Najbolja pomoć!

Kada trebaju izabrati vrstu i obim njege smrtno bolesne osobe, kršćani se mogu suočiti s važnim pitanjima. Naprimjer:

Da li se krše biblijska načela ukoliko se ne poduzme sve što stoji na raspolaganju da bi se sačuvao nečiji život? Je li moralno ispravno dopustiti osobi da umre prirodno, bez posebnih intervencija da se produži život? Što je s eutanazijom — namjernim i aktivnim prekidanjem života da bi se osobi skratile muke?

To su u ovom vremenu jako važna pitanja. No odgovori na njih postoje.

Jedan nadahnuti pisac prikladno je rekao sljedeće: “Bog nam je utočište i sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi” (Psalam 46:1). Ove su riječi primjenjive i na situaciju o kojoj govorimo. Jehova Bog izvor je najveće mudrosti i najbolje pomoći. On promatra kako žive milijarde ljudi. On bolje od bilo kojeg liječnika, stručnjaka za etiku ili odvjetnika zna što je najbolje za nas. Zato razmotrimo kakvu nam pomoć pruža (Psalam 25:4, 5; Hebrejima 4:16).

Ispravno gledište o životu:

Dobro je znati da medicinski stručnjaci nisu jedini koji po svaku cijenu žele sačuvati život. To je prirodna posljedica suvremene svjetovne filozofije. Zašto je tako? Pa, ako je sadašnji život sve što imamo, onda izgleda da ga moramo sačuvati po svaku cijenu. No ovo je gledište u nekim slučajevima dovelo do tehnološke noćne more — ljude bez svijesti godinama se održava “živima” pomoću aparata.

S druge strane, ima ljudi koji vjeruju u besmrtnost ljudske duše. Oni smatraju da život nije ništa drugo nego stanica na putu do nečeg boljeg. Platon, jedan od utemeljitelja te filozofije, rekao je sljedeće:

“Smrt je ili stanje ništavila i potpune besvijesti ili, kako ljudi kažu, promjena i putovanje duše s ovog svijeta na drugi. (...) Ako je smrt putovanje na drugo mjesto, (...) postoji li, moji prijatelji i suci, nešto bolje od smrti?”

Osoba koja ima takav stav može smatrati da joj je smrt prijatelj, da je treba dočekati raširenih ruku, pa čak je i požuriti. Međutim, Biblija naučava da je život u Jehovinim očima svet. Psalmist je pod nadahnućem napisao: ‘U tebe je izvor života’ (Psalam 36:9). Prema tome, smatraju li pravi kršćani da je eutanazija ispravna?

Neki misle da Biblija podupire eutanaziju te kao potporu navode izvještaj u kojem stoji da je teško ranjeni kralj Saul molio svog štitonošu da ga ubije. Oni to smatraju nekom vrstom eutanazije, odnosno namjernog čina da se ubrza smrt osobe koja ionako umire. Kasnije je jedan Amalečanin rekao da je on Saulu ispunio želju i ubio ga. No jesu li drugi smatrali da je taj Amalečanin postupio ispravno time što je Saulu olakšao muke? Nipošto. David, Jehovin pomazanik, naredio je da se tog Amalečanina pogubi zbog krivnje za krv (1. Samuelova 31:3, 4; 2. Samuelova 1:2-16). Dakle, ovaj biblijski izvještaj nipošto ne opravdava kršćanina koji bi imao ikakve veze s eutanazijom.a

No znači li to da kršćani moraju napraviti sve što omogućuje tehnologija kako bi produžili život osobi koja umire? Mora li se proces umiranja produžavati dok god je to moguće? Biblija uči da smrt nije naš prijatelj, nego neprijatelj (1. Korinćanima 15:26). Osim toga, mrtvi ne pate niti su u nekom stanju blaženstva, već su u stanju koje je nalik snu (Job 3:11, 13; Propovjednik 9:5, 10; Ivan 11:11-14; Djela apostolska 7:60). Mrtvi se mogu ponovno vratiti u život jedino ako ih Isus Krist uskrsne pomoću Božje moći (Ivan 6:39, 40). Stoga nas Bog ispravno poučava — smrt nije nešto što bismo trebali priželjkivati, no ne moramo niti poduzimati očajničke korake kako bismo produžili proces umiranja.

Upute za kršćane:

Kako kršćani mogu postupiti ukoliko se njima draga osoba smrtno razboli?

Najprije moramo imati na umu da je svaka situacija vezana za smrtno oboljele drugačija, i to drastično drugačija, što znači da ne postoji sveopće pravilo. Nadalje, kršćani u takvom slučaju trebaju pažljivo razmotriti zakon svoje države (Matej 22:21). Imajte na umu da niti jedan savjestan kršćanin ne bi smio biti nemaran kad je u pitanju zdravlje.

Aparati za održavanje života mogu se isključiti jedino ako se bez ikakve sumnje radi o smrtnoj bolesti (odnosno onda kad je potpuno jasno da je situacija beznadna). U takvim slučajevima ne postoji biblijski razlog zbog kojeg bi se moralo izričito zahtijevati da se primijene medicinski postupci kojima bi se proces umiranja samo produžio.

Ovo su često jako teške situacije i sa sobom povlače mučne odluke. Naprimjer, kako znati da je situacija beznadna? Premda nitko ne može biti potpuno siguran u to, u takvim trenucima treba biti razuman i pažljivo slušati savjete. Jedan medicinski list savjetuje liječnike:

“Ukoliko postoje različita mišljenja u vezi s dijagnozom ili budućim tijekom bolesti ili se u pitanje dovodi i jedno i drugo, život pacijenta treba nastaviti održavati dok god se ne postigne razumna jednoglasna odluka. Međutim, ukoliko se nerazumno inzistira na produženju života kad je očito da oporavak nije moguć, to će samo ometati liječnika koji vodi liječenje. Poneki izvještaj o pacijentu koji je preživio u sličnoj situaciji nije glavni razlog da se nastavi s agresivnim liječenjem. Takvi relativno beznačajni statistički podaci ne umanjuju važnost razumnih predviđanja razvoja bolesti koji su temelj za odluke o liječenju.”

U takvim situacijama kršćanin, bilo da je pacijent bilo član obitelji oboljeloga, ima pravo tražiti pomoć od svog liječnika. Navedeni medicinski list zaključuje: “Nije u redu da se pacijentu samo iznese hrpa medicinskih podataka i mogućnosti te da ga se ostavi da sam bez ikakvog vodstva donese odluke o budućem liječenju.”

Zreli kršćanski starješine mogu biti od velike pomoći u takvim situacijama. Naravno, pacijent i njegova najuža obitelj moraju donijeti vlastitu uravnoteženu odluku u toj izuzetno teškoj situaciji.

I na kraju, razmišljajte o sljedećem: Kršćani imaju snažnu želju da žive tako da mogu služiti Bogu. Ipak, shvaćaju da u današnjem svijetu svi umiru, što znači da smo na neki način svi smrtno bolesni. Jedino se na temelju krvi Isusa Krista koju je prolio da bi nas otkupio možemo nadati promjeni nabolje (Efežanima 1:7).

Premda je smrt drage nam osobe teška, ne moramo tugovati “kao i ostali, koji nemaju nade” (1. Solunjanima 4:13). Naprotiv, može nas utješiti spoznaja da smo za oboljelu osobu učinili sve što smo u razumnoj mjeri mogli i da je svaka medicinska pomoć u najboljem slučaju bila samo privremena. Međutim, nas raduje obećanje Onoga tko će nas osloboditi svih takvih problema kad bude ‘uništen posljednji neprijatelj, smrt’ (1. Korinćanima 15:26).

Da, najbolja pomoć za osobe koje su smrtno bolesne dolazi od Boga koji je podario život prvim ljudima i koji obećava uskrsnuće onima koji vjeruju u njega i njegovog Sina, Isusa Krista (Ivan 3:16; 5:28, 29).