Otkazi — noćna mora namještenika

“To me pogodilo poput tone cigala. Bila sam šokirana.” Upraviteljica za komunikaciju, stara 44 godine.

“To je strašan udarac vašem samopouzdanju. Osjećate se bezvrijednim.” Šef financija, star 38 godina.

“Kakvu smo to ekonomiju stvorili koja žrtvuje ljude u naponu snage?” Rukovodilac u tekstilnoj industriji, star 47 godina.

KOJE su iskustvo dijelile ove osobe? Sve su prošle kroz bolno iskustvo otpuštanja s posla.

Pogledajmo ponovo na starosnu dob tih radnika. Oni nisu bili početnici, pa su vjerojatno smatrali da je njihov posao do izvjesne mjere siguran. Osim toga, bili su u godinama koje mnogi smatraju razdobljem u kojem mogu najviše postići. No, njihovo zaposlenje završilo se brzo i neočekivano. “Rekli su mi da počistim svoj stol i spakiram svoje stvari”, rekla je upraviteljica za komunikaciju spomenuta u uvodu. “Morala sam otići, tek tako. Paf.”

Što se dogodilo?

Ekonomska nesigurnost nije ništa novo. U mnogim zemljama uvijek je bilo razdoblja relativnog napretka, nakon čega su nastupale recesije ili privredne krize. A nedavni ekonomski problemi koji su se osjetili širom svijeta, čak i prije rata u Perzijskom zaljevu, pokazali su kako privreda može biti krhka čak i nakon mnogo godina relativnog napretka. Mnogi ljudi, neki po prvi put, shvatili su da svoj posao i prihode ne mogu smatrati nečim što je samo po sebi razumljivo.

Posljedice ekonomskih zastoja na radnu snagu bile su zapanjujuće. Poduzeća su bila prisiljena drastično smanjiti izdatke, što je često dovodilo do brojnih otkaza. U razvijenijim, industrijaliziranim zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, otpušteno je odjednom ukupno oko 25 milijuna ljudi.

“Gotovo svakog dana zovu me prijatelji iz velikih poduzeća koji su otpušteni”, rekla je jedna dizajnerka za interijer. “Mnoge kompanije s kojima surađujem smanjile su na pola svoje poslove u odnosu na prošlu godinu.”

Otkazi su uvijek bili dio radničkog života. U nedavnoj krizi, posao je izgubio i rastući broj službenika. “To su ekonomski ugledni poslovi”, rekao je Dan Lacey, izdavač novina Workplace Trends, “poslovi koji nam omogućuju da kupimo kuću u divnom susjedstvu i da vozimo dvoja kola.”

Mnogi takvi poslovi bili su izgubljeni u posljednjih nekoliko godina. A radnici koji su bili otpušteni našli su se, kako se izrazio Newsweek, u situaciji “opterećnoj kreditima, mladim obiteljima, velikim računima i sve nesigurnijom budućnošću”.

Koje su posljedice?

Sve to ima dvostruko djelovanje: Otpušteni radnici pogođeni su i financijski i emocionalno. Financijski pritisak je uobičajen. Životni standard mora se uskladiti s manjim prihodima. A nezaposlenost ima i emocionalni učinak.

Naprimjer, mijenjaju se nazori mladih u vezi sigurnosti posla. Povremena namještenja postala su uobičajen, prihvaćen način života. The Wall Street Journal je primijetio da je povremena nezaposlenost pretvorila mnoge mlade Britance u “stalne adolescente”.

Još su dublje posljedice po one koji su ostali bez posla nakon mnogih godina sigurnog zaposlenja. “Kad dođe do otkaza”, rekao je poslovni psiholog Neil P. Lewis, “to nije samo gubitak isplatnog čeka, već pomalo gubitak nazora o sebi.”

Ustvari, psiholozi su primijetili da je trauma zbog otkaza slična traumi koja je povezana sa smrću voljene osobe ili s razvodom. Početni šok dovodi do gnjeva, koji opet vodi do žalosti i zatim do prihvaćanja stanja. “Neki ljudi sve to prođu za svega dva dana”, kaže Lewis. “Drugima su potrebni tjedni i mjeseci.”

Emocionalni učinak može se vidjeti i u tome što oni koji su dobili otkaz postaju podložniji alkoholu i zloupotrebi droge. Razočarenje može dovesti i do nasilja u obitelji ili razilaženja. “Ti osjećaji moraju se negdje ispoljiti”, naveo je Stephen Pilster-Pearson, upravitelj za pomoć namještenicima na sveučilištu Wisconsin u SAD, “a jedno takvo mjesto je, naravno, dom.”

U jednom slučaju došlo je do još tragičnije reakcije, kad je jedan mladić iz Hong Konga, koji je završio univerzitet, odlučio okončati svoj život nakon pet godina nezaposlenosti. Stao je pred vlak.

Dakle, gubitak posla ne utječe samo na novčanik. Stoga je neophodno gledati iza financijskog obilježja tog problema. U to su uključeni burni osjećaji, a obitelji se moraju sabrati i ujedinjeno raditi na rješenjima.

[Okvir na stranici 5]

Kraj ekonomskog razvoja?

U protekloj godini po cijelom svijetu izvještavalo se o strahu od uznemirenih voda financijskog mora. Razmotrimo nekoliko primjera:

Francuska: “Svijet se približava kraju najdužeg razdoblja ekonomskog razvoja u svojoj povijesti. (...) Ako evropske zemlje nemaju mnogo razloga za strah da će do toga doći uskoro, zahvaljujući poletu koje je pružilo ujedinjenje Njemačke, one ne mogu očekivati da će to izbjeći u potpunosti. (...) Tržišta zamjećuju da dolazi opasnost” (Le Monde, Pariz).

Brazil: Ekonomska kriza u Sjedinjenim Državama će “neminovno biti proširena i osjetit će se u drugim industrijaliziranim zemljama i, kao posljedica, stvorit će još veća ograničenja za porast izvoza iz nerazvijenih zemalja” (Fôlha de S. Paulo, São Paulo).

Velika Britanija: “Britanska ekonomija, sa svojom duboko ukorijenjenom inflacijom, visokim kamatnim stopama i sporim razvojem, također izgleda neprivlačnom” (Financial Times, London).

Kanada: “Sve manje poslodavaca traži sve manje namještenika” (The Toronto Star).

Njemačka: “Već se primjećuju sličnosti sa naftnom krizom iz 1973. (...) kao znakovi ekonomske krize” (Neues Deutschland, Berlin).

Japan: “Cijene zemljišta sada su poput nagazne mine koja je postavljena na srce svjetske ekonomije. Ako se dopusti da mina eksplodira i ako cijene zemljišta padnu, japanske banke doživjet će krah, jer će [zajmovi] osigurani japanskim zemljištem postati gotovo bezvrijedni. To će, opet, za sobom povući svjetsku ekonomsku krizu” (Australian Financial Review, Sydney).

Međutim, kraj rata u Zaljevu početkom 1991. obnovio je nade u oporavak ekonomske aktivnosti širom svijeta. Ipak, očito je da su nacionalne ekonomije zaista krhke, posebno ako se uzme u obzir ogromni teret duga koji već opterećuje mnoge zemlje.