Što kaže Biblija?

Zašto Božić nije za kršćane

‘BOŽIĆ je protuzakonit! Svatko tko ga slavi ili čak ostaje kod kuće za Badnjak bit će podvrgnut kažnjavanju!’

Možda to izgleda čudno, ali ovo se ustvari dogodilo u 17. stoljeću. Puritanci su zabranili proslavu u Engleskoj. Što je dovelo do tako čvrstog stava protiv Božića? I zašto milijuni danas smatraju da Božić nije za kršćane?

Otkuda zapravo potječe Božić?

Možda će vas iznenaditi saznanje da Isus Krist nije ustanovio Božić i da ga nisu slavili ni on ni njegovi učenici iz prvog stoljeća. Ustvari, 300 godina nakon Kristove smrti, ne postoji zapis o slavljenju Božića.

Mnogi ljudi koji su tada živjeli obožavali su sunce, jer su osjećali snažnu ovisnost o njegovom godišnjem ciklusu. U tančine razrađene ceremonije pratile su obožavanje sunca u Evropi, Egiptu i Perziji. Centralna tema tih svečanosti bio je povratak svjetla. Ljudi su sunce, zbog njegove prividne slabosti u toku zime, molili da se vrati sa ‘dalekih putovanja’. Svečanosti su uključivale zabavu, gozbu, ples, ukrašavanje domova svjetiljkama i ukrasima i darivanje. Ne zvuče li vam te djelatnosti poznatim?

Među svojim vjerovanjima, obožavatelji sunca vjerovali su da neizgorjelo badnje drvo ima magičnu moć, da rasvjeta krijesa može dati snagu bogu-suncu i ponovo ga oživjeti, da će ukrašavanje domova zimzelenim drvećem rastjerati demone, da božikovinu treba obožavati kao obećanje povratka sunca i da grančice imele mogu donijeti sreću ako se nose kao amajlije. Sa kojom se svečanošću povezuju ti predmeti danas?

Prosinac je već bio glavni praznični mjesec u poganskom Rimu mnogo prije nego je tamo uveden Božić. Tjedan dana duge Saturnalije (posvećene Saturnu, bogu zemljoradnje) i Dies Natalis Solis Invicti (‘Rođenje nepobjedivog sunca’) odvijali su se u to vrijeme. Osim toga, 25. prosinac smatran je rođendanom Mitre, perzijskog boga svjetla.

Pokrštavanje pogana?

U pokušaju da se obrate ti pogani, započelo je nebiblijsko stapanje kršćanskih vjerovanja sa poganskim. I tako je crkva izabrala datum za Božić koji se podudarao sa najvažnijom poganskom svečanošću. A što je sa Božićnim običajima? Encyclopedia of Religion and Ethics priznaje da većina Božićnih običaja “nisu istinski kršćanski običaji, već poganski običaji koje je crkva apsorbirala ili tolerirala”. Očito se smatralo da će jednostavno davanje kršćanske fasade tim običajima one koji su sudjelovali u njima učiniti kršćanima.

Međutim, umjesto kristijaniziranja poganstva, ti običaji učinili su kršćanstvo poganskim. Tijekom 1600-ih, puritanci su postali tako uznemireni očito poganskom prirodom Božića da je praznik stavljen izvan zakona u Engleskoj i nekim američkim kolonijama. Tražila se kazna za slavljenje Badnjaka — ili za jednostavno ostajanje kod kuće. U Novoj Engleskoj (SAD), sve do 1856. Božić nije bio ozakonjen.

Međutim, postoji još jedan činitelj u vezi Božića koji je mnogo važniji od crkvenog, poganskog ili puritanskog gledišta u prošlosti. Za prave kršćane od osnovne je važnosti...

Kako je Isus Krist gledao na Božić?

Ako bi se neko slavlje održavalo u vašu čast, zar ne bi bilo važno vaše odobravanje prirode tog slavlja? Prema tome, učinit ćemo dobro ako zapitamo: Govori li Biblija kako Isus gleda na predaje prožete poganstvom?

Isus je optužio religiozne vođe koji su kompromitirali čisto obožavanje da dobiju obraćenike. On je rekao takvim vođama: “[Putujete] morem i zemljom da učinite jednoga obraćenika, a zatim ga činite dvostruko prikladnijim za uništenje od sebe samih” (Matej 23:15, Philips).

Obraćenje se nije trebalo provoditi stapanjem poganskih i kršćanskih vjerovanja. Pavao, Isusov apostol, pisao je kršćanima koji su živjeli u Korintu: “Ne možete piti čašu Jehovinu i čašu demona” (1. Korinćanima 10:21, NW). A u svom sljedećem pismu tim kršćanima, Pavao je dodao: “Ne pridružujte se nevjernicima i ne pokušavajte raditi s njima (...) Kako može biti sklad između Krista i đavola?” (2. Korinćanima 6:14, 15, Philips).

Ako savjesna majka vidi svoje dijete kako podiže slatkiš iz slivnika punog blata, ona bi zahtijevala da ga dijete odmah baci. Pomisao da bi ga dijete moglo pojesti — čak i dodirnuti — gadi joj se. Božić, iako sladak za mnoge, podignut je sa odvratnih mjesta. Isusovi osjećaji jednaki su osjećajima proroka Izaije, koji je poticao prave obožavatelje svog vremena: “Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista” (Izaija 52:11).

Zato pravi kršćani danas ne slave Božić. Iako njihov stav može izgledati čudnim za druge, oni na predaje gledaju kao što je to činio Isus. Kad je bio zapitan: “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju muževa prijašnjih vremena?” on je odgovorio: “Zašto i vi prestupate zapovijed Božju zbog svoje predaje?” On je također dodao: “Tako ste obezvrijedili Riječ Božju zbog svoje predaje” (Matej 15:2, 3, 6, NW).

Pravi kršćani danas ispoljavaju jedinstvo sa Isusom prakticirajući “oblik obožavanja koji je čist i neokaljan”, bez ljage od poganskih predaja ljudi (Jakov 1:27, NW).

[Istaknuta misao na stranici 19]

“Zašto i vi prestupate zapovijed Božju zbog svoje predaje?” (Matej 15:3, NW)