Korijeni suvremenog Božića
ZA MILIJUNE ljudi širom svijeta vrijeme Božića vrlo je radosno doba godine. To je vrijeme raskošnih jela, prastarih tradicija i obiteljske bliskosti. Božićni su blagdani također vrijeme kad prijatelji i rodbina uživaju u izmjenjivanju čestitki i poklona.
Međutim, prije samo 150 godina Božić je bio potpuno drugačiji praznik. U svojoj knjizi The Battle for Christmas, profesor povijesti Stephen Nissenbaum piše: “Božić (...) je bio vrijeme opijanja kad su pravila koja su određivala javno vladanje ljudi bila nakratko zanemarena u korist neobuzdanog ‘karnevala’, jedne vrste prosinačkih poklada.”
Za one koji na Božić gledaju sa strahopoštovanjem ovaj opis može biti uznemirujuć. Zašto bi netko oskvrnuo praznik za koji se tvrdi da predstavlja sjećanje na rođenje Božjeg Sina? Odgovor te može iznenaditi.
Krivi temelj
Od svog početka u četvrtom stoljeću, Božić je bio okružen kontroverznošću. Naprimjer, javilo se pitanje o Isusovom rođendanu. Budući da Biblija ne navodi ni dan ni mjesec Kristova rođenja, predlagali su se razni datumi. U trećem je stoljeću jedna grupa egipatskih teologa ustvrdila da pada na 20. svibnja, dok su drugi davali prednost ranijim datumima, kao što su 28. ožujka, 2. travnja ili 19. travnja. Do 18. stoljeća Isusovo se rođenje povezivalo sa svakim mjesecom u godini! A kako je onda na koncu odabran 25. prosinca?
Većina izučavatelja se slaže da je Katolička crkva odredila 25. prosinca kao Isusov rođendan. Zašto? “Razlog je najvjerojatnije bio taj”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “što su rani kršćani željeli datum koji bi se poklopio s poganskim rimskim blagdanom koji je obilježavao ‘rođendan nepobjedivog Sunca’.” No zašto bi se kršćani koje su pogani žestoko proganjali više od dva i pol stoljeća odjednom pokorili svojim progoniteljima?
Pojavila se iskvarenost
U prvom je stoljeću apostol Pavao upozorio Timoteja da će se “zli ljudi i varalice” uvući u kršćansku skupštinu i zavesti mnoge (2. Timoteju 3:13). Taj je veliki otpad započeo nakon smrti apostolâ (Djela apostolska 20:29, 30). Nakon takozvanog Konstantinova obraćenja u četvrtom stoljeću, ogroman broj pogana pohrlio je u kršćanstvo kakvo je tada prevladavalo. S kakvim rezultatom? U knjizi Early Christianity and Paganism kaže se: “Prilično mala grupa uistinu iskrenih vjernika izgubila se u velikom mnoštvu tobožnjih kršćana.”
Kako li su se istinitima pokazale Pavlove riječi! Bilo je to kao da je poganska iskvarenost proždrla pravo kršćanstvo. A ta zaprljanost nigdje nije bila tako očita kao u slavljenjima praznika.
Ustvari, jedina proslava za koju je kršćanima zapovjeđeno da je drže jest Gospodinova večera (1. Korinćanima 11:23-26). Rani kršćani nisu sudjelovali u rimskim blagdanima jer su ti blagdani bili povezani s idolopokloničkim postupcima. Iz tog su razloga pogani iz trećeg stoljeća prigovarali kršćanima, govoreći: “Ne posjećujete priredbe; niste zainteresirani za javne manifestacije; ne odobravate javne bankete i prezirete svete borbe.” S druge strane, pogani su se hvalili: “Mi obožavamo bogove s radošću, s gozbama, pjesmama i igrama.”
Do sredine četvrtog stoljeća prigovaranja pogana utihnula su. Kako to? Budući da se sve više i više lažnih kršćana uvlačilo u stado, otpadničke su se ideje množile. To je dovelo do kompromisâ s rimskim svijetom. Komentirajući to, knjiga The Paganism in Our Christianity kaže: “Jasna kršćanska politika bila je preuzeti poganske blagdane koji su ljudima bili dragi zbog tradicije i dati im kršćanski smisao.” Da, veliki je otpad ubirao svoj danak. Spremnost takozvanih kršćana da prihvate poganske proslave sada je u određenoj mjeri naišla na odobravanje unutar društva. Ubrzo su kršćani imali toliko godišnjih svetkovina koliko i sami pogani. Ne iznenađuje što je Božić bio najistaknutiji među njima.
Međunarodni praznik
Kako se oblik kršćanstva koji je prevladavao širio diljem Evrope, tako je sve više ljudi slavilo Božić. Katolička je crkva prihvatila gledište da je prikladno održati kontinuitet radosne svetkovine u čast Isusovog rođendana. U skladu s tim, koncil u Toursu 567. n. e. “proglasio je 12 dana od Božića do Sveta Tri Kralja svetim i blagdanskim razdobljem” (The Catholic Encyclopedia for School and Home).
Božić je uskoro poprimio mnoga obilježja svjetovnih žetvenih svečanosti iz sjeverne Evrope. Zabava je i dalje bila u prvom planu ispred pobožnosti jer su se sudionici prepuštali pohlepnom jedenju i pijenju. Umjesto da protestira protiv raspuštenog ponašanja, crkva ga je odobrila. (Usporedi Rimljanima 13:13; 1. Petrovu 4:3.) Godine 601. n. e. papa Grgur I pisao je Melitu, svom misionaru u Engleskoj, govoreći mu da “ne ukida takve drevne poganske svečanosti, nego da ih prilagodi crkvenim obredima, mijenjajući samo motiv za slavljenje s poganskog na kršćanski”. Tako izvještava Arthur Weigall, koji je prije bio generalni inspektor antikviteta za egipatsku vladu.
Tokom srednjeg vijeka pojedinci željni reforme osjetili su potrebu da govore protiv takve neumjerenosti. Objavili su brojne dekrete protiv “zloupotrebe božićne svečanosti”. Dr. Penne Restad u svojoj knjizi Christmas in America—A History kaže: “Neki su svećenici isticali da je nesavršenom čovječanstvu potrebno razdoblje raskalašenosti i neumjerenosti sve dok se to odvija pod okriljem kršćanskog nadzora.” Takvo je gledište samo doprinijelo zbunjenosti. Ustvari to i nije baš bilo važno jer su poganski običaji bili već toliko jako pomiješani s Božićem da većina ljudi nije željela odustati od njih. Pisac Tristram Coffin objasnio je to ovako: “Većina ljudi radila je ono što je i uvijek radila, a na debate moralista nije obraćala veliku pažnju.”
Kad su Evropljani počeli naseljavati Novi svijet, Božić je već bio dobro poznat praznik. Pa ipak, Božić nije bio prihvaćen u kolonijama. Puritanski reformisti gledali su na tu proslavu kao na pogansku, pa su je zabranili u Massachusettsu između 1659. i 1681.
Nakon što je zabrana bila ukinuta, proslava Božića raširila se po svim kolonijama, naročito južno od Nove Engleske. Međutim, gledajući na prošlost tog praznika, ne iznenađuje to što su neki bili više zainteresirani za dobar provod nego za iskazivanje časti Božjem Sinu. Jedan posebno uznemirujuć božićni običaj bilo je bančenje. Brutalne skupine mladića ulazile bi u kuće bogatih susjeda i prijeteći bi tražile besplatnu hranu i piće. Ako bi kućevlasnik to odbio, obično bi ga prokleli, a ponekad bi mu uništili kuću.
Uvjeti su se 1820-ih toliko pogoršali da je “božićna anarhija” postala “jaka socijalna prijetnja”, kaže profesor Nissenbaum. U gradovima kao što su New York i Philadelphia bogati zemljoposjednici počeli su unajmljivati stražare da čuvaju njihova imanja. Čak se navodi da je New York organizirao svoj prvi profesionalni policijski odred kao odgovor na nasilan izgred za vrijeme Božića 1827/28!
Novi izgled Božića
Devetnaesto stoljeće donijelo je dotad neviđene promjene za čovječanstvo. Kako se mreža cesta i pruga razvijala, tako su ljudi, roba i vijesti počeli putovati mnogo brže. Industrijska revolucija stvorila je milijune radnih mjesta, a tvornice su proizvodile sve više robe. Industrijalizacija je također sa sobom donijela nove i kompleksne socijalne probleme, koji su na koncu utjecali i na način na koji se slavio Božić.
Ljudi su odavno koristili praznike kao sredstvo za jačanje obiteljskih veza, a tako je i s Božićem. Selektivnim prepravljanjem nekih starijih božićnih tradicija, njegovi su promicatelji djelotvorno promijenili Božić s divljeg, karnevalskog blagdana na obiteljski praznik.
Zaista, do kraja 19. stoljeća na Božić se počelo gledati kao na jednu vrstu lijeka za bolesti modernog američkog života. “Od svih praznika”, kaže dr. Restad, “Božić je bio savršeno sredstvo za prenošenje religije i religioznih osjećaja u dom i za ispravljanje ekscesa i propusta naroda.” Ona dodaje: “Darivanje, geste milosrđa, čak i prijateljsko međusobno čestitanje i kićenje zimzelenog stabla postavljenog u primaćoj sobi ili, kasnije, u dvorani za vjeronauk te uživanje u tome, članove svake uže obitelji povezali su jedne s drugima, s crkvom i s društvom.”
Slično tome, danas mnogi slave Božić koristeći ga kao sredstvo potvrđivanja svoje ljubavi jedni prema drugima i kao pomoć pri očuvanju obiteljskog jedinstva. Naravno, ne treba zanemariti ni duhovne aspekte. Milijuni ljudi slave Božić u čast Isusovog rođenja. Oni možda posjećuju posebna crkvena bogoslužja, prave jaslice kod kuće ili upućuju zahvalne molitve samom Isusu. No kako Bog gleda na to? Da li te stvari nailaze na njegovo odobravanje? Razmotri što Biblija kaže.
“Ljubite istinu i mir”
Dok je Isus bio na Zemlji, svojim je sljedbenicima rekao: “Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole” (Ivan 4:24). Isus je živio u skladu s tim riječima. On je uvijek govorio istinu. Savršeno je oponašao svog Oca ‘Jehovu, Boga istine’ (Psalam 31:5, NW; Ivan 14:9).
Putem stranica Biblije Jehova je jasno pokazao da mrzi sve oblike prijevare (Psalam 5:6). S obzirom na to, nije li ironično što toliko obilježja povezanih s Božićem miriše na prijevaru? Naprimjer, razmisli o bajci o Svetom Nikoli. Jesi li ikada pokušao objasniti djetetu zašto Sveti Nikola radije ulazi kroz dimnjak nego kroz vrata, kao što se općenito vjeruje u mnogim zemljama? I kako Sveti Nikola posjeti tolike milijune domova za samo jedno veče? Što je s letećim sobom? Kad dijete sazna da je prevareno vjerovanjem da je Sveti Nikola stvarna osoba, zar to neće potkopati njegovo povjerenje u roditelje?
The Catholic Encyclopedia jasno kaže: “Božić je obuhvatio (...) poganske običaje.” Zašto onda Katolička crkva i druge crkve svijeta kršćanstva nastavljaju obilježavati praznik čiji običaji nisu kršćanskog porijekla? Zar to ne ukazuje na toleriranje poganskih učenja?
Dok je bio na Zemlji, Isus nije ljude bodrio da njega obožavaju. Sam je rekao: “Gospodinu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi” (Matej 4:10). Slično tome, nakon Isusovog nebeskog proslavljenja, jedan je anđeo rekao apostolu Ivanu da ‘obožava Boga’, ukazujući da se ništa nije promijenilo s obzirom na obožavanje (Otkrivenje 19:10, NW). To dovodi do pitanja: Da li bi Isus odobrio svu obožavanjem prožetu odanost upućenu njemu, a ne njegovom Ocu, za vrijeme Božića?
Očito činjenice o suvremenom Božiću nisu baš ugodne. To je u velikoj mjeri krivotvoreni praznik i sadrži mnogo dokaza koji ukazuju na nečasnu prošlost. Zato su milijuni kršćana, da bi imali čistu savjest, odlučili da neće slaviti Božić. Naprimjer, mladić imenom Ryan s obzirom na Božić kaže: “Ljudi su toliko uzbuđeni zbog tih nekoliko dana u godini kad je obitelj na okupu i svi su sretni. Ali što je tako posebno kod toga? Roditelji me daruju cijelu godinu!” Jedna 12-godišnja djevojčica kaže: “Ne osjećam da mi je nešto uskraćeno. Primam poklone tokom cijele godine, a ne samo na jedan poseban dan kad se ljudi osjećaju obaveznima kupovati poklone.”
Prorok Zaharija je ohrabrio svoje sunarodnjake Izraelce da ‘ljube istinu i mir’ (Zaharija 8:19). Ako mi, poput Zaharije i drugih vjernih muževa iz starog doba, ‘ljubimo istinu’, zar ne bismo trebali izbjegavati svaki lažni vjerski blagdan koji obeščašćuje Jehovu, ‘živog i pravog Boga’? (1. Solunjanima 1:9, St).
[Slika na stranici 7]
“Ne osjećam da mi je nešto uskraćeno. Primam poklone tokom cijele godine”