Radioaktivnost — kako vam prijeti?

Od dopisnika Probudite se! iz Britanije

“RADIOAKTIVNO!” Na što pomislite kad čujete tu riječ? Za većinu ljudi, radijacija je “neobjašnjivo, nevidljivo, nedodirljivo i gotovo mistično zlo”, izjavljuje odbor za zaštitu okoline britanskog Donjeg doma. Slažete li se s tim gledištem?

Prije samo jednog stoljeća, radioaktivnost je bila nepoznata stvar. Danas se radioaktivne tvari koriste u tako velikoj mjeri da često možete zapaziti karakterističan znak opasnosti u bolnicama, na kamionima koji prevoze radioaktivne tvari, u tvornicama kao i na nuklearnim postrojenjima. Radioaktivne tvari igraju značajnu ulogu u današnjem životu.

S druge strane, u završnim danima drugog svjetskog rata, eksplozije atomskih bombi u Hiroshimi i Nagasakiju oslobodile su ogromne doze nuklearnog zračenja i dovele do razaranja i uništenja bez presedana. Nešto bliže nama, nesreće u elektranama Otok tri milje (SAD), Černobilj (Ukrajina) i blizu St. Petersburga (Rusija), doprinijeli su strahu koji ljudi imaju od radioaktivnosti.

Što je, dakle, radioaktivnost? Kako vam može prijetiti?

Snažan fenomen

Sve što je materijalno sastavljeno je od atoma, a većina atoma je stabilna. Iznimke, koje imaju nestabilne jezgre, često se nazivaju “radioaktivnima”. Najpoznatiji među njima je uran. Da bi dostigla stabilnost, nestabilna se jezgra mijenja i, u procesu, emitira radijaciju u obliku malih čestica i zraka. Na taj se način uran transformira u niz drugih elemenata i konačno postaje stabilan element olovo.

Sva radijacija prodire, ali u različitim omjerima. Najteže (alfa) čestice tipično putuju manje od 5 centimetara kroz zrak. Vaša ih odjeća ili gornji sloj vaše kože zaustavlja. Sićušni elektroni koji formiraju beta-zračenje prolaze nekoliko metara kroz zrak, no tanka površina od aluminija ili stakla sprečava njihovo napredovanje. Daleko je prodornija treća vrsta, gama-zrake. Teške prepreke od olova ili betona mogu nas zaštititi od ove vrste radijacije. Bez zaštite, bili bismo pod prijetnjom. Kako?

Kako radijacija prouzročuje oštećenje

Kad radijacija gornjih tipova prodre u ljudsko tijelo, ona prouzročuje promjene u nekim atomima u stanicama duž svoje staze. To može prouzročiti kemijske promjene koje mogu oštetiti ili čak i ubiti stanice. Sveukupni efekt na tijelo ovisi o omjeru oštećenja i broju ubijenih stanica. Ako se oštećenje dogodi u DNK molekulama u kromosomima, posljedica može biti posebno ozbiljna, budući da one upravljaju normalnim razvojem i funkcioniranjem stanica. Znanstvenici vjeruju da je to oštećenje povezano sa rakom.

Velike količine radijacije oslobođene u kratkom vremenskom razdoblju oštećuju i koštano tkivo i krvne stanice, prouzročujući radijacijsku bolest i smrt. U rujnu 1987. brazilski grad Goiânia bio je svjedokom tragedije za koju se izvještava da ju je dr. Gerald Hansen iz Svjetske zdravstvene organizacije opisao kao “najgoru [nuklearnu] nesreću na zapadnoj hemisferi, drugu odmah iza Černobilja”. Trgovac odbačenim metalom rukovao je visoko radioaktivnim prahom cezija iz odbačenog stroja za radioterapiju. On i drugi u neposrednoj blizini apsorbirali su ogromnu dozu zračenja. Strah se proširio kad su tijela prvih žrtava koje su umrle bila položena u olovne lijesove i pokopana u grobove sa betonskim poklopcem. Prema londonskom The Timesu, preživjele osobe koje su apsorbirale velike doze zračenja suočile su se sa “gotovo sigurnim rakom ili sterilnošću”.

Manje doze zračenja koje su se vremenom proširile također mogu dovesti do malo povećanog rizika dobivanja raka. Ljudsko tijelo ponekad može uspješno popraviti stanice pogođene radijacijom. Međutim, kad popravak ne uspije, može se razviti rak. Paradoksalno je da se radioaktivnost upotrebljava u radioterapiji da bi se nanišanile i uništile kancerozne stanice.

Kako smo je dobili

Kao posljedica černobiljske katastrofe 1986, nekoliko vlada stavilo je zabrane na određene prehrambene proizvode za koje se smatralo da su opasno kontaminirani. U Švedskoj, naprimjer, bilo je zabranjeno konzumiranje mesa sjevernog soba sa visokom razinom radioaktivnog cezija. Isto tako, ponovo su postavljene zabrane za prodaju janjadi sa mnogih farmi u Walesu i Škotskoj kad je u stadima uzgajanim 1987. bila otkrivena radijacija iznad propisane granice sigurnosti.

Iako javnost razumljivo izražava zabrinutost zbog prijetnji od kontaminiranih prehrambenih proizvoda i radioaktivnog otpada, rijetko se, ako uopće ikada, brine o radioaktivnim lijekovima i rendgenskim zrakama. Ipak, oni su odgovorni za približno 12 posto naše sveukupne godišnje doze. Daleko najveća količina naše radijacije dolazi iz prirodnih izvora. Kozmičke zrake iz svemira donose 14 posto.a Dok jedemo i pijemo, uzimamo dodatnih 17 posto. Čak i prirodno radioaktivno kamenje i tlo Zemlje doprinosi značajan dio, naime, 19 posto. Odakle onda dolazi preostali dio?

Opasnost — radon!

‘Na rubu Dartmoora u jugozapadnoj Engleskoj leži selo Chagford. U jednoj od njegovih zgrada, koja se koristi kao zdravstveni centar, nalazi se ono što se naziva najradioaktivnijim javnim zahodom na svijetu. Ako posjetite to mjesto četiri puta dnevno po 15 minuta odjednom, bit ćete izloženi radioaktivnom plinu zvanom radon više nego što je preporučena nacionalna razina, a radon je vjerojatno najveći pojedinačni uzročnik raka u Britaniji nakon pušenja’ (New Scientist, 5. veljače 1987).

Iako taj izvještaj može biti senzacionalan, u prosjeku, približno od jedne trećine do pola naše godišnje doze zračenja dolazi od radona i s njim povezanog radioaktivnog plina torona. Kao plin, radon se na određeni način razlikuje u nizovima radioaktivnog raspada koji započinju s uranom. Dižući se u mjehurićima kroz pukotine u podu, on izbija kroz temelj i u kuću i kontaminira zrak radioaktivnošću.

Studije britanske Državne komisije za radiološku zaštitu otkrile su područja gdje je zrak tako kontaminiran radonom da “ne bi bio dopušten u nuklearnoj elektrani”, izvještava časopis New Scientist. Zaista, komisija procjenjuje da 20 000 domova u Britaniji ima koncentracije radioaktivnosti koje deset puta premašuju uobičajenu godišnju dozu zračenja. Budući da su mnogi suvremeni domovi sagrađeni tako da sprečavaju ulaženje i izlaženje zrâka, oni zadržavaju u sebi radioaktivne plinove i povećavaju pojavljivanje raka pluća.

Iako rizici mogu biti mali, oni nisu beznačajni. Prema sadašnjim procjenama, u Britaniji oko 2 500 ljudi svake godine dobije rak pluća zbog radioaktivnosti radona. U Sjedinjenim Državama, gdje je istraživanje u deset država otkrilo da petina od svih domova ima razine radona koje se smatraju nesigurnima, procijenjeno je da rak pluća za koji je odgovoran taj plin godišnje prouzroči od 2 000 do 20 000 smrtnih slučajeva. Istraživači iz Švedske izvještavaju da se izračunalo kako su zbog plina radona koji je zarobljen u šljunku, razine radioaktivnosti u nekim tamošnjim kućama četiri puta veće nego u Britaniji.

Koliko su rizici stvarni?

“Koliko se zna”, komentira The Economist, “svaka pojedina [gama-]zraka može prouzročiti rak, a što je više zraka koje prolaze kroz vaše tijelo veća je šansa da će jedna od njih prouzročiti štetu.” No, dodaje umirujuće: “Vjerojatnost da jedna to učini sićušna je.”

Rizik da će se kod osobe razviti smrtonosni rak izlaganjem dozi od jednog milisiverta (preko i iznad dozâ iz prirodne okoline) iznosi, prema ICRP-u (Međunarodnoj komisiji za zaštitu od zračenja), jedan na 80 000.b Stoga ICRP daje savjet da “ne treba biti prihvaćen nijedan postupak koji uključuje izlaganje radijaciji ukoliko njegovo uvođenje konačno ne dovodi do pozitivne koristi”. On preporučuje da se “sva izlaganja trebaju održavati toliko malenim koliko je god to razumno dostižno, uzevši u obzir ekonomske i društvene činioce”.

Direkcija za atomsku energiju Ujedinjenog Kraljevstva vjeruje da rizik zračenjem prouzročenih slučajeva raka od takve doze može biti čak i manji. S druge strane, ekološke grupe za pritisak, iza kojih stoje brojni istraživači, tvrde da se preporučene razine sigurnosti trebaju sniziti. Jedna predlaže da se tekst smjernice ICRP-a promijeni tako da glasi kako se sva izlaganja trebaju održavati “toliko malenim koliko je god to tehnički dostižno”.

U međuvremenu, postoji li išta što vi možete učiniti da se zaštitite od prijetnje radijacije? Da, sigurno postoji.

Mjere opreza koje možete poduzeti

Baš kao što možete poduzeti mjere opreza da se zaštitite od prevelikog izlaganja suncu i tako izbjegnete rak kože, možete poduzeti mjere opreza i da se zaštitite od opasnostî radioaktivnosti. Zato ispitajte i slijedite upozorenja.

Ako živite u području gdje postoje stijene koje proizvode radon, možda biste mogli postaviti ventilaciju za temelje vaše kuće koja će pomoći odvratiti opasno nagomilavanje plina u kući. Ako su vam propisana medicinska ispitivanja u kojima se upotrebljavaju radioaktivne tvari ili rendgensko zračenje, pitajte svog liječnika koliko su ona neophodna. Možda može predložiti manje opasnu alternativu. A kad ugledate znak opasnosti od radijacije, poduzmite odgovarajuće mjere opreza kako biste slijedili mjere sigurnosti propisane za to područje.

Nevidljiva i neopipljiva, radioaktivnost je sigurno takva. No, ako se drži na svom mjestu, prijetnja radioaktivnosti se smanjuje. Pod savršenim okolnostima, ona više neće prijetiti.

[Bilješke]

[Slika na stranici 29]

A — Hrana i piće

B — Radon i toron

C — Stijene i tlo

D — Kozmičko

E — Medicinsko

F — Radioaktivne padavine

[Zahvala]

Slika D: Holiday Films

[Zahvala na stranici 27]

Fotografije: Gore lijevo i dolje desno, U.S. National Archives photo; dolje lijevo, USAF photo; dolje druga s lijeva, Holiday Films