštećenja.

Što možete učiniti

Kako se mogu ublažiti bolovi uslijed deformacije čeljusnih zglobova? Ponekad će vlažni i vrući oblozi na lice ublažiti bol. Lijekovi mogu u nekim slučajevima također pomoći, no to su u najboljem slučaju samo kratkotrajna rješenja. Trajno izlječenje općenito zahtijeva ispravljanje loših navika koje opterećuju čeljusne zglobove i s njima povezane ligamente, mišiće, živce i drugo. To može uključivati i namještanje čeljusti u ispravan položaj.

Naročito je štetna navika stiskanje ili škripanje zubima. U pravilu bi zubi trebali, osim kod žvakanja ili gutanja, biti malo otvoreni. Međutim, više od 40 posto onih koji pate od bolova zbog deformacije čeljusnih zglobova imaju naviku stiskati zube tada kad bi trebali biti rastavljeni, naročito noću dok spavaju. Obično je navika stiskanja zuba ili reakcija na emocionalno opterećenje ili na anomaliju ugriza.

Što se, dakle, može učiniti protiv stiskanja? Neki su uspjeli prekinuti s tom navikom tako što su smanjili ili uklonili emocionalnu napetost koja ju je uzrokovala. Zubari su pomogli drugima tako što su preko zuba namjestili ugriznu ploču (pregradnu udlagu) koja suzbija štetno djelovanje stiskanja zuba. Ta plastična naprava, koju se obično nosi noću, sprečava neispravno sastajanje zuba. Nošenje te naprave često odmah donosi olakšanje.

Ima i drugih mogućnosti kako se može smanjiti napetost u čeljusti. Izbjegavajte naslanjanje brade na ruku. Nemojte iskrivljeno sjedjeti za pisaćim stolom i nemojte držati telefon bradom na ramenu. Pomičite čeljust opušteno i kontrolirano. I nemojte grickati olovke ili pera.

Što može učiniti vaš zubar

Ako ste već oboljeli od temporomandibularnog sindroma, vjerojatno ćete trebati zubarsko liječenje. Budući da je položaj zuba kod zatvorenih usta odlučujuć za položaj čeljusti, zubar će pokušati ispraviti ugriz. To radi tako da određene zube obrusi a druge možda nadogradi — postupak nazvan ujednačavanje (ekvilibriranje). To omogućuje čeljusti zauzeti ispravan i ugodan položaj. Ujednačavanje zahtijeva vrijeme i spretnost zubara, no za pacijenta je većinom bezbolno.

Rezultati su često začuđujući. Robert, koji se spominje na početku, dao je svoj ugriz korigirati na taj način. “Najednom sam se osjećao kao da imam u ustima sve nove zube”, rekao je. “A najbolje od svega je da nemam više glavobolju.” Netko drugi je uskliknuo: “Osjećam kao da imam posve nova usta!”

No, usprkos uspješnom liječenju onih koji imaju temporomandibularni sindrom, postoji još mnogo toga što nije razjašnjeno. Primjerice, što je pravi uzrok simptoma? I zašto ponekad oni koji imaju teške deformacije čeljusti ne pate, dok drugi sa neznatnim deformacijama imaju teške bolove? Je li osobnost razlog? Ili, kako se bol točno prenosi s jednog dijela tijela na drugi?

Odgovore na ta i druga pitanja istražuju i o njima raspravljaju stomatolozi. Ipak, postoji Netko tko potpuno razumije sve djelovanje i složenost ljudskog tijela. On je obećao da će dokončati svu nesavršenost koja ljudima prouzročuje bol i patnje (Otkrivenje 21:4).

Zašto ne biste u međuvremenu, ako mislite da imate temporomandibularni sindrom, posjetili zubara koji pozna tog velikog varalicu? On ili ona će vam možda moći pomoći.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 22]

Je li vaša čeljust u neispravnom položaju?

Ako na sljedeća pitanja odgovorite sa da, to je vjerojatno slučaj.

1. Položite prste na lice neposredno ispred svakog uha gdje možete osjetiti čeljusne zglobove. Sada otvarajte i zatvarajte usta nekoliko puta. Primjećujete li škljocanje, pucketanje ili praskanje u zglobovima?

2. Zatim, metnite vrhove svojih malih prsta blago u uši i pritisnite ih naprijed prema prednjem djelu uha. Ponovo otvarajte i zatvarajte usta. Kod toga biste trebali osjetiti kako čeljusna kost pritiskuje prste. Primjećujete li na jednoj strani veći pritisak nego na drugoj? Zadaje li to bol?

3. Imate li ponekad poteškoće kod otvaranja usta ili vas boli kad ih široko otvorite?

4. Je li vaša čeljust, lice ili mjesto oko ušiju osjetljivo ili vas boli?

5. Imate li bolove kad žvačete ili zijevate?

6. Stišćete li zube ili škripite zubima dok spavate? (Znak toga je bol ili malaksalost čeljusti kad se probudite.)

7. Je li vaša čeljust češće ukočena tako da ne možete otvoriti ili zatvoriti usta?