Skrivene rane uslijed zloupotrebljavanja djece

“SPOLNO zloupotrebljavanje u djetinjstvu je (...) silan, štetan i ponižavajuć napad na djetetov um, dušu i tijelo (...) To zloupotrebljavanje obuzima svaki aspekt života.” Tako kaže Beverly Engel u knjizi The Right to Innocence.

Sva djeca ne reagiraju na isti način na zloupotrebljavanje.a Djeca imaju različite osobnosti, različite sposobnosti suočavanja sa problemom i različite emocionalne sposobnosti. Mnogo ovisi i o djetetovom odnosu prema počinitelju, težini zloupotrebljavanja, koliko dugo traje zloupotrebljavanje, starosnoj dobi djeteta i ostalim činiocima. Nadalje, šteta se često može umanjiti ako se zloupotrebljavanje razotkrije i ako dijete prima podršku punu ljubavi od strane odraslih. Međutim, mnoge žrtve pate od dubokih emocionalnih rana.

Zašto razara

Biblija pruža uvid zašto dolazi do takvog ranjavanja. Propovjednik 7:7 primjećuje: “Nasilje obezumljuje mudroga.” Ako je to slučaj kod odrasle osobe, zamislimo posljedicu brutalnog napada nad malim djetetom — naročito ako je počinitelj roditelj u koga dijete ima povjerenja. Osim toga, prve godine života su presudne za djetetov emocionalni i duhovni razvoj (2. Timoteju 3:15). Tijekom tih osjetljivih godina, kod djeteta se počinju razvijati moralna ograničenja, kao i osjećaj osobne vrijednosti. Time što je vezano za svoje roditelje, dijete upoznaje i značenje ljubavi i povjerenja (Psalam 22:9).

“Pri zloupotrebljavanju djece”, objašnjava Dr. J. Patrick Gannon, “taj proces izgradnje povjerenja se prekida.” Počinitelj izdaje djetetovo povjerenje; lišava ga svakog izgleda sigurnosti, privatnog života ili samopoštovanja i koristi ga kao puki objekt za svoje samozadovoljenje.b Mala djeca ne shvaćaju svrhu nemoralnih radnji na koje su prisiljena, ali se gotovo uvijek osjećaju tim iskustvom uznemirena, zastrašena i ponižena.

Zloupotrebljavanje u djetinjstvu je stoga nazvano “krajnjom izdajom”. To nas podsjeća na Isusovo pitanje: “Zaista, ima li tko među vama tko će svom sinu, ako ga zamoli kruha, dati kamen?” (Matej 7:9, NW). No, počinitelj ne pruža djetetu ljubav i naklonost, nego najokrutniji “kamen” — seksualni napad.

Zašto ostaju rane

U Izrekama 22:6 stoji: “Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega” (St). Očito je da roditeljski utjecaj može potrajati čitav život. Ipak, što ako je dijete odgojeno da vjeruje kako ono nije u stanju spriječiti seksualno napastovanje? Priviknuto da izvršava perverzije u zamjenu za “ljubav”? Poučeno da sebe smatra bezvrijednim i prljavim? Ne bi li to moglo dovesti do razornog ponašanja u životu? Zloupotrebljavanje u djetinjstvu ne opravdava kasnije neprilično ponašanje odrasle osobe, ali ono može pomoći objasniti zašto su žrtve zloupotrebljavanja sklone postupati ili osjećati na određen način.

Mnoge žrtve zloupotrebljavanja pate od niza simptoma, uključujući i depresiju. Neke također uznemiruju trajni i ponekad prevladavajući osjećaji krivnje, srama i bijesa. Druge žrtve pate možda od emocionalne zatvorenosti, nesposobnosti izražavanja osjećaja ili da uopće nešto osjećaju. Mnoge muči i nedostatak samopoštovanja i osjećaji nemoći. Sally, koju je zloupotrebljavao stric, prisjeća se: “Svaki put kad me napastovao osjećala sam se nemoćnom i ukočenom, otupjelom, ukrućenom, zbunjenom. Zašto se to događa?” Psiholog Cynthia Tower izvještava: “Istraživanja pokazuju da će se osobe koje su kao djeca bile zloupotrebljavane cijeli život osjećati žrtvama.” One se možda udaju za muškarca koji je sklon zloupotrebljavanju, prikazuju se ranjivima ili se osjećaju nemoćnima obraniti se kad im se prijeti.

Djeca uglavnom imaju približno 12 godina vremena da se pripreme za emocije koje se bude tijekom puberteta. Ali kad se dijete prisiljava na besramne radnje, ono može biti svladano probuđenim osjećajima. Kao što je jedno istraživanje pokazalo, to može kasnije smetati njegovoj sposobnosti da se raduje bračnim intimnostima. Žrtva imenom Linda priznaje: “Spolni život u braku jedna je od najtežih stvari u mojem životu. Imam najgrozniji osjećaj da je to moj otac pa me hvata panika.” Druge žrtve možda reagiraju upravo suprotno i razvijaju nemoralne želje na koje su natjerane. “Vodila sam promiskuitetan život, što je završilo time da sam imala spolne odnose sa potpuno nepoznatim osobama”, priznaje Jill.

Žrtve zloupotrebljavanja mogu također imati poteškoće u podržavanju normalnih odnosa. Neke osobe jednostavno ne mogu izgraditi normalan odnos sa muškarcima ili osobama od autoriteta. Neke će svojim zlostavljanjem ili kontroliranjem sabotirati prijateljstva i brakove. Druge čak naginju potpuno izbjeći bliske odnose.

Postoje čak žrtve koje svoje razorne osjećaje usmjeravaju na sebe. “Mrzila sam svoje tijelo jer je prilikom zloupotrebljavanja reagiralo na podražavanje”, priznaje Reba. Tragično je da su poremećaji u ishrani,c opsesija za radom, zloupotreba alkohola i droge, uobičajeni među žrtvama zloupotrebljavanja — očajnički pokušaji sakrivanja njihovih osjećaja. Neke bi osobe također mogle ispoljavati mržnju prema sebi na još direktnije načine. “Porezala bih se, zarinula nokte u svoje ruke, prouzročila opekline”, dodaje Reba. “Mislila sam da zaslužujem da budem zloupotrebljavana.”

Međutim, ne donosite prenagli zaključak da je svatko tko se osjeća ili postupa na takav način bio bezuvjetno seksualno zloupotrebljavan. Mogli bi biti uključeni drugi fizički ili emocionalni činioci. Primjerice, stručnjaci kažu da su slični simptomi uobičajeni među odraslima koji su odgajani u abnormalnim obiteljima — gdje su ih roditelji tukli, omalovažavali i ponižavali, ignorirali njihove fizičke potrebe, ili gdje su roditelji bili narkomani ili alkoholičari.

Duhovna šteta

Najpodmuklija posljedica zloupotrebljavanja u djetinjstvu može biti potencijalna duhovna šteta. Napastovanje je ‘prljavština tijela i duha’ (2. Korinćanima 7:1, NW). Vršeći perverzne radnje nad djetetom, narušavajući njegove tjelesne i moralne granice, izdajući njegovo povjerenje, počinitelj truje djetetov duh, ili dominantno mentalno naginjanje. To može kasnije sprečavati moralni i duhovni rast žrtve.

Knjiga Facing Codependence, od Pia Mellody, nadalje napominje: “Svako ozbiljno zloupotrebljavanje (...) je također duhovno zloupotrebljavanje, budući da ono truje djetetovo povjerenje u Višu Silu.” Primjerice, kršćanka imenom Ellen pita: “Kako si mogu predočiti Jehovu kao Oca kad svog zemaljskog oca poznajem kao okrutnog, bijesnog čovjeka?” Druga žrtva imenom Terry kaže: “Nikad nisam Jehovu smatrala Ocem. Kao Boga, Gospodina, Suverena, Stvoritelja, da! Ali kao Oca, ne!”

Za takve osobe se ne može tvrditi da su bezuvjetno duhovno slabe ili da im nedostaje vjera. Naprotiv, njihova ustrajna nastojanja da slijede biblijska načela pružaju dokaz duhovne snage! No, zamislite kako bi se neke od njih mogle osjećati dok čitaju biblijski redak poput Psalma 103:13, koji kaže: “Kao što otac pokazuje milosrđe svojim sinovima, tako je Jehova pokazao milosrđe onima koji ga se boje” (NW). Neke bi to mogle prihvatiti razumno. Ipak, bez ispravne predodžbe o pravom ocu, njima bi moglo biti teško osjećajno razumjeti taj redak!

Nekima bi također moglo teško pasti da pred Bogom budu “kao malo dijete” — ranjive, ponizne, pune povjerenja. U molitvi Bogu možda ne otkrivaju svoje prave osjećaje (Marko 10:15, St). Možda oklijevaju primijeniti na sebe Davidove riječi iz Psalma 62:8, 9: “U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!” (St). Osjećaji krivnje i nedostojnosti mogli bi čak oslabiti njihovu vjeru. Jedna žrtva je rekla: “Ja čvrsto vjerujem u Jehovino Kraljevstvo. Ali se uistinu ne osjećam dovoljno dobrom da bih se našla tamo.”

Naravno, nisu sve žrtve pogođene na isti način. Neke su privučene Jehovi kao Ocu punom ljubavi i ne osjećaju nikakvu smetnju u uspostavljanju bliskog odnosa s njim. U svakom slučaju, ako ste žrtva spolnog zloupotrebljavanja u djetinjstvu, za vas može biti od velike vrijednosti da istražite kako je to utjecalo na vaš život. Neke su žrtve možda zadovoljne time da te stvari ostave na miru. Ipak, ako vam se čini da je šteta značajna, ohrabrite se. Vaše se rane mogu iscijeliti.