Radon — opasnost u vašem domu?

INŽINJER koji je radio u nuklearnoj centrali u Limericku u istočnom dijelu Sjedinjenih Država ustanovio je kako je bez ulaska u područje centrale pokrenuo alarm koji registrira zračenje. Kad je postalo očito da nije ozračen unutar nuklearne centrale, ispitana je njegova kuća, te je otkriveno da je ona izvor kontaminacije.

Jedan 68-godišnji misionar koji se oporavljao od operacije dvostrukog bypassa na srcu teško je svladavao anemiju, iako je dobivao sredstva za jačanje krvi. Jedno od pitanja koje je postavio liječnik bilo je: “Jeste li ikad bili izloženi zračenju?”

“Jesam”, odgovorio je on. “U svojim ranim 20-im, radio sam dvije godina kao tehničar u centrali gdje sam bio izložen radonu.”

“To bi mogao biti vaš problem”, zaključio je liječnik.

I inžinjer u nuklearnoj centrali i čovjek koji je patio od anemije bili su izloženi nevidljivoj opasnosti, radonu.

‘Radon. Što je to? I može li opasnost biti u mom domu?’ možda pitate.

Što je to?

Radon, plin bez boje i mirisa, jedan je od šest kemijskih elemenata poznatih kao plemeniti, ili inertni plinovi. Međutim, radon se razlikuje od ostalih pet plemenitih plinova po tome što je radioaktivan. Proizvod je raspadanja radioaktivnog elementa radija.

Radioaktivni elementi emitiraju izvjesne zrake, ili čestice, a u procesu raspadanja ti elementi pretvaraju se u druge tvari. Tako radioaktivni metal uran konačno postaje radij. Kad atom metala radija emitira zračenje, on se mijenja u atom radona. Radon se, opet, raspada u radioaktivne proizvode koji su poznati kao njegove kćeri.

Stopa kojom se radioaktivna tvar raspada nazvana je vrijeme njenog poluraspada. Vrijeme poluraspada radona je nešto manje od četiri dana, što znači da će se u roku od oko četiri dana polovica početnog radona raspasti na druge tvari. S druge strane, vrijeme poluraspada radija je 1 660 godina, a urana 4 500 000 000 godina! Dakle, u svom prirodnom stanju, uran je mnogo prisutniji od radija zbog toga što ima mnogo duže vrijeme poluraspada.

Izvor problema

U svakoj rudi urana uvijek će biti izvjesna količina radija, kao i male količine radona. Taj radioaktivni plin, koji može pronaći svoj put u nečiji dom, izvor je problema.

Količina urana koji se nalazi u stijenama i tlu veoma će varirati od mjesta do mjesta. To znači da na određenim područjima značajne količine radona mogu polako izbijati iz tla. Ako radon dospije u otvoreni prostor, brzo će nestati. Ali ako se dogodi da je plin ispod kuće, on tu može biti zarobljen i može postupno prodirati u podrum kuće kroz pukotine u podu ili zidovima ili kroz kanalizacijske cijevi.

Radon se nalazi i u podzemnoj vodi, tako da svoj put do doma može pronaći i kroz vodovod. Opasnost nije toliko velika od pijenja vode koliko od udisanja plina koji se oslobađa iz vode za vrijeme umivanja, tuširanja ili kuhanja.

Iskustvo inžinjera iz nuklearne centrale u Limericku spomenuto u uvodu pokazuje potencijalnu opasnost. Otkrilo se da je temelj njegove kuće postavljen na mjestu gdje izbija na površinu stijena koja sadrži uran. Radioaktivnost koja je izmjerena u dnevnoj sobi iznosila je 3 200 pikokirija, dok EPA (Agencija za zaštitu okoline) preporučuje da se poduzmu mjere za smanjenje razine radona u domovima u kojima iznosi više od 4 pikokirija po litri zraka.a

Prema jednoj procjeni, obitelj je u godini u kojoj je živjela u kući primila istu količinu zračenja kao kad bi se 260 000 puta rendgenski snimala! Dakle, njihove šanse da dobiju rak pluća veoma su se povećale. Obitelj je mudro postupila odselivši dok stanje nije popravljeno. “Ne pušim i nisam ni okusila alkohol dok sam bila trudna”, žalila se žena. “Ali onda rodim djecu da bi živjela u radioaktivnom oblaku.”

Visoka razina zračenja pronađena je i na raznim mjestima u Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Mnogi rudari u rudnicima urana koji su bili izloženi radonu umrli su od raka pluća. Ustvari, pisac za The New York Times tvrdi: “Nitko ne dovodi u sumnju sposobnost [radona] da dovede do raka pluća, bolesti koja je ubila pola milijuna rudara u rudnicima urana, koji su svakog radnog dana udisali velike količine proizvoda raspadanja radona.”

Kolika je opasnost?

Budući da se radon koji se udahne u pluća većinom izdahne prije nego se raspadne, on kao takav ne predstavlja neki značajan problem za zdravlje. Međutim, “kćeri” — radioaktivni proizvodi u koje se radon raspada — mogu biti opasni. Ti proizvodi kemijski su aktivni i prianjaju uz male čestice prašine koje mogu ostati u plućima. Tako plućno tkivo može biti pogođeno zračenjem. Kao što je objavio Dr. Anthony Nero, Jr., stariji znanstvenik na Lawrence Berkeley Laboratory Univerziteta u Kaliforniji: “Zato što [radioaktivni proizvodi na koje se radon raspada] imaju kratko vrijeme poluraspada, kad su jednom nakupljeni u plućima, veoma je vjerojatno da će se [tu] raspasti.”

Opasnost izloženosti radonu u domovima istražena je tek u posljednjim godinama, a nitko sa sigurnošću ne zna koliki je sigurnosni stupanj izloženosti. Početkom ove godina EPA je smanjila procjenu opasnosti. “Ranije smo procjenjivali da godišnje od raka zbog radona umre 21 000 osoba, a da ta brojka sada možda iznosi 16 000”, kaže dr. Richard J. Guimond, službenik EPA-e. Međutim, on tvrdi: “Radon je još uvijek jedan od najvećih zdravstvenih rizika s kojim se ljudi suočavaju.” Ipak, nitko sa sigurnošću ne može ukazati na neki slučaj raka zbog izloženosti radonu u domu.

Ustvari, neki vjeruju da je zabrinutost zbog radona jako preuveličana. William Mills, raniji predsjednik EPA-e, kaže da je broj smrtnih slučajeva od raka pripisanih radonu preuveličan, jer bi za mnoge od tih smrtnih slučajeva trebalo okriviti pušenje. “Moje je gledište”, kaže on, “da je stvarni rizik od radona između nule i nekog broja blizu nule.” Sličnog je mišljenja i Roger Eaton, vođa grupe za radon u okviru kanadskog vladinog odjela za zdravlje i socijalnu skrb. “Naše je iskustvo”, kaže on, “da je rak pluća rijetka bolest kad u to nije uključeno pušenje.”

Pušenje očito značajno povećava opasnost od radona za one koji su mu izloženi. Časopis Science kaže da izloženost radonu kod pušača povećava rizik raka pluća bar deset puta. Nije poznato zašto radon više pogađa pušače od nepušača, ali neki stručnjaci smatraju da su pluća koja su oštećena pušenjem možda sklona zarobiti radioaktivne proizvode raspadanja radona.

Neka su područja poznata po pojačanom zračenju radona. U Clintonu, New Jersey, u Sjedinjenim Državama, ustanovilo se da su svi domovi koji su ispitani u jednoj zajednici imali visoku razinu zračenja radona. Pet domova imalo je tako mnogo zračenja da je procijenjeno da bi stanari, kad bi cijeli život živjeli u njima, imali isti rizik od raka pluća kao kad bi pušili 20 kutija cigareta dnevno!

Dr. Nero objašnjava: “Mnogi ljudi u tim područjima žive u domovima sa razinom radona višom od 20 pikokirija, razinom većom od profesionalne granice za rudare.” Nero procjenjuje: “Postoji oko 100 000 takvih kućanstava, a takvim je ljudima zaista potrebna pomoć.”

EPA je upozorila da osam milijuna američkih domova ima razinu radona koja vjerojatno premašuje savezni pokazatelj od četiri pikokirija po litri zraka. Ipak, neki stručnjaci vjeruju da je EPA-ina procjena rizičnih domova preuveličana. Oni također dovode u sumnju stupanj opasnosti koju predstavlja niska razina radona. Dr. Bernard L. Cohen, profesor fizike i utjecaja zračenja na zdravlje na Univerzitetu Pittsburgh, rekao je: “Moje tumačenje podataka je da je izloženost maloj razini u biti bezopasno; nema nikakvog učinka kod veoma male razine kakva je pronađena u većini domova.”

Što je s vašim domom?

Opasnost kojoj vas radon izlaže u velikoj mjeri ovisi o koncentraciji urana u tlu gdje živite. Još jedan važan faktor je vrsta tla ispod vašeg doma; propusnije tlo omogućava ulazak većih količina radona čak i kad je sadržaj radija u tlu malen.

Još jedan faktor rizika je način na koji je sagrađen vaš dom. Naprimjer, mnogi današnji domovi izgrađeni su gotovo hermetički kako bi sačuvali energiju. Tako radon koji dopire u njih ne može lako izaći. Kao što je jedan službenik EPA-e objasnio: “Što više nastojite zatvoriti kuću, razina zagađenosti postaje viša.” Stoga su starije kuće po nacrtu vjerojatno sigurnije od potencijalne opasnosti od radona.

U Sjedinjenim Državama je po povećanoj koncentraciji urana poznato područje koje se proteže od istočne Pennsylvanije preko sjevernog New Jerseya i u New York. Još jedno područje je dolina Red Rivera između Minnesote i Sjeverne Dakote. Ako živite u takvom području poznatom po povećanoj koncentraciji, bilo bi mudro da ispitate zrak u svom domu kako biste odredili razinu radona.

Međutim, bez obzira na mjesto vašeg doma, rezultati ispitivanja su nepredvidivi. Jedna kuća u Pennsylvaniji imala je razinu radona od 2 694 pikokirija, ali je na sljedećim vratima očitano samo 3,6! I ponovo, visoke unutarnje razine radona mogu se pojaviti u područjima koja nisu poznata po visokoj koncentraciji urana. Zbog takve nepredvidivosti, upravitelj EPA-e kaže: “Sve što tražimo od ljudi je da potroše 10 do 20 dolara da otkriju imaju li taj problem.”

Ako odlučite ispitati svoj dom, postoje različiti načini da to učinite. Možda možete dobiti informacije od mjesnih agencija za kontrolu okoliša. “Pokazatelj za prosječnu izloženost je u prostorijama u kojima živite”, primjećuje dr. Nero. “Ali većina mjerenja EPA-e”, kaže on, “izvršena su sa detektorima smještenim u podrumima.” On također naglašava: “Kontroliranje bi trebalo trajati mjesecima, a idealno je godinu dana.”

Bilo bi mudro biti pažljiv kod izbora firme za ispitivanje, budući da su neke na boljem glasu od drugih. Detektori za radon mogu se i kupiti. No, izvještaji ukazuju na veliku raznolikost u točnosti od modela do modela.

Ako nakon ispitivanja ustanovite da vaš dom ima visoku razinu zračenja, problem se može riješiti. Možda će biti dovoljno zatvoriti pukotine u zidovima podruma i u podu i upotrijebiti ventilatore da se poboljša ventilacija. U Clintonu, New Jersey, zajednici spomenutoj ranije u kojoj su svi domovi imali visoku razinu zračenja, prvih deset domova koji su radili na tome smanjili su svoju razinu na sigurnosne granice u roku od šest mjeseci. Posao ispravljanja problema rijetko košta više od 1 500 dolara — a općenito mnogo manje.

U veoma neobičnim slučajevima, kao što je onaj inžinjera iz nuklearne centrale, možda je neophodno obaviti opsežan posao. Trebalo je ukloniti betonski pod u podrumu i mnogo zemlje ispod njega. Temelji kuće pokriveni su specijalnom plastičnom radonskom zaštitom, a sve pukotine u betonu bile su popunjene silikonom. Na kraju je instaliran specijalni sistem ventilacije. Napor da se smanji radon na sigurnu razinu pokazao se uspješnim, iako su troškovi iznosili 32 600 dolara.

Nasreću, čini se da dokazi ukazuju da prijetnja radona u domovima nije tako velika kao što se bojalo. No, ako ste u sumnji u vezi svog doma, možda ćete ga željeti ispitati da biste imali mir u mislima.

[Bilješka]

[Slike na stranici 17]

Kako radon može ući u kuću

Pare iz bunarske vode

Pukotine u podu i zidovima

Otvorene kanalizacijske cijevi

Granit

Bunarska voda

Pukotine u podu

Porozni blokovi